KATIĆ, Ernest

KATIĆ, Ernest, dramski pisac (Dubrovnik, 6. II. 1883 — Dubrovnik, 10. VI. 1955). Završio gimnaziju 1901. u Dubrovniku te studij prava doktoratom 1906. u Grazu. U Financijskom ravnateljstvu u Zadru stekao naslov nadsavjetnika, a od 1924. bio odvjetnik u Dubrovniku. Tematizirajući događaje iz dubrovačke prošlosti, u dramskim djelima, prožetima naglašenim sentimentom i lirskim refleksijama, ostvario mnoge originalne i sugestivne prizore, ali je zbog preuzimanja poznatih Vojnovićevih motiva držan njegovim oponašateljem. U zagrebačkom HNK 1914. uprizorena mu je te godine objavljena, zapažena drama Jakobinka, s radnjom u doba pada Dubrovačke Republike, a 1928. izvedene su njegove tragične jednočinke Izvan ograda (neobjavljena) i Vlastela u progonstvu (objavljena te god. u Novoj Evropi: Vlastela u begstvu ili Antun Sorgo), u kojima je dao sliku propadajuće dubrovačke vlastele. Neobjavljena komedija Ljubav na Prijekom, što ju je u autorovoj režiji izvelo Dubrovačko kazališno društvo 1935, kritika je svećeničkoga morala, jednočinke Imbarak (1936) i Petka (Jadranska straža, 1940) slike su iz suvremenoga života, a drama Cvijeta Zuzori (1941) posvećena je dubrovačkoj plemkinji (o kojoj je 1935. napisao i radijsku dramu Prva ljubav Cvijete Zuzori) i plemićkim obiteljima XVI. st. Također pisao pjesme i prozu. Dopisao četiri od planiranih devet poglavlja nedovršena romana M. Vodopića Đenevrija. Priloge o dubrovačkoj kulturnoj povijesti, jednočinke i osvrte objavljivao i u periodicima Nova Evropa (1921–22, 1933), Hrvatska revija (1931), Obzor (1932, 1934–35), Narodna svijest (1933), Dubrava (1935; Hrvatska Dubrava, 1937, 1940), Jadranski dnevnik (1937), Pravda (Beograd 1938) i Hrvatski ilustrirani list Radio Zagreb (1941). Skupljao arhivsko gradivo o uglednim dubrovačkim obiteljima XIX. i XX. st. Ostavština mu je – s korespondencijom njegova strica Ernesta, javnoga bilježnika i prigodničarskoga pjesnika, s B. Bogišićem, Vodopićem i dr. – u pohrani DA u Dubrovniku. Služio se pseudonimom Lukša s Orsana.