Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KNAPP, Vladimir, nuklearni fizičar i energetičar (Sarajevo, 16. V. 1929). U Zagrebu završio 1947. srednju tehničku školu i 1949. položio gimnazijsku maturu, 1954. diplomirao teorijsku fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF), doktorirao 1957. na University of Birmingham tezom Resonant Scattering of Gamma Rays. Od 1954. zaposlen u Institutu »Ruđer Bošković« (IRB). Kao njegov stipendist boravio 1954–57. na sveučilišnom Fizičkom odjelu u Birminghamu, baveći se nuklearnim shemama raspada i rezonantnim raspršenjem gama-zraka, te ponovo 1960–62, kad je radio na novootkrivenom Mössbauerovu efektu i njegovim primjenama u ekstremno osjetljivim mjerenjima. Na izvoran je način primijenio taj efekt za određivanje gornje granice utjecaja magnetnoga polja na prostiranje elektromagnetnoga zračenja. Bio je voditelj Laboratorija za beta-spektroskopiju i gama-spektroskopiju IRB od 1963, od 1965. na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) izvanredni i od 1975. redoviti profesor te predstojnik Zavoda za fiziku 1967–82, 1984–86. i 1988–92. Umirovljen 1995. Proširio je suradnju Zavoda s IRB i Fizičkim zavodom PMF, intenzivirao znanstvenoistraživački rad u Zavodu i reformirao nastavu fizike uvođenjem suvremene fizike materijala i nuklearne fizike. Nakon boravka na Odjelu za nuklearno inženjerstvo Tokyjskoga sveučilišta 1974. potiče i razvija nastavni i znanstveni nuklearnoenergetski smjer na ETF novim kolegijima u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Njegov je znanstveni rad isprva povezan s istraživanjem nuklearnoga raspada, rezonantnoga raspršenja gama-zraka i raspršenja gama-zraka na vezanim elektronima, te gama-spektroskopije poluvodičkim detektorima usmjerene na apsolutna određivanja izvora zračenja malih specifičnih aktivnosti. Od 1960-ih više se bavi problemima nuklearne energetike. Proučavao je nužnost nuklearne energije u pokrivanju energetskih potreba, nuklearnu sigurnost i učinke na okoliš, načine iskorišćivanja energije urana te perspektivu alternativnih izvora, osobito fuzijske nuklearne energije. Sudjelovao u izobrazbi osoblja, pripremi, izgradnji i analizi rada Nuklearne elektrane Krško. U studijama se bavio problemima pogona elektrane, napose razgradnjom i spremanjem radioaktivnoga otpada. Od 1963. sudjeluje u radu međunarodne pugwaške organizacije (Pugwash Conferences on Science and World Affairs) zauzimajući se za internacionalizaciju postrojenja za obogaćivanje urana i preradbu istrošenoga goriva kao neophodne mjere u sprječavanju širenja nuklearnoga naoružanja i za potpuno nuklearno razoružanje. Nakon umirovljenja posvetio se otkrivanju bržih i sigurnijih tehnika razminiranja. Kao vanjski suradnik HAZU osnovao je u njoj interdisciplinarnu skupinu radi vrjednovanja različitih metoda razminiranja, a nakon osnutka Hrvatskoga centra za razminiranje 1998. pokrenuo i vodio njegovo znanstveno vijeće. Pokrenuo također i u hrvatskom dijelu vodio dva međunarodna projekta razvoja novih metoda razminiranja. Objavio je više od 180 radova i kongresnih priopćenja u časopisima Proceedings of the Physical Society (London 1956–58), Proceedings of Royal Society (London 1958), Nature (London 1963), Nuclear Physics (Amsterdam 1963, 1966), Nuklearna energija (Beograd 1965), Encyclopaedia moderna (1966–67, 1969, 1974–75, 1991–93, 1996, 1998), Izvestija Akademii nauk SSSR. Serija fizičeskaja (Moskva 1967), Fizika (1969, 1979, 1981), Physical Review (New York 1969), Elektrotehnika (1971–72, 1974, 1979, 1985), Energija (1973–76, 1981, 1985, 1990, 1996), Nuclear Engineering (London 1974), Strojarstvo (1974), Brennstoff-Wärme-Kraft (Düsseldorf—Berlin 1977), Matematičko-fizički list (1978–79), Naše teme (1983), Čovek i životna sredina (Beograd 1986), Sunčeva energija (1988, 1992), Kerntechnik (München 1989), Trend (1989), Ljetopis JAZU/HAZU (1990, 2000), Vjesnik HAZU (1992), Društvena istraživanja (1995), Humanitarno razminiranje (2001). Autor je udžbenika Uvod u fiziku materijala (Zagreb 1973, 19762, 19833). S P. Kulišićem sastavio je Zbirku zadataka s klasifikacijskih ispita (Zagreb 1985, 6 izd. do 1996) i udžbenik Novi izvori energije (Zagreb 1985), koji obrađuje nuklearnu fisijsku i fuzijsku energiju te Sunčevu energiju; u njegovu prerađenom i proširenom drugom izdanju (1993) napisao je prvi dio o nuklearnoj energiji. S P. Colićem objavio je udžbenik Uvod u električna i magnetska svojstva materijala (Zagreb 1990, 19972). Napisao skripta Nuklearna fizika (Zagreb 1967), Fizika materijala (Zagreb 1969, 19732), Uvod u nuklearnu fiziku (Zagreb 1973, 19772) i Nuklearni gorivni ciklusi (Zagreb 1989; s D. Pevecom i M.Prahom). Autor je poglavlja u knjizi Horizons of Humanity (Frankfurt na Majni 1997), a s N. Zovkom preveo je knjigu V. F. Weisskopfa Čudesni svijet prirodnih znanosti (Zagreb 1964). Bio je suradnik Tehničke enciklopedije LZ. Pokretač je (2001) i glavni urednik časopisa za unapređenje, razvoj i praksu protuminskoga djelovanja Humanitarno razminiranje. Bio je predsjednik Hrvatskoga pugwaškoga društva 1982–98, prvi predsjednik Hrvatskoga nuklearnoga društva 1992–96. te inicijator i organizator mnogih danas afirmiranih međunarodnih konferencija iz nuklearne energetike. Član je European Physical Society, American Association for Advancement of Science, European Nuclear Society, International League of Humanists. Dobitnik Zlatne plakete »Josip Lončar« 1988. i Zlatne povelje humanizma 1998.

LIT.: Vladimir Knapp. Ljetopis JAZU, 1991, 94, str. 522–529. — Tehnički fakulteti 1919.–1994. Zagreb 1994, 74, 86. — Spomenica. 40. obljetnica Fakulteta elektrotehnike i računarstva 1956–1996. Zagreb 1996, 82–84, 137, 144–145, 280. — Spomenica PMF. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu 1876–1996. Zagreb 1996. — Vladimir Knapp. Ljetopis HAZU, 2001, 104, str. 657–660.
 
Robert Krog (2009)