KLARIĆ, Mirka

traži dalje ...

KLARIĆ, Mirka, pjevačica, sopran (Donji Vidovec, 10. IV. 1934). U Novoj Gradiški 1952. završila gimnaziju, u Zagrebu 1965. diplomirala hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu; usporedno privatno učila pjevanje u Lee Vomačke, a 1962. usavršivala se u Teatro alla Scala u Milanu. Debitirala 1955. u HNK u Zagrebu kao Santuzza u operi Cavalleria rusticana P. Mascagnija, 1955/56. angažirana u sarajevskoj Operi, gdje je nastupala kao Donna Elvira (W. A. Mozart, Don Giovanni), Morana (J. Gotovac) i Frasquita (G. Bizet, Carmen), a od 1956. do umirovljenja 1984. bila prvakinja zagrebačke Opere. Ondje je ostvarila repertoar u stilskom rasponu od baroknih do djela suvremenih skladatelja. Istaknula se kao vrstan tumač Puccinijevih likova, Manon Lescaut, Tosce, Cho-Cho-San (Madame Butterfly) i Mimi (La Bohème), a zapažene kreacije ostvarila je i kao Desdemona (G. Verdi, Otello), Madeleine (U. Giordano, Andrea Ché­nier), Nedda (R. Leoncavallo, Pagliacci), Angélique (J. Ibert, hrvatska praizvedba 1957) te kao Saloma (R. Strauss, Nagrada »Vladimir Nazor« 1969) i Kompozitor (Strauss, Arijadna na Naxosu, hrvatska praizvedba 1977). Uspjelo je kreirala i likove iz slavenskoga repertoara (Marženka u Prodanoj nevjesti B. Smetane), poglavito ruskoga, poput Lize i Tatjane (P. I. Čajkovski, Pikova dama, Nagrada grada Zagreba 1960, i Evgenij Onjegin), Jaroslavne (A. Borodin, Knez Igor), Nataše (S. Prokofjev, Rat i mir, hrvatska praizvedba 1961, Nagrada »Milka Trnina« 1963) te posebno Katarine Izmajlove (D. Šostakovič, 2. verzija, hrvatska praizvedba 1964, Nagrada grada Zagreba). U toj je ulozi potom nastupala s ansamblom HNK na gostovanjima u Amsterdamu, Hagu, Napulju, Genovi, Bologni i Trstu te kao gošća solistica na premijerama u Baselu i u Wiesbadenu. Velik je inozemni uspjeh postignula i kao Renata u operi Plameni anđeo (Prokofjev) nastupajući 1973–78. na premijernim izvedbama u Genovi, Bologni, Napulju, Palermu, Cataniji, Modeni, Ravenni, Ferrari i Parmi. Istaknuto mjesto u njezinu repertoaru zauzimale su opere hrvatskih autora, poglavito Gotovčev Ero s onoga svijeta, u kojem je više od 200 puta tumačila ulogu Đule, i Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca, u kojem je nastupala kao Jelena (Nagrada »Milka Trnina« 1963). Pjevala je i glavne uloge na praizvedbama opera suvremenih hrvatskih skladatelja: Marko Polo I. Tijardovića 1960, Oluja S. Šuleka 1969, Ljubav don Perlimplina M. Belamarića 1975 (snimljeno na gramofonsku ploču, Jugoton 1982, i CD, Croatia Records 1994), Moć vrline I. Kuljerića 1977, Hasanaginica M. Miletića 1982. i Požar u operi B. Papandopula 1983.Nastupala i kao oratorijska i koncertna pjevačica u djelima G. F. Händela, A. Honeggera, F. Poulenca, G. Rossinija, I. Stravinskoga. Gostovala je gotovo u svim europskim zemljama. Odlikovala se cjelovitom i snažnom umjetničkom osobnošću, posjedovala lijep zvonki glas sigurnih svijetlih visina, izjednačen u cijelom velikom opsegu, izrazitu muzikalnost, smisao za interpretaciju i istančan glumački instinkt. Svakom je novom ulogom, uranjajući u njezin karakter, stvarala vrijedne umjetničke kreacije, a posebnu sklonost pokazivala je prema psihološki zahtjevnim likovima i onima iz suvremenoga repertoara. Dobila je Nagradu hrvatskoga glumišta za životno djelo 2001.

LIT.: N. Turkalj: Debut koji mnogo obećaje. Narodni list, 11(1955) 5. V, str. 4. — Isti: Josip Gostič u Pikovoj dami. Ibid., 12(1956) 25. XII, str. 6. — D. Breitenfeld: Studentica primadona. Studentski list, 12(1957) 4, str. 9. — (d): Othello s Mirkom Klarić i Franjom Lovrićem. Vjesnik, 18(1957) 23. VI, str. 7. — B. Sakač: Nova imena na sceni Zagrebačke opere. Politika (Beograd), 54(1957) 5. I, str. 7. — Isti: Savremeno i nekonvencionalno. Ibid., 18. II, str. 7. — N. Turkalj: Publika se ponovo oduševila. Narodni list, 13(1957) 25. VI, str. 4. — S. Hrestak: Obnovljena Puccinijeva opera Manon Lescaut. Studentski list, 13(1958) 10, str. 4. — (M. B.): Najmlađa primadona. Globus, 5(1958) 222, str. 7. — Mirka Klarić – operna pjevačica. Vjesnik, 20(1959) 11. VI, str. 7. — D. Lisac: Velika predstava Katarine Izmailove. Ibid., 25(1964) 16. II, str. 7. — P. Selem: Muzička drama o ženi. Telegram, 5(1964) 195, str. 7. — N. Turkalj: Puni trijumf. Večernji list, 6(1964) 8. I, str. 7. — Izvrsna predstava. Ibid., 15. II, str. 10. — (gia): Festose accoglienze per Caterina Ismailova. Carlino sera (Bologna), 1968, 11. XII. — Katerina Ismailova von Schostakowitsch im Stadttheater Basel. National Zeitung (Basel), 1968, 501, str. 7. — Per la prima volta a Napoli il Angelo di fuoco di Prokofiev. Corriere di Napoli, 1975, 2. II. — K. Kovačević: Lorka kao inspiracija. Borba, 54(1975)18. XI, str. 9. — L’opera di Prokofiev per la prima volta a Parma. Carlino (Parma), 1976, 28. II. — M. Barbieri-Jelača: Lijepa predstava. Vjesnik, 38(1977) 5. X, str. 14. — Ista: Jubilarna Tosca. Ibid., 40(1980) 6. III, str. 6. — Ista: Želje su mi se ispunile. Ibid., 45(1985) 12. I, str. 12. — D. Komanov: Na sceni sam tražila svoje drugo ja. Ibid., 62(2001)7. XII, str. 16. — J. Martinčević: Jedinstvena Mirka Klarić. Hrvatsko slovo, 7(2001) 345, str. 29. — Ž. Slunjski: Muzika tišine. Gloria, 2001, 358, str. 44–46. — P. Selem: Doba režije. Zagreb 2002, 457–460.
 
Marija Barbieri (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KLARIĆ, Mirka. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10456>.