KAUZLARIĆ, Vesna, redateljica (Bosanski Brod, 13. IV. 1927). U Zagrebu završila gimnaziju 1946, polazila Zemaljsku glumačku školu, diplomirala 1952. na Filozofskom fakultetu povijest i povijest umjetnosti te 1959. režiju na ADU. Od 1953. angažirana u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, 1955–57. u Narodnom pozorištu u Subotici, gdje je kao redateljica čuvala hrvatski jezični identitet i zastupala poetička stajališta B. Gavelle o literarnosti scenskoga iskaza (F. García Lorca, Mariana Pineda; H. Ibsen, Hedda Gabler; E. O’Neill, Anna Christie; I. Vojnović, Ekvinocijo). Ondje se okušala i u glazbenom žanru (J. Gotovac, Đerdan) te u dramatizaciji romana Čiča Tomina koliba Harriet Beecher-Stowe, koji je 1956. i režirala. Od 1957. prosvjetna je inspektorica u Sekretarijatu za prosvjetu i kulturu u Zagrebu, a 1959–62. redateljica u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, u kojem je na scenu postavila Zaljubljenu bolesnicu C. Goldonija (1959) te Ženidbenoga posrednika T. Wildera (1960). Umjetničko iskustvo i poznavanje struke potvrdila je 1962–74. kao ravnateljica Zagrebačkoga kazališta lutaka, koje je tada postizalo izvrsne repertoarne rezultate i bilo estetički najmjerodavnije hrvatsko lutkarsko središte. Od 1974. angažirana je kao redateljica u riječkom Kazalištu lutaka »Domino«, gdje je inventivno primjenjivala različite lutkarske tehnike, dramaturški prilagođene književnomu izvorniku, naglašujući likovnu stranu uprizorenja (B. Aprilov, Šest pingvinčića i M. Schiavato, Mini i maksi operacija Zemlja, 1974; Z. Florijan, Tobija, 1975. i 1980). Do umirovljenja 1995. djelovala u zagrebačkom Centru za kulturu Peščenica. Autorica je više članaka o teoriji i povijesti lutkarstva (Prolog, 1975).
Antonija Bogner-Šaban (2009)
