KERSTNER, Mladen

KERSTNER, Mladen, humorist i dramski pisac (Ludbreg, 8. VII. 1928 — Zagreb, 9. IX. 1991). U Zagrebu 1946. završio Trgovačku akademiju i počeo polaziti Zemaljsku glumačku školu, a 1947. prešao na ljubljansku ADU u klasi B. Gavelle. Glumio u HNK u Varaždinu 1948–49, potom se zaposlio kao knjižničar u Ludbregu i sudjelovao od 1952. u radu amaterskoga kazališta, a 1954. postao njegovim redateljem i voditeljem. Radeći od 1958. u gradskoj upravi u Slavonskoj Požegi, do 1961. bio glumac, redatelj i voditelj tamošnjega amaterskoga kazališta. Nakon preseljenja 1967. u Zagreb, 1968. postao profesionalnim piscem. Pripovjedni opus započeo kriminalističkim džepnim romanom Kabana broj 23 (1962), a kraći kajkavski humoristični dramski i pripovjedni tekstovi, objavljeni u časopisu Kaj (1969, 1973, 1975, 1978) i zbirci novela Gruntovčani (1975), predlošci su mu za televizijsku, radijsku i kazališnu tematizaciju imaginarnoga ruralnoga ambijenta Gruntovca i Trnovca kao stvarnoga, gotovo povijesno kontekstualiziranoga svijeta, koji je, predstavljen izražajnim i plastičnim tragično-humorističnim, antologijskim likovima (Dudek, Regica, Tetec Cinober, Presvetli), postao sinonimom njegova cjelokupnoga književnoga stvaranja. Pišući živom gornjopodravskom kajkavštinom s elementima ostalih kajkavskih govora, s čestim osloncem na dosjetku i vic, gruntovečke i trnovečke likove i teme oblikuje u scenarijima popularnih TV serija Mejaši (I. Vrbanić, 1970), Gruntovčani (K. Golik, 1975), Dirigenti i mužikaši (Golik, 1991), TV komediji Kad ftičeki popevleju (Milivoj Puhlovski, 1987), kazališnim komedijama Weekend v Gruntovcu (Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija«, 1978), Krstitke (Satiričko kazalište »Jazavac«, 1980) te onima u izvedbi Kazališne sekcije »Gruntovčani« V Gruntovcu i devize klize (1986) i Gruntovec je moj dom (1991). Autor je tridesetak radijskih komedija na kajkavskome (Parade mora biti, 1970; I devize klize, 1985; Mužikaši, 1988) u kojima duhovitošću i britkom satirom tipskim značajevima razrađuje uglavnom poznate ruralne motive, a urbanom tematikom zaokupljen je u nekoliko djela na štokavštini (Večera na Korani, 1985). Baveći se novinarstvom i humorom, 1972–76. kao član uredništva surađuje u listu Kerempuh te postaje predsjednikom Društva hrvatskih humorista, a javlja se i u periodicima Arena (1976), Republika (1976) i Modra lasta (1982–86), iz koje humorističnu prozu za mladež spaja u zbirci Djetinjstvo u Gruntovcu (1986). Autor je eseja o M. Krleži u zborniku Ludbreg (Ludbreg 1983). Tekstovi su mu uglazbljeni na Festivalu kajkavske popevke Krapina 71 i zvučnoj kaseti Sa suncem u oku (1997). Uvršten je u Antologiju hrvatske kajkavske drame časopisa Kaj (1990), u kojem mu je 1991. objavljen igrokaz Obojeni prozor vu svet, te u Antologiju hrvatskog humora (Zagreb 1999). God. 1998. u Ludbregu je utemeljena manifestacija Dani Mladena Kerstnera, a posmrtno mu je tiskana proza Gruntovec je moj dom (2005). Dokumentacija o njegovu životu i radu te fotokopije rukopisne ostavštine (scenariji i drame) iz posjeda obitelji nalaze se u ludbreškoj gradskoj knjižnici, a fonografski zapisi desetak radijskih drama na Hrvatskom radiju.