KRZNARIĆ, Zvonimir

traži dalje ...

KRZNARIĆ, Zvonimir, arhitekt i urbanist (Berovo, 2. VI. 1938 — Novi Vinodolski, 23. VI. 2011). U Zagrebu 1957. završio klasičnu gimnaziju i 1964. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu (V. Turina), gdje je 1965–67. bio honorarni asistent na katedri za urbanizam; zaposlen u Urbanističkom institutu Hrvatske 1965–94. God. 1993. osnovao Arhitektonski atelier »Zvonimir Krznarić«. U Parizu se usavršivao 1970–71. i 1975. Kao urbanist sudjelovao je u izradbi prostornih i urbanističkih planova općina Zadar i Obrovac (1967). U sklopu projekta UN Južni Jadran radio na urbanističkom rješenju turističkoga kompleksa Babin kuk u Dubrovniku (1969–70), Tučepa (1969) te Petrčana i Dikla (1970). Izradio je urbanističko-arhitektonski projekt stambenoga naselja na padini Zeleni dol u Zagrebu (1972), urbanističke projekte lječilišta u Daruvaru (1975) i Lipiku (1977), a u sklopu projekta Hotelski sistem Slavonije idejne projekte hotela u Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Vukovaru, Daruvaru i Lipiku (1975–77, s M. Salajem). Često radi timski i podiže neka od najmonumentalnijih ostvarenja hrvatske arhitekture 1980-ih i 1990-ih, koja su redovito snažni znakovi i autentični prostorni orijentiri, a u proporcijama i morfologiji nadovezuju se na purističko-konstruktivističke kontinuitete, poput zdanja NSK (1978, s M. Hržićem, D. Manceom i V. Neidhardtom, realizacija 1987–95, Nagrada Zagrebačkoga salona 1979, Nagrada »Vladimir Nazor« 1995) i krematorija na Mirogoju (1981, s Hržićem i Manceom, realizacija 1985, Nagrada Borbe 1985. i Nagrada »Vladimir Nazor« 1985, Velika nagrada Zagrebačkoga salona 1988), kojega su tehnološka raznovrsnost te motivi portala, piramida i prodori optičkih senzacija najbliži postmodernističkomu koineu. Izvodi rekonstrukcije i unutarnja uređenja zgrade Hrvatskoga sabora (od 1996), upravne zgrade tvornice »Gavrilović« u Petrinji (1996–2001), Ministarstva vanjskih poslova (blok Trg N. Šubića Zrinskoga–Đorđićeva ul.–Petrinjska ul., 2002–08), predvorja i upravnoga prostora Hrvatske poštanske banke (Jurišićeva ul., kbr. 4, interijer 1. kat, 2002–04) u Zagrebu te Građanske učione u Hrvatskoj Kostajnici (2008). Realizirao više projekata za groblja: u Zagrebu kenotaf sa skupnom grobnicom žrtava Domovinskoga rata na mirogojskom krematoriju (1997–2005, s Hržićem i S. Jančićem), unutarnje uređenje centralne odarnice na Mirogoju (2003), rekonstrukciju mrtvačnice na Miroševcu (2006) te spomen-obilježja I. G. Kovačiću u Lukovdolu (1997, s D. Krznarićem) i palim braniteljima u Novoj Gradiški (2007, s Jančićem). U projektima se više puta nadovezivao na rad H. Bolléa; načinio u Mariji Bistrici u svetištu Majke Božje Bistričke prijedlog za gradnju glavnoga pročelnoga stubišta (1994), uređenje podnožja Kalvarije (1997) i crkvu na otvorenom u povodu posjeta pape Ivana Pavla II (1998, s Hržićem i Andreom Meštrović), na zagrebačkom Mirogoju postavu Bolléove biste (2000) te prvonagrađeni rad Nove mirogojske arkade (1995, s Hržićem i Manceom), u kojem autori nastavljaju ograđivanje groblja prihvaćajući zatečene materijale i ritam, ali ih tumače kreativnom inverzijom. Radi i projekte unutarnjega uređenja: u Zagrebu Galerija »Mala« na Trgu bana J. Jelačića (1985) i Studio D u Amruševoj ul. (1987), prodavaonice Narodnih novina u Jurišićevoj ul. i Ul. grada Vukovara (1992) i restauracija u Umjetničkom paviljonu (1993–94). Realizirao skladište lijekova Medical Intertrade u Svetoj Nedelji (2007), unutarnje uređenje upravne zgrade i glavnu portu tvornice »Gavrilović« u Petrinji (2008–09). Sudjelovao je u natječajima za revitalizaciju i obnovu Tkalčićeve ul. u Zagrebu (1966, s M. Kollenzom, nagrada), s Hržićem i Manceom u natječajima za Novi centar u Karlovcu (1979, i s Neidhardtom, I. nagrada), rješenje Quartier des Halles u Parizu (1979, i s Neidhardtom), u Zagrebu za Kvaternikov trg (1980, III. nagrada), KBC (1983) i stambeni blok između Savske ceste, Jukićeve, Pierottijeve i Ul. I. Kršnjavoga s rješenjem hotela »Intercontinental« (1984, II. nagrada), potom za područje Žnjana i Dragovoda u Splitu III (1985, s N. Šegvićem, I. nagrada), platoe Pile i Ploče u Dubrovniku (1990, s D. Milasom, Manceom i Salajem, I. nagrada), u Zagrebu za Svjetski trgovinski centar i hotel uz istočnu granicu Zagrebačkoga velesajma (1991, podijeljena I. nagrada), zgradu Astre (1992, otkup), atletsku dvoranu i poslovni centar na Savi (1996, s Hržićem, II. nagrada) te sjedište Zagrebačke banke u Aveniji Hrvatske bratske zajednice (1997, s pariškim atelijerom Valode & Pistre Architectes, pozivni natječaj, otkup) i u Sarajevu za idejno rješenje katedralnoga trga i spomenika papi Ivanu Pavlu II (2009, skulptura H. Urumović, I. nagrada). Zapaženi su mu projekti i Studija centralnoga gradskoga područja i priobalja Save u Zagrebu (1982, s Hržićem, Manceom i Neidhardtom, Nagrada Zagrebačkoga salona 1982), idejno rješenje uređenja Tomićeve ul. i Strossmayerova šetališta (1985), projekti rekonstrukcije bloka u Ilici, kbr. 28–30 (1986, s Manceom i Sonjom Vavra-Varjačić), adaptacija i dogradnja Kongresnoga centra »Globus« na Zagrebačkom velesajmu (1994), projekt poslovno-stambene zgrade na uglu Maksimirske ul. i Jordanovca (1998) i idejno rješenje trgovine »Gavrilović« (Dolac, kbr. 1, 2002), studija marine za velike jahte u Gružu (za Marine Camille Rayon, 1991, s Milasom i I. Domijanom), projekt Fort Kavanela, Europski športsko-rehabilitacijski centar na Velom Brijunu (1993), idejno rješenje golfskoga centra Dvorac Kerestinec (1993), rekonstrukcija hotela »Plitvice« (I. faza dijelom izvedena 1995), idejni projekt rekonstrukcije hotela »Jezero« na Plitvičkim jezerima (1996) i crkva uz franjevački samostan u Jajcu (1998, pozivni natječaj, I. nagrada). Izlagao na Zagrebačkom salonu (1968, 1976, 1979, 1982, 1985, 1988, 1994, 1997), Beogradskom salonu (1976), međunarodnoj izložbi arhitekture u Berlinu (1987), na izložbama Zagrebačka arhitektura 1980-ih u Zagrebu (1990) i Hrvatska arhitektura – identitet i različitost na Trijenalu u Milanu (1996) te samostalno s Manceom i Hržićem u Zagrebu (1991).

LIT.: U. Kultermann: Zeitgenössische Arhitektur in Osteuropa. Köln 1985, 210. — Arhitektura u Hrvatskoj 1945–1985. Arhitektura, 39(1986) 196/199, str. 125, 278, 285. — Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance dobitnici nagrade »Borbe« za najbolje arhitektonsko ostvarenje na području SFR Jugoslavije u 1985. godini. Čovjek i prostor, 33(1986) 5, str. 6. — Ž. Čorak: Umrijeti u Zagrebu. Ibid., str. 6–9. — Urbanistički institut SR Hrvatske 1947–1987. Zagreb 1987, 113. — Ž. Čorak: Krajolik praznine i punoće. U: Krematorij Mirogoj i Gaj urni u Zagrebu. Zagreb 1987, 43–59. — I. Štraus: Arhitektura Jugoslavije 1945–1990. Sarajevo 1991. — Lj. Domić: Zvonimir Krznarić. Kontura, 3(1993) 17/18, str. 24–25. — M. Šigir: Životna injekcija Umjetničkom paviljonu. Ibid., 20, str. 28–29. — Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu. Arhitektura, 49(1996) 212, str. 22–61.
 
Darja Radović Mahečić (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KRZNARIĆ, Zvonimir. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10743>.