Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BAKARČIĆ, Andre, političar (Rijeka, ? — Maribor, 19. I 1920). Nakon završenih pravnih studija i stjecanja doktorata prava, radio je kao odvjetnik u Rijeci. Bio je pristaša Stranke prava i borac protiv talijanskog iredentizma i mađarskog hegemonizma. Nakon sukoba s J. Frankom i F. Folnegovićem B. je 1894. zajedno s E. Barčićem osudio »moderno« pravaštvo i prišao Neovisnoj stranci. God. 1918. izabran je za predsjednika Narodne organizacije, a u jesen za predsjednika MO Narodnog vijeća Sušak-Bakar, te 22. X 1918. objavljuje s istomišljenicima izjavu protiv Luigija Ossoinacka, riječkog zastupnika u Ugarskom parlamentu, koji se 21. X 1918. suprotstavio ideji da se Hrvatima dâ pravo glasa zbog njihova velikog broja. Sudjelovao je u preuzimanju vlasti od riječkog guvernera Zoltana Jekelfalússyja 29. X 1918. Supotpisao je proglas od 14. I 1919. kojim se pozivaju građani da privremeno ne nose jugoslavenske znakove zbog pasivna stava Međusavezničkoga okupacijskog zbora prema nasrtajima na nosioce. Autor je letka od 24. I 1919. kojim je odgovoreno na protalijansko pisanje Gazette de Lausanne. Surađivao je u listovima: Jedinstvo (1895), Il Pensiero Slavo (Trst 1895), Primorske novine (1918).

LIT.: (Frano Supilo): Slavenska uzajamnost i njeki joj naši apostoli. Crvena Hrvatska, 4(1894) br. 43. — Z.: Hrvatske stranke. Srbobran, 11(1894) 117, str. 1. — Dr Andrija Bakarčić. Zagrebačke novine, 1(1920) 2, str. 2. — Rijeka zbornik. Zagreb 1953. — Mirjana Gross: Povijest pravaške ideologije. Zagreb 1973.
 
Ante Laušić (1983)