LACH, Maksimilijan

LACH, Maksimilijan (Lah), bibličar (Varaždin, 27. IX. 1897 — Zagreb, 17. II. 1989). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1916, teološki studij 1920 (studirao i u Budimpešti) te doktorirao 1925. na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika zaređen 1920. Do 1942. djelovao kao kapelan i vjeroučitelj u Pokupskom, Svetom Ivanu Zelini, Margečanu, Đurđevcu i Prelogu, upravitelj župa u Vukmaniću, Davoru i Dugom Selu te supsidijar Svete Marije u Zagrebu. Imenovan 1942. suplentom na Bogoslovnom fakultetu, habilitirao se 1943. radom o tzv. Radonovoj Bibliji, sveučilišnim docentom postao 1947, izvanrednim profesorom 1960; umirovljen 1964. Surađivao u izdanjima Bogoslovska smotra (1926–28, 1942, 1944, 1964–66), Katolički list (1927, 1944) i Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije (Zagreb 1944). Sastavio je skripta iz svojih kolegija (Biblijska hermeneutika, Elementi biblijskogrčkog jezika, Opći i posebni uvod u Novi zavjet, Opći uvod u Sveto pismo) te objavio Biblijski priručnik za propovjednike, 1–4 (Zagreb 1962–1963). Preradio Živote svetaca i svetica Božjih F. Ivekovića (Život svetaca za svaki dan, 1–12. Zagreb 1939–1960), priručnike S. Bakšića (O Trojednom Bogu, Bog stvara tvarni i duhovni svijet i Bog stvara čovjeka. Zagreb 1961) i Đ. Gračanina Crkva Kristova (Zagreb 1961), prilagodio i tiskao Malu Bibliju (Zagreb 1937). U rukopisu ostavio parafrazirani prijevod Novoga zavjeta (Nadbiskupski dvor u Zagrebu). Knjižnicu je darovao Katoličkomu bogoslovnomu fakultetu u Zagrebu.