MIHALJINEC, Stjepan (Miha), skladatelj, dirigent, pijanist i aranžer (Zagreb, 1. XII. 1935 — Zagreb, 13. II. 2014). Brat matematičara Mirka, suprug pjevačice Elvire Voće. U Zagrebu polazio Državnu muzičku školu, završio gimnaziju 1954. te studij na Teoretsko-pedagoškom odsjeku Muzičke akademije 1964. Na Radio-Zagrebu od 1955. suradnik, od 1957. urednik u programu, potom u Muzičkoj proizvodnji te glavni urednik Muzičkoga programa od 1981. do umirovljenja 1990. Kao pijanist počeo nastupati za gimnazijskih dana u zabavnoglazbenom sastavu, a 1958. osnovao vlastiti ansambl i orkestar te mu bio dugogodišnji dirigent; usporedno ravnao Revijskim odn. Zabavnim orkestrom RTV Zagreb (HRT od 1990) i različitim festivalskim orkestrima. Kao skladatelj sudjelovao na domaćim i inozemnim festivalima (Dvije drage riječi i Jedan dan, Zagreb 1959; Tako… dok odlaziš, Opatija 1959; Svitanje, Zagreb 1961; Ako sada odeš, Karlovy Vary 1968; Proplakat će zora i Noćas ćemo zemlji, ko materi reći, Split 1971. i 1977; Ljubav, Aleksandrija 1972) te bio nagrađivan. Skladao više od 300 zabavnoglazbenih pjesama, ponajviše na stihove D. Britvića, a u interpretaciji pjevača među kojima su supruga mu, M. Kovač, V. Vukov, M. Jevremović, Đ. Maršan i Ana Štefok osobitu popularnost stekle su Budim se sretna, Gdje si, majko, da me budiš, Jedina na svijetu, Jedna soba s pogledom na more, Jednom će doći, Kao jedra bez vjetra, Ne budi me u ponoć, Nekʼ zvone čaše, Nema kraja ljubavi, Nemoj čekati, Odvest ću te na vjenčanje, Primite pjesmu umjesto cvijeća, Reci da li me voliš, Samo još danas, Šef, Ukradi malo vremena i za nas, Umrli su kapitani, Zavičaju, Zaboravi moja ljubavi i Zalij to cvijeće suzama sreće; skladba Zadnji fijaker (1963; tekst Britvić i P. Zlatar, izvedba V. Glovacki) »najzagrebačkija« je pjesma XX. st. prema izboru slušatelja Radio-Sljemena 2003. Skladateljski mu opus sadržava i orkestralna djela (Fantazija za klavir i orkestar, praizveo uza Simfonijski orkestar RTV Zagreb 1971), pjesme za djecu (Jedan običan žir, Osmijeh majke, To je naš maj, Šarene dječje glave), od pol. 1990-ih i duhovne (Hvala ti, o, blaženi, Majko naša s Kamenitih vrata, Marijina vjera, Molitva za kardinala Stepinca, O, koliko velik si, Vjera moja nosi me). Skladao glazbu za mjuzikl Ja i moje drugo ja (1964; libreto D. Švarc) u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, gdje je 1978. autor aranžmana i dirigent glazbene komedije Lj. Kuntarića, Nele Eržišnik i P. Kanižaja Tata, udajem se za crnca, scensku glazbu za predstave Mudri pijetao (Višnja Stahuljak, Zagrebačko kazalište lutaka 1978) i Glavno da se gura (Z. Majdak i Slavica Maras, Cafe theatre »Bagatella« 1978) te glazbu za dokumentarne filmove Raste grad (D. Vunak, 1967) i Ho-ruk, ho-ruk, ho-ruk (V. Rostohar, 1974) i za radijsku adaptaciju Pepeljuge J. i W. Grimma (1967; dramatizacija S. Jakševac, režija M. Koletić, LP ploča Jugoton, presnimljeno na CD, Croatia Records, 1994). Skladbe su mu uvrštene u mnogobrojna kompilacijska diskografska izdanja festivala i pjevača, na Jugotonove autorske male ploče Sve što ti želim (1966) i Noćas ćemo zemlji ko materi reći (1977) i LP ploče Proplakat će zora (1975) i U kamenu pjesma piše (1980) te na CD album u ediciji Gold Collection (Croatia Records, 2011). Autor je više od 3000 zabavnoglazbenih aranžmana za različite sastave i orkestre. Vrstan glasovirski pratilac, godinama je surađivao s istaknutim pjevačima, među kojima su I. Robić, A. Dedić, Gabi Novak, K. Cigoj, Vukov, Tereza Kesovija, Z. Špišić i K. Slabinac, te s violinistom J. Klimom, s kojim je za Jugoton snimio LP ploče K’o lijepi san (1987) i Ne zaboravi me (1989; dopunjeno CD izdanje, Croatia Records, 1995); s flautistom Z. Brajšom snimio LP ploču Brajša II (Suzy, 1985). Surađujući s Ružom Pospiš-Baldani kao aranžer pjesama i dirigent Revijskoga orkestra HRT, snimio CD Vu plavem trnaci (Orfej i HRT, 1994). Često je nastupao kao dirigent i pijanist, snimao za diskografska izdanja, radijske i TV programe, surađivao na gostovanjima inozemnih pjevača u nas (D. Modugno, J. Logan, Josephine Baker) te gostovao po Europi, u SAD, Kanadi i Australiji. Obnašao organizacijske dužnosti na festivalima Zagreb, Slavonska Požega, Split i Opatija (direktor 1980), osobito pridonijevši Festivalu kajkavske popevke Krapina (suosnivač 1966, umjetnički direktor 1971–2005). Ustrajući na njegovu prepoznatljivu profilu (nastupi pjevača u nošnjama uz obveznu pratnju festivalskoga orkestra uživo), 1994. ukinuo mu je natjecateljsko obilježje kako bi autorima ostao poticajan u gajenju tradicije pjevane i govorene kajkavske riječi; uredio izdanje 30 godina Festivala kajkavske popevke Krapina (Krapina 1995). Za prinos festivalu dobio povelje Hrvatskoga društva skladatelja 2001. i grada Krapine 2005. Javio se u izdanjima Mladen Crnobrnja Gumbek (Zagreb 1999) i Dobro mi došel prijatel – Viki Glovacki (Zagreb 2006). Bio predsjednik Saveza muzičkih udruženja Hrvatske 1971–79. i Hrvatskoga društva skladatelja 1983–84. Cjelokupnim djelovanjem priskrbio si je status jedne od ključnih osoba domaće zabavnoglazbene scene. Dobio Nagradu »Josip Slavenski« 1982, zlatnu spomen-plaketu Hrvatske glazbene unije 2001, Nagradu grada Zagreba 2005. te nagrade za životno djelo »Milivoj Körbler« 2005. i »Porin« 2012. O njem je snimljen portret u TV seriji Srdačno vaši (I. Hetrich, 1994).
LIT.: (Razgovori): Z. Franjić, Večernji list, 8(1966) 28. IX, str. 17. — Šv., Ibid., 16(1972) 24. VIII, str. 16. — S. Šurina, Draga, 1991, 26, str. 2–3. — M. Genc, Večernji list, 39(1994) 2. IX, str. 25. — Ž. Slunjski, Novi list, 48(1994), 22. VII, Pr., 16–17; Vjesnik, 55(1994) 26. VIII, str. 22. — P. Boić, Ibid., 60(1999) 12. IX, str. 31. — H. Horvat, Ibid., 63(2002) 9. VIII, Pr., str. 20–21. — I. Orešić, Ibid., 17. IV, Pr., str. 16–17. — V. Jeraj, Ibid., 66(2005) 9. VI, str. 54. — P. Luković: Bolja prošlost. Beograd 1989. — D. Paulik: Nagrada u pravim rukama. Cantus, 2005, 134, str. 31–32. — I. I. Percl: 70 godina života 50 u glazbi. Ibid., str. 33. — S. Škarica: (Uz nagradu Porin). Glas Slavonije, 92(2012) 13. IV, Pr., str. 16; 20. IV, Pr., str. 16. — (Nekrolozi): Novi list, 68(2014) 15. II, str. 59. — bp, Večernji list, 54(2014) 14. II, str. 33. — S. Škarica, Cantus, 2014, 185, str. 51. — Hrvatsko društvo skladatelja (1945–2015). Članovi. Zagreb 2015. — Potpunija diskografija: https://diskografija.com/umjetnik/stjepan-mihaljinec.htm i https://www.discogs.com/search/?q=stjepan+mihaljinec&type=all (12. III. 2023).
Julija Novosel (2025)
