KEKEZ, Josip

KEKEZ, Josip, književni povjesničar i folklorist (Katuni kraj Omiša, 6. VIII. 1937 — Zagreb, 6. III. 2003). Maturirao u klasičnoj gimnaziji u Splitu 1956, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1964. diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti te 1975. doktorirao tezom Prisutnost usmene narodne književnosti u pisanoj hrvatskoj književnosti 19. i 20. stoljeća. Na istom je fakultetu od 1966. asistent, 1975–79. docent, potom izvanredni i od 1982. do kraja života redoviti profesor i voditelj katedre za hrvatsku usmenu književnost. Predavao je na Vestfalskom Wilhelmovu sveučilištu u Münsteru 1974–76. te na Sveučilištu u Kölnu 1985–86. i 1993–94. Znanstvene i stručne radove objavljivao je u periodicima Narodna umjetnost (1971), Zbornik za slavistiku (Novi Sad 1971, 1973), Filologija (1972), Umjetnost riječi (1972), Croatica (1973, 1977, 1980–81), Forum (1978, 1981), Republika (1978–79), Kaj (1986), Mosorska vila (1991), Zadarska smotra (1995), Riječ (1998, 2000) i Most (1999). Proučavao je bugaršćice, sitne usmene oblike, poglavito poslovice. U prilogu Usmena književnost u Uvodu u književnost Z. Škreba i A. Stamaća (Zagreb 1983) temeljito je obradio poetički i povijesni odnos pisane i usmene književnosti te cjelokupnu teoriju usmenoknjiževnih oblika. Komparativno-povijesnu metodu rabio je i u proučavanju odnosa dviju književnosti od XII. st. do suvremenih pisaca, rezultat kojega su knjige, istodobno znanstveni opis usmenoknjiževnih oblika i njihova svojevrsna antologija (Bugaršćice, Svaki je kamen da se kuća gradi, Naizred). Za tisak je priredio Narodne pripovijetke (Zagreb 1985, 1987², 1990³) te Poslovice, zagonetke i govorničke oblike (Zagreb 1996), pri čem je nastojao oko njihova izvornoga jezičnoga oblika. Bio je urednik časopisa Radovi Zavoda za slavensku filologiju 1982–94, suautor više srednjoškolskih udžbenika za hrvatski jezik i književnost te suradnik HBL. U rukopisu ostavio povijest hrvatske književnosti (čuva se u obitelji).