KRALJEVIĆ

KRALJEVIĆ, plemićka obitelj (XVII–XX. st.). Pripadnici obitelji doselili su se potkraj XVII. st. iz Bosne u Požešku kotlinu; plemstvo je kralj Leopold I. dodijelio 1694. braći Ivanu, Jeronimu, Blažu, Josipu i njihovoj djeci, a proglašeno je 1697. u Hrvatskom saboru i 1749. na skupštini Požeške županije. Neki od braće zabilježeni su u izvješćima povjerenstva F. Caraffe, koje je utvrđivalo stanje u Slavoniji (u mjestu Požeška Draga 1698. Josip i 1702. Ivan, čije je kućanstvo opisano kao jedno od najbogatijih u okrugu Velika). U popisu pak veličkoga vlastelinstva iz 1736. u Požeškoj je Dragi zabilježeno više pripadnika obitelji, od kojih se Mato preselio u Požegu 1779. Njegov sin Tomo (1781–1853) završio je studij prava u Szombathelyu, sudjelovao u napoleonskim ratovima 1805–14. te u Požeškoj županiji bio veliki sudac i predsjednik Sudbenoga stola. S K. Lobeom financirao je 1848. odlazak požeškoga izaslanstva kralju u Beč te 1848–49. bio povjerenik za sigurnost u Požeškoj županiji. Promicao je prosvjetu požeškoga kraja, a navodi se i kao sastavljač rukopisne zbirke od približno 1800 slavonskih narodnih pjesama, koju je darovao MH (dio objavio F. Fancev). Njegovi su sinovi bili Benjamin (u. 1883), saborski zastupnik cerničko-veličkoga kotara i Brestovca 1861–81, zastupnik u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru 1868. i 1881. te gradski sudac i županijski tajnik, Josip (1826–1883), župnik u Oriovcu 1853–62. i Kutjevu 1868–83. te podarhiđakon požeškoga kotara, naposljetku političar, pisac, tiskar i nakladnik → MIROSLAV, za djelovanja kojega je obitelj imala najveći ugled u društvenom i političkom životu Hrvatske. Njegovi su sinovi bili Tomo (u. 1911), šumarnik → LADISLAV, Teodor (1861–1934) i Dušan (1864–1931). Tomo je 1905–08. bio veliki župan ličko-krbavski, od 1909. požeški, potom državni odvjetnik. Svećenik od 1883, Teodor je bio kapelan i upravitelj župa Stara Gradiška, Kutjevo, Lipovljani, Podgorač i Buk kraj Pleternice, od 1891. župnik u Stražemanu, Pleternici i od 1901. u Požegi, podarhiđakon požeškoga kotara i zastupnik u gradskom poglavarstvu. God. 1908. osnovao je zakladu za siromašne građane Požege. Dušan je završio Više gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, bio suosnivač Zemaljske ratarnice u Požegi i njezin ravnatelj (od 1901), potom gospodarski nadzornik pri Županiji (od 1915). Njegov sin Dragan (1893–1966), pravnik i ministar tjelesnoga odgoja u vladi Kraljevine Jugoslavije 1932, u Požegi je 1905. potaknuo osnivanje Hrvatskoga sokola i 1931–35. izdavao novine Slavonac, u kojima je pod pseudonimom Marko Čumurdžija objavljivao kulturnopovijesne članke. Najistaknutiji član obitelji Tomin je sin, slikar → MIROSLAV, koji je portretirao više pripadnika obitelji. Obiteljska ostavština najvećim se dijelom čuva u Požegi u Gradskom muzeju i u privatnom posjedu obitelji Diklić.