BAKAČ, Toma

BAKAČ, Toma (Bacocz, Bakoch, Bakòcz, Erdődy), državni kancelar i upravitelj Zagrebačke biskupije (?, 1435 — ?, 11. VI 1521). Sin kolara Bakolcza iz Erdőda kraj Szatmára (danas u Rumunjskoj). Bio je svećenik u Egerskoj biskupiji kad je 1487. imenovan biskupom u Győru (1487–1497). Biskupovao je zatim u Egeru (1497) i Esztergonu (1497–1521) te upravljao Bačko-kaločkom nadbiskupijom (1492) i biskupijama Zagrebačkom (1510–1518) i Senjskom (1513–1521). Bio je kancelar Vladislava II (1490–1516) i vođa njegovih pristaša. God. 1510. imenovan je kardinalom. Njegov sinovac Ivan B. (umro 1516) bio je 1511. imenovan zagrebačkim biskupom, premda bijaše nezaređen svećenik; upravu biskupije nije preuzeo. God. 1504. Toma je postao vlasnik posjedâ Susedgrad, Medvedgrad, Stubica i Rakovec, a zatim Moslavine i Kutine. Da namiri dugove, prepustio je dio posjeda Zagrebačkoj biskupiji i Kaptolu, a većinu je darovao sinovcu Petru, osnivaču hrvatske grane velikaške obitelji Erdődy. Sudjelovao je na općemu crkvenom saboru u Lateranu (1511–1514). Papa Lav X povjerio mu je organizaciju neuspjela križarskog rata protiv Turaka (1513), koji se poslije pretvorio u seljačku bunu pod vodstvom Jurja Dózse (1514). Nadzirao je odgoj malodobnog kralja Ludovika II te bio središnja ličnost u Ugarskoj i Hrvatskoj na prijelazu iz XV u XVI st. — U Zagrebu je za obranu katedrale podigao tzv. Bakačevu kulu koja je 1906. srušena za Bolléove obnove katedrale nakon potresa, a kamen od kojega je bila sagrađena ugrađen je u nasip na lijevoj savskoj obali.