KEMURA, Sejfudin

KEMURA, Sejfudin (Sayfaddīn bin Ali), kulturni povjesničar (Sarajevo, 1. II. 1863 — Sarajevo, 14. IX. 1917). Naslov poglavara tekije (šejh) često mu je dio imena. Osnovnu izobrazbu stjecao u Sarajevu u mektebu, izučio remenarski zanat, a bavio se i pekarskim. God. 1881. pristupio nakšibendijskomu derviškomu redu. U Sarajevu od 1893. bio učitelj u mektebu i do 1897. poglavar Jedilerske tekije, 1905–14. knjižničar u Carevoj džamiji i 1906–15. srednjoškolski nastavnik te do 1917. učitelj orijentalnih predmeta u ruždiji. Istraživačkim se radom počeo baviti na poticaj M. E. Kadića i uz potporu Ć. Truhelke. Prevodeći s turskoga i drugih orijentalnih jezika i objavljujući građu iz knjižnice Careve džamije – uglavnom u Glasniku Zemaljskoga muzeja u BiH (GZM) i ponajviše iz protokola šerijatskoga suda – pridonio poznavanju kulturne, religijske i političke povijesti BiH XV–XIX. st., navlastito Sarajeva. Njegovo glavno djelo, Sarajevske džamije i druge javne zgrade (GZM, 1909–11; dopunjena studija iz GZM, 1908), bogato je ilustriran te faksimilima i prijevodima isprava o utemeljenju i radu opremljen historijat šezdesetak džamija, prosvjetnih i humanitarnih ustanova, groblja, mostova i česma, s podatcima i o građevinama koje više ne postoje. Objavivši arabicom zapisane ilahije i kaside bosanskih muslimana iz XVII–XIX. st. (Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims, 1912), pokazao da je u Bosni uz franjevačku postojala i muslimanska književna tradicija na narodnom jeziku; izboru dodao Hrvatsku pjesmu (Hrvatska turkija, Chirwat türkisi; oko 1588), najstariji primjer hrvatske adžamijske književnosti. Objavio turske dokumente za povijest bosanskih katolika (GZM, 1909; Bilješke iz prošlosti bosanskih katolika, 1916), među kojima ahdnamu iz 1463, te priloge o povijesti pravoslavlja u BiH (GZM, 1912), a u knjizi Prvi srpski ustanak (1914) donio opsežan no slabo povezan skup dokumenata s dijelovima njegova prijevoda putopisa Evlije Čelebija (GZM, 1908). Napisao i knjižice U dvorištu Careve džamije merhum Osman Šuhdi ef. Kjutubhana (Sarajevo 1916) te Sarajevske muftije (1916); posljednju je kritika zbog netočnih podataka razmjerno nepovoljno ocijenila. Od 1886. na turskom jeziku sastavljao kronograme i prigodne pjesme kojih je manji dio objavljen (Vatan, 1896–97; Rehber, 1897; kalendar Gajret, 1906–08). Njegov prijepis Povijesti Bosne S. S. Hadžihuseinovića Muvekkita, s bilješkama na marginama o autoru nepoznatim dokumentima, čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, kojega je Orijentalnu zbirku K. obogatio mnogim vrijednim prinosima. Služio se pseudonimom Fehmi (Fehim).