MIHALIĆ, Slavko, pjesnik i prevoditelj (Karlovac, 16. III. 1928 — Zagreb, 5. II. 2007). Sin prozaika i dramatičara Stjepana i glumice Zlate. Gimnaziju završio u Karlovcu 1947, hrvatski jezik i književnost studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1951–53. Nakon gimnazije kratko crtač u karlovačkoj Elektri, u Zagrebu novinar u Borbi 1947–51, Horizontu 1953. i Novinama mladih 1953–54, radio u nakladnoj kući Lykos 1954–61 (urednik izdanja poezije, 1959. pokretač i do 1960. urednik časopisa Književna tribina) i u Savezu književnika Jugoslavije u Beogradu 1964–66. i 1970–72 (glavni tajnik); slobodni književnik 1962–64, 1966–70. i od 1972. do umirovljenja 1983. Istodobno 1961–67, s prekidima, u tjedniku Telegram bio tehnički urednik (suradnik 1960–69, 1972), od 1972. lektor Vjesnikovih posebnih izdanja i od 1977. suradnik u Nakladnom zavodu MH, gdje je među ostalim obavljao tehničke i lektorske poslove u nizu Pet stoljeća hrvatske književnosti. Bio tajnik Društva književnika Hrvatske odn. DHK 1964, 1966. i 1970–72. te predsjednik 1999–2005; pokrenuo 1966. i do 1971. uređivao časopis Most – The Bridge (suradnik 1968, 1984, 1986–87, 1991, 1996–97, 2000–02, 2004). Sudjelovao je u sastavljanju Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. i pokrenuo međunarodni skup Zagrebački književni razgovori 1969. Redoviti član HAZU od 1991; tajnik Razreda za književnost 1993–2003. Dopisni član SAZU od 1995. — Objavljivati počeo u studentskom časopisu Tribina (pokretač i urednik jedinih dvaju brojeva 1952), potom među ostalim surađivao, ponajviše pjesmama, rjeđe feljtonima, reportažama i pripovijetkama, u periodicima Omladinski borac (1952–53; urednik kulturne rubrike 1952), Studentski list (1952, 1956), Krugovi (1953–57), Novela film (1953–54), Vjesnik (1953, 1961, 1966–68, 1970, 1995, 2003), Delo (Beograd 1957, 1975), Književne novine (Beograd 1957, 1959–65, 1972), Republika (1957, 1960–61, 1963, 1966, 1968, 1988, 1994–95, 2003, 2005), Letopis Matice srpske (Novi Sad 1958, 1986, 1990), Riječka revija (1958), Polja (Novi Sad 1959, 1986), Književnik (1961), 15 dana (1962–63), Polet (1962, 1968), Razlog (1962, 1965–66), Kolo (1963, 1968–70, 1994, 1997), Forum (1964, 1973 – tragikomedija Orfejeva oporuka, 1974, 1977, 1979, 1983, 1987, 1989, 1991–92, 1994, 1996–97, 2000–01, 2003; urednik 1987–2006), Savremenik (Beograd 1965, 1968), Studio (1966), Vidik (1968), Dometi (1969), Život (1969), Croatica (1984), Rad JAZU (1986), Gesta (1987), Književnost (Beograd 1988), Odjek (1990), Forum (Beč 1991), Svjetlo (1991), Dubrovnik (1992), Književna revija (1992), Ljetopis HAZU (1992), Kronika Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU (1995), Književna Rijeka (1996), Nova Istra (1996), Državnost (1997) i Hrvatski iseljenički zbornik (2001) te u izdanjima Hommage à Ivan Lacković Croata (Zagreb 1994), Hommage à Rabuzin (Zagreb 1996), Antun Šoljan (Spomenica preminulim akademicima, 2003, 107), Sedamdeseti rođendan Vlatka Pavletića (Zagreb 2004) i Zbornik radova o Dragutinu Tadijanoviću (Zagreb 2007). Djelujući usporedno s naraštajem krugovaša, u književnosti se javio pravilno oblikovanim stihovima ispovjednih tonova i ratne tematike u periodicima, a potom je u bogatu opusu stvorio vlastiti poetički model, po kojem ga se drži jednim od najistaknutijih hrvatskih pjesnika te uz I. Slamniga predvodnikom hrvatskoga poratnoga pjesništva. Već se u prvoj, omalenoj zbirci Komorna muzika (1954) predstavio kao »pjesnik egzistencije« (Pavletić) te je uspostavio karakterističan umjetnički obrazac, nadovezujući se na hrvatsko međuratno i poratno egzistencijalističko stvaralaštvo (M. Krleža, I. Kozarčanin, P. Šegedin, V. Desnica) te europsku filozofsku misao (S. Kierkegaard, M. Heidegger, J.-P. Sartre, A. Camus). U zbirci je oblikovao tematsko-izražajnu jezgru svojega pjesništva, poglavito njegove prve faze, u kojoj su glavne odrednice strah i bijeg, kranjčevićevski pesimizam i tjeskoba, smrt te doživljaj života kao neuspjeha, s karakterističnim motivima raspadanja i rasplinuća, poraza, praznine, besmisla i apsurda, ali i preobrazbe slabosti u snagu. Zaokupljen promišljanjem o smislu života i čovjekovoj biti, u prvoj fazi opusa (Put u nepostojanje, 1956, Nagrada Društva književnika Hrvatske 1957; Početak zaborava, 1957; Darežljivo progonstvo, 1959; Godišnja doba, 1961, Nagrada grada Zagreba 1962; Ljubav za stvarnu zemlju, 1964; Jezero, 1966; Posljednja večera, 1969, Nagrada grada Zagreba 1970; Vrt crnih jabuka, 1972) usredotočuje se na granične ljudske situacije, uključujući se tako u stvaralaštvo tipično za tzv. hladnoratovsko razdoblje. S pozicije »adheziranoga subjekta« (C. Milanja, 2000) utvrđuje nemogućnost komunikacije poražena pojedinca u neprijateljskoj stvarnosti, što rezultira negacijom društvene smislenosti, odbacivanjem nade, autorefleksijom te afirmacijom individualnosti, a time i oprjekom prema kolektivnome, čega je paradigmatski primjer antologijska Prognana balada. Otuđenost lirskoga subjekta očituje se i u odnosu prema povijesnosti, tj. u doživljavanju iz egzistencije, a ne s pozicije povijesno-društvene uvjetovanosti. Tematizaciju smisla i besmisla prati maniristička zasićenost opozitivnim figurama, napose oksimoronom naznačenim u naslovima pjesama. Propitivanje vlastite subjektivnosti i nedovoljna društvenoga angažmana, započeto već u pjesmama prve faze, modificirani lirski subjekt u potrazi za cjelovitošću nastavlja u sljedećoj (Klopka za uspomene, 1977; Pohvala praznom džepu, 1981, Nagrada »Tin Ujević« 1982; Tihe lomače, 1985, Nagrada Fonda »Miroslav Krleža« 1986; Iskorak, 1987), otkrivajući bitnost suodnosa koji se ostvaruje u drugome i mijenjajući odnos prema izvanjskosti, pri čem teži komunikacijskomu zajedništvu te, uza situiranost u socijalno, izlazi iz apstrakcije. U izričaju promjene prati jezična redukcija, spuštanje na razinu svakidašnjega govora, a na motivskom se planu očituje iskustvo konkretnosti i predmetnosti, nastalo iz životnoga okružja proširenjem socijalnoga vidika (motivi djetinjstva i zavičaja), ispunjeno pogledom na obična čovjeka i svakidašnjim zadovoljstvima. Pritom se nerijetko tematizacijom pjesničkoga stvaranja i sudbine svijeta proizvodi povijesnost, što je osobito razvidno u amblematskoj pjesmi Majstore, ugasi svijeću. U iskazu Mihalić zadržava »besjedovni« govor, ali s redukcijom poetske razvedenosti i težnjom većoj logičnoj i semantičkoj povezanosti te približavanju hrvatskoj književnoj tradiciji. Asocijativnu sintaktičku i ritmičku slobodu ostvario je i u zbirkama treće faze (Ispitivanje tišine, 1990; Mozartova čarobna kočija, 1990; Zavodnička šuma, 1992, Nagrada »Vladimir Nazor«; Baršunasta žena, 1993; Karlovački diptih, 1995; Pandorina kutija, 1997, Nagrada »Ivan Goran Kovačić« 1998; Akordeon, 2000; Močvara, 2004), u kojoj sve više teži glazbenomu načinu ustroja pjesme, njezinoj kratkoći i pravilnoj strukturi te se odmiče od ironije, a vrstovni sastav proširuje pjesmom u prozi. Na motivsko-tematskoj razini zaokupljen je podjednako zbiljskim svijetom, napose političkom situacijom za Domovinskoga rata, te transcendentnim. Prepoznat kao izrazito intelektualni pjesnik te plodonosni eksperimentator i tragalac za neobičnim, izričajem duboko ukorijenjen u svoje doba, u dijalogu s vlastitom iskustvenom zbiljom ispisao je stihove osobne duhovne biografije. Prožet osjećajem egzistencijalne ugroženosti, odražava tjeskobu i nemoć senzibilnoga intelektualca i suvremenoga čovjeka, s kojim se čitatelj lako može poistovjetiti. Lirski mu se subjekt stoga ne izdvaja iz povijesnoga zbivanja, nego je povezan s ljudima i vremenom kojemu pripada (A. Šoljan, 1974), a poezija mu je – izvorna i autentična u doživljaju i modernosti izraza, sa svojim vizijama, čvrstom strukturom, napose obilježjima govornoga jezika i ritmom, unatoč slojevitoj simbolici, antitetičnosti i paradoksalnosti – razumljiva i komunikativna. Tiskani su mu izbori iz djela Prognana balada (1965), Izabrane pjesme (1966, Nagrada MH 1967; 1980; 1988), Atlantida (1982), Približavanje oluje (1996), Sabrane pjesme (1998), Posljednja večera (2005) i Pjesme (2010). Jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika; objavljeni su mu izbori na slovenskom (1974; 2001), poljskom (1980; 2006), engleskom (1983; 1989; 1994; 2000; 2019), makedonskom (1983; 1999; 2002), mađarskom (1987), albanskom (1988), njemačkom (1990), talijanskom (1990), švedskom (1991), češkom (1998), francuskom (1999; 2012), nizozemskom (1999) i slovačkom jeziku (2003). Objavio i zbirku pripovijedaka za djecu Petrica Kerempuh (1975, Nagrada »Ivana Brlić-Mažuranić«) te slikovnicu Djevojčica i pjesma (Zagreb 1975, Karlovac 2018). Izvedene su mu igre za djecu Frulo, o čemu zbori tvoja pjesma (Radio-Zagreb, 1966) i Ne diraj u zečje uši (TV Zagreb, 1970) te radijska drama Spusti se na zemlju (Radio-Zagreb, 1967). Kritički osvrti i članci iz Telegrama 1960–68. skupljeni su mu u knjizi Stalan izazov umjetničkog djela (2010). Samostalno je sastavio izbore Novi hrvatski pjesnici (Vidik, 1968, 5; Karlovac 2005), Antologija hrvaške poezije (Ljubljana 1975; autor predgovora) i Antologija hrvatskog domoljubnog pjesništva (Hrvatski iseljenički zbornik, 1992), u suradnji pak Antologija hrvatske poezije dvadesetog stoljeća (Zagreb 1966), Nuova poesia jugoslava (Parma 1966), La poésie croate (Pariz 1972; autor predgovora), Novata hrvatska poezija (Skoplje 1973) i Das Schlangenhemd des Windes (Blieskastel—Zagreb 2000; autor pogovora). Priredio izdanja Iskrišta u tmini (Zagreb 1957), Najbliži konac svijeta L. Paljetka (Dubrovnik 1968), Kameni brid D. Škurle (Zagreb 1970), Blagoslov zemlje K. Hamsuna (Zagreb 1983) te očeve zbirke Igra nad Dobrom (Zagreb 1997), Elegija (Zagreb 1999) i Ćaskanja u suton (Karlovac 2002). Napisao predgovore i pogovore u knjigama Mogućnosti B. Kućana (Karlovac 1970), Skrivač Ž. Premerla (Zagreb 1970), Igrali se konji vrani (Zagreb 1977; priređivač) i Lovac Mile i druge pjesme za djecu P. Budaka (Zagreb 1977), Paljetkovima Životinje iz Brehma i druge pjesme (Rijeka 1984) i Na rubu tijela (Zagreb 1987), Zašto volim Zagreb V. Tenžere (Zagreb 1987; priređivač) te Miljenici svilene djevice (Varaždin 2002) i Prilagodba pustinji (Zagreb 2008) Nade Iveljić. Autor je stihova u grafičkoj mapi Zrakoplovi ubojice – Mordflugzeuge H. Čavrka (Zagreb 1991). Samostalno i u suradnji preveo s talijanskoga djela Basna beskrajna G. Scottija (Zagreb 1965), sa slovenskoga Strava (Zagreb 1970) i Izabrana djela (Zagreb 2009) E. Kocbeka te Moja kratka vječnost C. Zlobeca (Zagreb 1982; autor pogovora), s češkoga Noć s Hamletom i druge pjesme V. Holana (Zagreb 1981) te s makedonskoga Izabrane pjesme B. Đuzela (Zagreb 2011); prijevode objavljivao i u časopisima (Forum, 1978, 1985, 1989, 1992, 1995, 1997, 2000, 2005; Kolo, 1971) te prevodio za kazalište. Zastupljen je u mnogobrojnim izborima, među kojima U sjeni transcendencije (1987), Svjetiljka snova (1990), Kip domovine (1996), Autobiografije hrvatskih pisaca (1997), Antologija hrvatske kratke priče (2001), Probrana baština (2001), Priče i pjesme iz Domovinskog rata (2002), Antologija hrvatskoga pjesništva (2007), Antologija ljubavne poezije 20. stoljeća (2008), Lude i mudre djevice (2008), Molitvenik hrvatskih pjesnika (2008), 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti (2009) i More mora (2014); sve tiskano u Zagrebu. Radio na obradbi dijela građe Rječnika hrvatskoga književnog jezika J. Benešića. Potpisivao se i pseudonimima Diogeneš 68, T. Blagaj i Ivan Trinajstić. Dobio Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 1990. i Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 1996. Uglazbljene su mu pjesme Približavanje oluje (P. Gotovac) i Ciriška zvona (B. Gagić). Portretirali su ga J. Restek (1946), H. Šercar (1980) i A. Schramadei. U Karlovcu se od 2017. održavaju Mihalićevi dani. Ostavština mu se, s očevom, čuva u spomen-sobi u tamošnjoj Gradskoj knjižnici »Ivan Goran Kovačić«.
DJELA: Komorna muzika. Zagreb 1954 (pretisak Karlovac 2004). — Put u nepostojanje. Zagreb 1956. — Početak zaborava. Zagreb 1957. — Darežljivo progonstvo. Zagreb 1959. — Godišnja doba. Zagreb 1961. — Ljubav za stvarnu zemlju. Zagreb 1964. — Prognana balada. Kruševac 1965. — Izabrane pjesme. Zagreb 1966. — Jezero. Beograd 1966. — Posljednja večera. Zagreb 1969. — Vrt crnih jabuka. Zagreb 1972. — Zadnja večerja. Ljubljana 1974. — Petrica Kerempuh (u starim i novim pričama). Zagreb 1975 (5 izd. do 2013), Varaždin 1996; slov. prijevod Trst 1985. — Klopka za uspomene. Zagreb 1977. — Izabrane pjesme. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 164. Zagreb 1980. — Sen w świetle. Warszawa 1980. — Pohvala praznom džepu. Zagreb 1981. — Atlantida. Beograd 1982. — Atlantis. Greenfield Center 1983. — Prozorec na ludiloto. Struga 1983. — Tihe lomače. Zagreb 1985. — Atlantisz. Újvidék 1987. — Iskorak. Zagreb 1987. — Atlantida. Prishtinë 1988. — Izabrane pjesme. Zagreb 1988. — Black Apples (hrv.-engl. izd.). Toronto 1989. — Ispitivanje tišine. Ljubljana—Zagreb 1990. — Mozartova čarobna kočija. Zagreb 1990. — Stille Scheiterhaufen. Klagenfurt—Salzburg 1990, 2004, 2008, München 1993. — Un passo fuori – Iskorak. Milano—Zagreb 1990. — Förnuftets ruiner. Stockholm 1991. — Zavodnička šuma. Zagreb 1992 (njem. prijevod Zagreb 1995). — Baršunasta žena. Zagreb 1993. — Orchard of Black Apples. Zagreb 1994. — Karlovački diptih. Karlovac 1995. — Približavanje oluje. Zagreb 1996. — Pandorina kutija. Zagreb 1997 (ruski prijevod Zagreb 1999, njem. prijevod Klagenfurt 2010) — Neurvalý den. Praha 1998. — Sabrane pjesme. Zagreb 1998. — Examen du silence – Ispitivanje tišine. Zagreb 1999. — Gradina na crnite jabolka. Struga 1999. — Het laatste liefdeswoord (hrv.-nizozemsko izd.) (Sliedrecht) 1999. — Akordeon. Zagreb 2000. — Selected Poems. Zagreb 2000. — Pregnana balada. Ljubljana 2001. — Selected Poems – Odbrani pesni (hrv.-makedonsko-engl. izd.). Struga 2002. — Básne – Pjesme. Bratislava 2003. — Močvara. Zagreb 2004. — Posljednja večera. Vinkovci 2005. — Okna szaleństwa. Warszawa (2006). — Pjesme. Stoljeća hrvatske književnosti, 101. Zagreb 2010. — Stalan izazov umjetničkog djela. Karlovac 2010. — Le jardin aux pommes noires. (Rustrel) 2012. — Music is Everything. Holstein (2019).
LIT.: (O knj. Komorna muzika): I. Lalić (I. V. L.), Krugovi, 1954, 9/10, str. 767. — B. Pavlović, Novine mladih, 13(1954) 45, str. 6. — (O knj. Put u nepostojanje): T. Sabljak, Studentski list, 11(1956) 12, str. 6. — A. Šoljan, Republika, 12(1956) 6, str. 62. — K. Špoljar, Krugovi, 1956, 6/7, str. 287–291. — B. Pavlović: Poezija Slavka Mihalića. Književnik, 1(1959) 5, str. 123–128. — (O knj. Darežljivo progonstvo): M. Buinac, Ibid., 2(1960) 13, str. 94–106. — D. Cvitan, Republika, 16(1960) 6, str. 31. — M. Čudina, Mogućnosti, 7(1960) 10, str. 841–844. — V. Krmpotić: Prognanikov krug. Književnik, 3(1961) 30, str. 654–659. — (O knj. Godišnja doba): M. S. Mađer, Revija, 2(1962) 2/3, str. 132–134. — D. Ređep, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 138(1962) CCCLXXXIX/4, str. 350–352. — R. Trifković, Izraz, 6(1962) 4, str. 395–399. — T. Ladan: Nekoliko apsurda i apsurd jedne lirike. Forum, 1(1962) 7/8, str. 175–180. — I. Mandić: Nacrt za pitanje o suštini u poeziji Slavka Mihalića. Razlog, 2(1962) 3, str. 241–249. — D. Cvitan: Suvremena hrvatska poezija. Forum, 3(1964) 11, str. 750–753. — V. Krnjević: Pristup poeziji Slavka Mihalića. Izraz, 8(1964) 4, str. 393–399. — B. Popović: Pjesme Slavka Mihalića. Forum, 3(1964) 7/8, str. 121–128. — (O knj. Ljubav za stvarnu zemlju): B. Donat, Republika, 21(1965) 4, str. 183. — D. Horvatić, Zadarska revija, 14(1965) 1, str. 92–93. — A. Šoljan: Trogodišnja kronika poezije hrvatske i srpske 1960–1962. Zagreb 1965, 12–14, 201–203. — V. Zuppa: Isprika za pjesmu. Zagreb 1966, passim. — Z. Mrkonjić: Slavko Mihalić. Kolo, 6(1968) 1/2, str. 61–78. — V. Zuppa: (O knj. Posljednja večera). Telegram, 11(1970) 514, str. 5. — Z. Mrkonjić: Suvremeno hrvatsko pjesništvo, 1. Zagreb 1971. — (O knj. Vrt crnih jabuka): Z. Maković, Telegram, 12(1972) 62, str. 19. — Z. Stojanović, Polja (Novi Sad), 19(1973) 173/174, str. 20. — A. Šoljan: Uvod u čitanje Mihalićevih pjesama. Forum, 13(1974) 9, str. 323–336. — (O knj. Klopka za uspomene): C. Milanja, Republika, 35(1979) 11, str. 1151–1156. — B. Maleš, Most, 1980, 4, str. 109–110. — (O knj. Pohvala praznom džepu): Isti, Republika, 38(1982) 6, str. 109–110. — Z. Mrkonjić, Ibid., 2/3, str. 149–150. — J. Pavičić: (O knj. Atlantida). Ibid., 40(1984) 2/3, str. 152–153. — N. Mihanović: Koherentnost izražaja u poeziji Slavka Mihalića. Forum, 24(1985) 7/8, str. 163–177. — (Razgovori): R. Gikić, Polja, 32(1986) 330/331, str. 323–326. — B. Radaković, Oko, 18(1990) 6, str. 4–5. — D. Derk, Večernji list, 43(1999) 4. VII, Pr., str. 13. — A. Škunca, Vijenac, 7(1999) 138, str. 3–5; 10(2002) 214, str. 6–7. — A. Vučemil, Književna Rijeka, 4(1999) 3/4, str. 1–5. — T. Benčić Rimay, Riječi, 2002, 2, str. 62–66. — A. Tunjić, Vjesnik, 63(2002) 3. VIII, Pr., str. 18–21. — S. Gordić: (O knj. Tihe lomače). Letopis Matice srpske, 162(1986) CCCCXXXVIII/3, str. 389–393. — A. Škunca: Pjesništvo pobune i bijega. Republika, 42(1986) 9/10, str. 1029–1031. — V. Pavletić: Klopka za naraštaje. Kontrapunkt egzistencije u poeziji Slavka Mihalića. Zagreb 1987. — Z. Gavran: (O knj. Iskorak). Republika, 44(1988) 11/12, str. 246–249. — (O knj. Izabrane pjesme): Isti, Ibid., 45(1989) 9/10, str. 267–269. — M. Mićanović, Quorum, 5(1989) 5/6, str. 375–378. — N. Milićević: Od davnih do nedavnih. Zagreb 1989, 160–165. — H. Pejaković: (O knj. Ispitivanje tišine). Revija, 30(1990) 2, str. 97–100. — (O knj. Zavodnička šuma): Isti, Forum, 32(1993) 10/12, str. 858–860. — Z. Zima, Danas, 1(1993) 3, str. 42. — (O knj. Baršunasta žena): H. Pejaković, Večernji list, 38(1994) 3. VII, str. 20. — A. Škunca, Vijenac, 2(1994) 9, str. 11. — (O knj. Karlovački diptih): S. Mijović Kočan, Hrvatsko slovo, 1(1995) 10, str. 14. — B. Biletić, Republika, 52(1996) 3/4, str. 239–242. — (O knj. Približavanje oluje): S. Begović, Hrvatski obzor, 2(1996) 74, str. 56. — T. Sabljak, Večernji list, 40(1996) 21. II, str. 19. — A. Škunca, Vjesnik, 57(1996) 11. VII, str. 22. — A. Stamać: Tema Mihalić. Vinkovci 1996. — (O knj. Pandorina kutija): S. Begović, Vjesnik, 58(1997) 27. XI, str. 18. — T. Sabljak, Večernji list, 41(1997) 14. XII, str. 27. — T. Benčić: Zidovi i zvijezde. Semantička suglasja Slavka Mihalića. Zagreb 1997. — M. Solar: Vježbe tumačenja. Zagreb 1997, 94–104. — Dossier: Slavko Mihalić. Most, 1998, 1/2, str. 2–130. — T. Benčić: (O knj. Sabrane pjesme). Forum, 37(1998) 7/8, str. 988–995. — B. Brlenić-Vujić: Mihalićeva recepcija Orfejeve oporuke. Republika, 54(1998) 5/6, str. 97–107. — T. Maroević: Klik! Zagreb 1998, 59–76. — P. Pavličić: Moderna hrvatska lirika. Zagreb 1999. — (O knj. Akordeon): T. Benčić, Forum, 39(2000) 10/12, str. 1561–1578. — T. Maroević, Slobodna Dalmacija, 57(2000) 19. IX, Pr., str. 6. — C. Milanja: Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000, 1. Zagreb 2000. — J. Krajač: Književne raščlambe. Rijeka—Opatija 2001, 21–52. — Književna kritika o Slavku Mihaliću. Zagreb 2002. — G. Todorovski: Pjesnik čudotvorac. Forum, 41(2002) 7/9, str. 1003–1013. — (O knj. Močvara): S. Begović, Ibid., 43(2004) 4/6, str. 669–671. — F. Lovrić, Republika, 60(2004) 7/8, str. 148–153. — C. Milanja, Ibid., 63(2007) 6, str. 107–114. — Z. Mrkonjić, Vijenac, 15(2007) 341, str. 5. — N. Radovčić: Besjedovni stih u poeziji Slavka Mihalića. Rad HAZU, 2004, 488, str. 115–346. — M. Mirić: Vječno isti pjesnik. Republika, 61(2005) 4, str. 7–11. — N. Vončina: Doba »krugovaša«. Zagreb 2006. — (Nekrolozi): Novi list, 61(2007) 6. II, str. 18; Zadarski list, 13(2007) 7. II, str. 12. — V. Boban, Hrvatsko slovo, 13(2007) 616, str. 4–5. — D. Derk, Večernji list, 48(2007) 6. II, str. 24–25. — Z. Mrkonjić, Ljetopis HAZU, 2007, 111, str. 495–498. — N. Omrčen, Svjetlo, 2007, 3/4, str. 255–258. — A. Stamać, Most, 2007, 1/2, str. 4–5. — Slavko Mihalić – In memoriam. Forum, 46(2007) 1/3, str. 7–102. — T. Podrug: Moj posljednji susret s pjesnikom Slavkom Mihalićem. Republika, 63(2007) 5, str. 111–113. — Slavko Mihalić. Spomenica preminulim akademicima, 2009, br. 148. — T. Benčić Rimay: Pola stoljeća poezije Slavka Mihalića. Zagreb 2009. — P. Pavličić: Vrijeme u pjesmi. Umjetnost riječi, 53(2009) 1/2, str. 69–92. — S. Knežević: Pjesnik slutnje univerzalnih značenja. Zadarska smotra, 59(2010) 1/2, str. 278–282. — I. Loinjak: Egzistencijalna problematika subjekta u Mihalićevoj zbirci Komorna muzika. Balkan express, 3(2010) 4, str. 93–102. — T. Maroević: Skladište mješte sklada. Zagreb 2010, 191–195. — E. Buljubašić: Vježba iz feminističke stilistike. Umjetnost riječi, 57(2013) 3/4, str. 183–202. — K. Nikolovska: Recepcija poezije i poetike Slavka Mihalića u makedonskom kontekstu. Republika, 69(2013) 8/9, str. 78–81. — D. Jelčić: I jedni i drugi. Zagreb 2015, 460–475. — Mihalićevi dani. Svjetlo, 2018, 3/4, str. 25–56. — (Prilozi I. Boškovića, D. Detoni-Dujmić i C. Milanje). Kolo, 28(2018) 4, str. 79–109. — T. Lemac: Sretište zvijezde i zvona. Zadarska smotra, 67(2018) 1/3, str. 110–113.
Nevenka Videk (2025)
