KRALJ, Branko

KRALJ, Branko (King), rukometaš, nogometaš i usni harmonikaš (Zagreb, 10. III. 1924 — Zagreb, 18. XII. 2012). U Zagrebu završio gimnaziju 1944. i studij na Ekonomskom fakultetu 1959. Radio u poduzeću Udarnik i u tvornici lijekova Pliva, kao direktor ljevaonice obojenih metala u poduzeću MEGA 1965–77, potom do umirovljenja 1987. u Privrednoj komori Zagreb. Športsku karijeru započeo u velikom rukometu kao vratar u HŠK »Concordia« 1937, potom bio vratar u Prvom hrvatskom građanskom športskom klubu i RK »Zagreb« te u reprezentacijama NDH i Jugoslavije. Usporedno, bio nogometni vratar HŠK »Concordia« 1942–45, klubova »Borac« 1945–48, »Zagreb« 1948–51. te 1951–57. »Dinamo«, s kojim je osvojio državno prvenstvo 1954, te državni reprezentativac 1954–55. Bavio se i športskom publicistikom (Dinamo na četiri kontinenta. Zagreb 1955; Vratari koji se pamte. Zagreb 1959), bio komercijalni direktor i urednik u Sportskoj tribini (1962–71) te suradnik u Povijesti sporta (1980). Dobio Zlatnu plaketu Nogometnoga saveza Jugoslavije 1969. — U nas je prvi uveo usnu harmoniku u jazz-glazbu te pod svojim imenom osnovao i vodio 1938–41. Kvintet, 1946–48. Trio (usna harmonika, gitara, kontrabas ili klarinet) i 1957–68. Kvintet usnih harmonika. S tim je sastavom nastupio na Prvom jazz-festivalu u Bledu 1960, gostovao u Grazu i Parizu, snimio LP ploču 4 uspeha (Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd) te bio uvršten na ploču Jazz u Hrvatskoj na nosačima zvuka 1938.–1960. (Croatia Records, 1994). God. 1995. osnovao je sastav Branko Kralj & Trio (gitare A. Bubanović i M. Matišić, kontrabas M. Prohaska), s kojim je snimio CD Moja usna harmonika (Orfej, 1997). Svirao i u sastavima drugih jazz-glazbenika (B. Petrović), s Ansamblom Tomice Simovića snimio ploču Branko Kralj. Usna harmonika (Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd, 1962). U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano mu je oko 70 snimka s različitim sastavima te četiri snimke njegovih jazz-skladba. O jazz-glazbi i pisao (Globus, 1947–48), bio suradnik i autor emisija Govorimo o jazzu Radio-Zagreba 1964–66. Autor je priručnika za dijatonsku i kromatsku usnu harmoniku Moja usna harmonika (Zagreb 1994). Bio je predsjednik Jazz-kluba Zagreb Hrvatskoga društva skladatelja 1990–99. Dobio zlatnu plaketu Status za sveukupni prinos hrvatskoj jazz-glazbi 1997. — Bio je predsjednik priređivačkoga odbora izložba hrvatskih inovatora (INOVA) od 1978, Saveza inovatora Zagreba 1979–83. i Hrvatske 1983–87. te Narodne tehnike Hrvatske od 1987 (od 1992. Hrvatska zajednica tehničke kulture; doživotni počasni predsjednik od 1994). Sudjelovao na mnogobrojnim skupovima o inovacijskoj djelatnosti te u izradbi Zakona o tehničkoj kulturi 1980, zauzimao se za stvaranje hrvatskoga patentnoga sustava te pridonio profiliranju Državnoga zavoda za patente. Supokretač, član uredništva i suradnik časopisa Inventivni radnik (1982–87). Za prinos tehničkoj kulturi dobio nagrade za životno djelo »Faust Vrančić« i »Dr. Oton Kučera« 1996. Objavio sjećanja (Da bi reč rekel. Zagreb 2004).