Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KRUŽIĆ, Petar (Chruzich, Cruce, Crusich, Crusith, Krwsyth, de Croog, de Kroog; Pietro, Petrus), protuturski borac (?, o. 1490 — okolica Solina, 12. III. 1537). Niži plemić podrijetlom iz mjesta Krug (distrikt Nebljuh, Lapačka županija); stariji pisci držali su da je bio iz Lupoglava (J. W. Valvasor), Trsata (P. Vitezović Ritter), Poljica (A. Kačić Miošić), Zvečaja (R. Lopašić). Najranije mu djelovanje nije poznato; od 1513. bio je u konjaničkoj službi među braniteljima Klisa, neko vrijeme zarobljenik u Bosni, u drugoj pol. 1510-ih kapetan Klisa, a, prema I. T. Mrnaviću i J. Rattkayu, 1520. sudjelovao je u okršaju s Turcima na Vražjoj gori (Plješivica) te u presudnom trenutku odbio pomoći banu P. Berislaviću, koji je potom smrtno stradao. Vjerojatno nedugo nakon banove smrti, kralj Ludovik II. Jagelović imenovao je Kružića kliškim knezom. Od 1522. navodi se i kao senjski kapetan, uz Grgura Orlovčića (on je, čini se, istodobno bio kapetan Klisa do pogibije u Mohačkoj bitki). U srpnju 1523. poveo je iz Klisa pohod u zaleđe, vjerojatno na Sinj, te bio teško poražen i pritom ranjen. Došavši iz Senja, u prvoj pol. 1524. oslobodio je Klis turske opsade, a senjsko brodovlje porazilo je tursko pri pokušaju sklanjanja u Skradin. U svibnju te godine sklopio je adoptivni ugovor s Orlovčićem, a u studenom mu je kralj darovao Brezovicu (Križevačka županija). Iduće je godine protuturski djelovao oko Senja, s Krstom I. Brinjskim Frankapanom u lipnju dopremio pomoć opsjednutomu Jajcu. U prvoj pol. 1526. sudjelovao je u radu Sabora u Budimu, a u rujnu iz Varaždina obećao vjernost nadvojvodi Ferdinandu Habsburgovcu, tražeći zauzvrat pomoć u obrani Klisa i Senja od Turaka. Na Sabor u Cetinu uputio je izaslanika zbog nastojanja Frankapana da preuzme Senj, no čini se da i dalje nije namjeravao bezuvjetno poduprijeti izbor nadvojvode za hrvatskoga kralja. Radi potpore u protuturskoj obrani, povezao se s pristašama Ivana Zapolje te u svibnju 1527. s jednim od njih, Jurjem Korlatovićem, branio opsjednuti Klis. Najposlije je potkraj 1527. položio prisegu vjernosti Ferdinandu I, koji mu je u zakup dao istarski Lupoglav i imenovao ga izaslanikom u Dubrovnik. Kako kraljevu pomoć i dalje nije dobivao, na poč. 1529. povukao se s dužnosti senjskoga kapetana. Istodobno kralj mu je darovao grad Sokol (Kninska županija), no K. ga je ostavio dotadašnjoj upravi Orlovčićeve udovice Marte. U polovici godine, za plovidbe prema Klisu, nakratko su ga zarobili Mlečani, a potkraj 1529. kralj mu je darovao nove posjede u Križevačkoj županiji. U siječnju 1530. bio je među plemićima koji su spriječili održavanje saborâ Zapoljinih pristaša u Križevcima te potom izbacili Ivana IV. Bánffyja s posjeda Brezovica. Iz toga su doba sačuvane njegove česte molbe za pomoć u obrani upućene kralju, H. Katzianeru i papi. U pol. 1530. hodočastio je u Loreto, a u rujnu i listopadu iz Klisa vodio prepad na Duvno te opustošio tamošnje područje (do srpnja 1536. izveo je desetak manjih akcija u turskom zaleđu). God. 1531. uz crkvu Gospe Trsatske dao je sagraditi zavjetnu kapelu sv. Petra (danas dio crkve) te dio stuba u prilazu Trsatu s kapelom sv. Nikole na vrhu (od 1931. Trsatske stube Petra Kružića). U diplomatskoj borbi oko Klisa u grad je u svibnju 1532. ušao N. Querini, upravitelj Lodovica Grittija, turskoga pouzdanika kojemu je sultan 1531. darovao Poljica, Klis i Senj. U srpnju je pak K. u Rimu posjetio papu i dobio novčanu pomoć za obranu, sudjelovao u pohodu pod vodstvom Katzianera na Glamoč te u kolovozu protjerao Querinija iz Klisa. U rujnu je razorio i tursku utvrdu u Solinu, a oko plijena se potom sporio sa senjskim kapetanom E. Sauerom. U pol. 1533. zagrebački biskup i ban Š. Bakač nudio mu je povlastice (među ostalim, povrat ponovo izgubljene Brezovice; dobio ju je 1535. nakon pomirbe biskupa i kralja) ako prijeđe na Zapoljinu stranu. U to je doba K. boravio u Anconi, potom u Klisu, odakle se zaputio na kraljev dvor u Beč, a u proljeće 1534. ponovo u Klisu. Istodobno su Turci od rujna 1533. trajno napadali Klis te ga opsjedali u lipnju i srpnju 1534. U kolovozu te godine K. se opet uputio papi, no zbog smrti Klementa VII. i vlastite bolesti vratio se u Lupoglav. Na poč. 1535. kralj mu je darovao grad Belaj (Zagrebačka županija), a potom su, sukladno političko-diplomatskim mijenama, zaredale pritužbe na njega kralju – ponajprije Mlečana i Turaka (u pol. 1536. i Splićana) – radi kojih se najposlije iz Klisa sklonio u Lupoglav. Turci su u listopadu 1536. ponovo opsjeli Klis te sagradili kraj grada dvije utvrde. Dobivši u Senju kraljevu i papinu pomoć, K. se u ožujku 1537. iskrcao kraj Solina. Nakon početnih uspjeha, kršćanska je vojska sa Solinskoga polja počela uzmicati prema brodovlju. Povlačeći se među posljednjima, K. se našao u brodu koji nije mogao zaploviti iz plićine te su ga Turci sasjekli (istoga se dana predao Klis). Tijelo mu je pokopano u trsatskoj crkvi; poslije je sestra Jelena od Turaka otkupila i njegovu glavu te je nakon 1539. pokopan u tamošnjoj kapeli sv. Petra. — Kružićevo je djelovanje slika postupnoga propadanja protuturske obrane, ali i umijeća zapovijedanja bez trajne potpore, stiješnjena diplomatskim odnosima, što je uvjetovalo primjenu prepada i pustošenja turskoga zaleđa. Zbog strateškoga značenja Klisa i vlastitih zasluga zadugo je bio glavni čimbenik obrane južnoga dijela Kraljevstva.

LIT.: A. Vramec: Kronika vezda znovich zpravliena kratka. Lublana 1578 (pretisak Zagreb—Varaždin 1992, 57). — J. W. Valvasor: Die Ehre dess Hertzogthums Crain, 4. Laybach 1689 (pretisak Rudolfswerth 1877–1879, 30–31). — P. Ritter Vitezović: Kronika aliti spomen vsega svieta vikov. Zagreb 1696 (pretisak u: Izbor iz djela. Zagreb 1994, 67–68). — M. Istvánffy: Historiarum de rebus Ungaricis. Viennae—Pragae— Tergesti 17584, 130. — D. Farlati: Illyricum sacrum, 3. Venetiis 1765, str. 455; 4. 1769, str. 135. — G. Göth: Urkunden-Regesten für die Geschichte von Steiermark vom Jahre 1252 bis zum Jahre 1580. Mitteilungen des Historischen Vereins für Steiermark (Graz), 5(1854) str. 189–190. — I. Kukuljević Sakcinski: Ljetopisi fratra Šimuna Glavića. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1857, 4, str. 44. — Isti: Ljetopis nepoznatoga u talijanskom jeziku. Ibid., str. 50. — A. Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, 2. Romae 1860, 640. — I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske. Zagreb 1863. — A. Theiner: Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, 1. Romae 1863, 609–611, 619–620. — I. Kukuljević Sakcinski: Odnošaji skupnovlade mletačke prema južnim Slavenom. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1865, 8, str. 171–174, 178, 182, 200–201, 231, 235; 1875, 12, str. 304, 308. — M. Mesić: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Zagreb 1866, 45–46. — Isti: Gradja mojih razprava u »Radu«. Starine, 1873, 5, str. 216. — Š. Ljubić: Rukoviet jugoslavenskih listina. Ibid., 1878, 10, str. 199. — F. Rački: Izvodi iz dnevnika Marina ml. Sanuda za g. 1526–1533. Ibid., 1884, 16, str. 130–136, 165–166, 190–191; 1889, 21, str. 167–170, 174; 1891, 24, str. 170–171, 183–185, 188, 190, 198, 201; 1892, 25, str. 103–105, 114, 119, 125–126, 128. — R. Lopašić: Oko Kupe i Korane. Zagreb 1895, 318–324. — L. Thallóczy i A. Hodinka: Codex diplomaticus partium Regno Hungariae adnexarum. Budapest 1903. — L. Jelić: Dvanaest izprava za povijest Hrvatske i susjednih zemalja od 1452.–1535. g. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 6(1904) str. 168–170. — I. Bojničić: Kraljevske darovnice odnoseće se na Hrvatsku. Ibid., 7(1905) str. 180–182, 198–199, 238. — B. Krnic: Darivanja kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku u god. 1527. do 1529. Ibid., str. 9–11. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1. Zagreb 1912. — Ć. Truhelka: Gazi Husrevbeg, njegov život i njegovo doba. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 24(1912) str. 111, 118, 136, 139–142. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1–2. Zagreb 1914–1916. — A. Ivić: Neke isprave iz bečkog državnog arkiva. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 17(1915) str. 258–259. — L. Thallóczy i S. Horváth: Codex diplomaticus partium Regno Hungariae adnexarum. (Banatus, castrum et oppidum Jajcza). Budapest 1915, 301–302. — L. Thallóczy: Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450.–1527. Zagreb 1916, 212. — V. Klaić: Acta Keglevichiana annorum 1322.–1527. Zagreb 1917. — M. Perojević: Petar Kružić, kapetan i knez grada Klisa. Zagreb 1931. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 5(1963) str. 569. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1974, str. 344, 373, 384, 391, 405; 5. 1980, str. 25, 75, 90, 92–93, 103–104, 109, 138, 147–149, 207. — A. Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Split 1983. — A. Mijatović: Petar Kružić, kliški i senjski kapetan. Senjski zbornik, 17(1990) str. 25–34. — S. Pavičić: Seobe i naselja u Lici. Gospić 1990 (pretisak izd. iz 1962). — F. E. Hoško: Na vrhu Trsatskih stuba. Rijeka 1991, 69–74. — B. A. Krčelić: Povijest Stolne crkve zagrebačke. Zagreb 1994. — C. W. Bracewell: Senjski uskoci. Zagreb 1997. — I. A. Pečevi: Historija 1520–1576. Sarajevo 2000, 172–173. — J. Rattkay: Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb 2001. — I. Jurković: Prozopografska analiza »teštamenta« gospe Jeleni, sestri pokojnoga kneza Petra Kružića. Raukarov zbornik. Zagreb 2005, 381–419. — Regesti isprava 16. stoljeća iz Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 1. Isprave iz razdoblja 1527.–1530. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 25(2007) str. 314, 316, 323. — I. Jurković: »Veliki i osobit razbojnik« u službi pape – Petar Kružić, kapetan najjužnijeg dijela protuosmanskoga obrambenog sustava Hrvatske. Ibid., str. 153–181. — Isti: Pop Šimić, opat molstira sv. Petra u šumi – posredničke uloge raseljenog svećenika, kliškog potkneza i bilježnika za trajanja osmanske ugroze. Istarski povijesni biennale, 2(2007) str. 117–118, 123–127. — I. T. Mrnavić: Vita Petri Berislavi. Životopis Petra Berislavića. Zagreb—Trogir 2008.
 
Ivan Majnarić (2013)