KOŠAK, Vladimir

KOŠAK, Vladimir, političar i gospodarski stručnjak (Velika Gorica, 25. VII. 1908 — Zagreb, 18. VI. 1947). Gimnaziju završio 1926. u Zagrebu, gdje je polazio Ekonomsko-komercijalnu visoku školu te 1934. diplomirao i temeljem rigoroza doktorirao na Pravnom fakultetu; na Fakultetu gospodarskih i društvenih znanosti u Frankfurtu na Majni 1930. diplomirao, od 1934. bio asistent i kao stipendist Humboldtove zaklade 1936. doktorirao tezom o bankarskom financiranju jugoslavenske industrije (strojopis u NSK pod sign. R 7796; tiskano kao Die bankmässige Finanzierung der jugoslawischen Industrie. Frankfurt na Majni 1938). Za boravka u Njemačkoj 1936. položio je ustašku prisegu pred M. Lorkovićem, kojega je poruku o pogledima A. Pavelića prenio V. Mačeku vrativši se te godine u Zagreb, gdje je radio u podružnici Privilegovane agrarne banke 1937, Jugoslavenskoj banci 1938. i od 1939. kao poslovni predsjednik Penzionoga zavoda za privatne namještenike, ujedno od 1940. generalni direktor Povlaštenoga hrvatskoga industrijsko-trgovačkoga d. d. Potkraj 1930-ih, iako blizak HSS, djeluje u domovinskom ustaškom pokretu te pomaže izdavanje novina Hrvatski narod. Uoči uspostave NDH u njegovu se stanu njemački izaslanik E. Veesenmayer sastao s Lorkovićem i Đ. Vranešićem (M. Kovačić), a 12. IV. 1941. S. Kvaternik imenovao ga je opunomoćenikom za gospodarska i financijska pitanja; potkraj travnja postao je pomoćnikom ministra narodnoga gospodarstva, u lipnju državnim rizničarom (ministrom financija). Na tom je položaju te kao član Državnoga gospodarstvenoga povjerenstva (1941–42) razvio opsežnu zakonodavno-upravnu djelatnost izgradnje i stabilizacije valutnoga, financijskoga i gospodarskoga sustava NDH. Nastojao je voditi antiinflacijsku politiku te ograničiti porast vojnih izdataka, nadnica i cijena. U njegovu je posrednu djelokrugu neko vrijeme bila i skrb za oduzetu židovsku i srpsku imovinu te je u prosincu 1942. od zastupnika Hrvatskoga državnoga sabora tražio potporu u razotkrivanju njezina protupravnoga prisvajanja. U listopadu te godine predložio je pak da se Trećemu Reichu isplati naknada za pomoć u rješavanju »židovskog pitanja«. U tom je savezniku NDH vidio protutežu talijanskim presezanjima, kojima se – napose kao supredsjednik Stalnoga hrvatsko-talijanskoga gospodarskoga povjerenstva (od svibnja 1941) – odlučno protivio, poglavito u pitanjima carinsko-valutne unije (i pokušaja da se carinska granica pomakne na II. zonu), iskorištavanja velebitskih šuma te opsega i opskrbe talijanske okupacijske uprave; za pripojene pak dijelove južne Hrvatske predlagao je barem autonomiju. Unatoč tomu, pokušavao je ublažiti i utjecaj njemačkoga kapitala (primjerice, u preuzimanju dioničkih društava Guttman te Našička tvornica tanina i paropila) te smanjiti prinos za jedinice Wehrmachta. S Lorkovićem je bio u oporbi Kvaterniku i sinu mu Eugenu Didi te tzv. rasovima, a ubrzo je postao kritičan i prema Paveliću, pa je u pol. 1943. poticao pregovore s A. Košutićem o uključivanju HSS u vlast. U travnju te godine prisiljen je na ostavku (po svem sudeći na talijanski zahtjev) i u svibnju imenovan poslanikom NDH u Budimpešti, a u ožujku 1944. poslanikom u Berlinu, gdje je razvio znatnu obavještajnu djelatnost. Bio je uključen, prema dijelu izvora kao ključna osoba, u prevratničke planove Lorkovića i A. Vokića, te ga je nakon njihova neuspjeha zaštitio S. Kasche. U ožujku 1945. preselio se u Sankt Gilgen kraj Salzburga, odakle je u svibnju prema Pavelićevim uputama pošao novim njemačkim vlastima u Flensburgu što su sa zapadnim Saveznicima trebale pregovarati o okončanju rata, no uhitili su ga Britanci te je na poč. 1946. izručen FNRJ. Vrhovni sud NRH osudio ga je na smrt u lipnju 1947. Stručni članci, osvrti na literaturu te govori o bankarskom poslovanju, seljačkim dugovima i državnim financijama objavljeni su mu u periodicima Ekonomist (1935–37, 1940), Gospodarska sloga (1938), Hrvatska privreda (1940; Hrvatsko gospodarstvo, 1941; Gospodarstvo, 1943), Hrvatska gruda (1941), Hrvatski list (1941), Hrvatski narod (1941–42), Za dom (1941), Mitteilungen der Deutschen Handelskammer in Kroatien (1942) i Novi list (1943) te u izdanju Brzopisni zapisnici prvog zasjedanja Hrvatskog državnog sabora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj godine 1942 (Zagreb 1942). U njemačkim se obavještajnim izvorima spominje kao pripadnik slobodnozidarske lože »Libertas«. Njegovi opsežni memoarski istražni elaborati o HSS, ustaškom pokretu, NDH i britanskim logorima čuvaju se u HDA (fond Službe državne sigurnosti Republičkoga sekretarijata za unutrašnje poslove SRH).