KUHAČEVIĆ, Mateša Antun

traži dalje ...

KUHAČEVIĆ, Mateša Antun, pjesnik (Senj, 21. XI. 1697 — Graz, 7. IX. 1772). Pripadnik uskočke senjske obitelji podrijetlom iz Bosne. Završio isusovačku gimnaziju u Rijeci, studij filozofije i prava u Grazu te vojnotehničku akademiju u Beču. U vojsci Habsburške Monarhije od 1726. činovnik u pravnoj službi, u doba Rata za poljsku baštinu zapovjednik galije u Senju 1733–36. te vojni sudac u Ratu za austrijsku baštinu od 1742. do umirovljenja 1745. Nakon brinjsko-ličke bune 1746. na dvoru u Beču predvodio senjsko izaslanstvo te u toj prigodi sastavio spis Synoptica informatio circa vetus et novum regulamentum generalatus Carlostadiensis, u kojem pobija krajišku vojnu upravu i brani pravo Senja na civilnu vlast. Ondje uhićen i osumnjičen za poticanje bune te, nakon trogodišnje istrage, 1749. u Karlovcu osuđen na oduzimanje vojnih časti, zapljenu imovine i doživotni zatvor. Bio zatočen u Spielbergu kraj Brna 1750–56, potom u Schlossbergu u Grazu do pomilovanja 1772. Sve stihove, osim rugalice Prijateljski pogovor upućene senjskomu i modruškomu biskupu J. V. Ćoliću, ispjevao je u zatočeništvu. Šest je poslanica, u parno rimovanom dvanaestercu na senjskoj čakavštini s primjesama kajkavskoga, uputio članovima obitelji te karlovačkomu sudcu koji ga je osudio, svjedočeći o nevinosti i opisujući tamnovanje, a dva sudcu naslovljena pisma prenio je u stihove. Napisao je i pet refleksivno-nabožnih pjesama – parafraza kršćanskih molitva, evanđelja i lauda Majci Božjoj – među kojima se uspjelom lirsko-epskom kombinacijom ističe meditativno-ispovjedna Molitva nevoljnika u pržunu nahodećega, te osam prigodnih epskih pjesama u dvanaestercu i osmercu o Sedmogodišnjem ratu i uspjesima habsburških generala, od kojih se vrsnošću, dijelom i tematikom izdvaja Narikovanje staroga Senja vrh mladoga Senja po vili Slovinjkinji, u kojoj kritizira senjsku svakidašnjicu, osuđujući rastrošan život, pomodnost i lakomost novih naraštaja. Opus mu je skupljen i objavljen 1878 (M. Magdić), ulomci pak dulje epske pjesme o uzničkom životu Utiha nevoljnih u zrcalu od pravde s jednom istinitom peldom u nevolji bivšega rasvijetljene po istomu skroz priproste verse na svitlo dana, sadržajno istovjetne poslanici bratu Franu List drugi, tiskani 1898 (Novi viek, br. 7). Sastavio i prozni autobiografski zapisak Rasvitljenje, objavljen s poslanicom List treti na brata Placentina u Nastavnom vjesniku (1933–34, 3–4). Izdvojen iz poetičkih tijekova hrvatske književnosti druge pol. XVIII. st., izričajem srodnim pučkomu govoru, sklon je klasicističkim konvencijama i artificijelnoj porabi stilskih figura te nevještu prepletanju usmenoknjiževnih stihova i latinskih fraza. Kritika je u njegovim pjesmama, napose u ideologemima junaštva i ratničke slave, prepoznala utjecaj Odiljenja sigetskoga P. Vitezovića Rittera (D. Dukić), ugledanje na njemačke i austrijske pseudopovijesne spjevove te izravno preuzimanje građe iz vojnih izvješća. Rukopisi pjesama čuvaju mu se u NSK u Zagrebu, a autobiografija i rukopis prema kojem je priređen prvotisak nisu sačuvani. Zastupljen u izborima Korablja začinjavca (Rijeka 1969), Bogorodica u hrvatskom pjesništvu (Zagreb 1994), Duhovna poezija (Đakovo 1996) i Mila si nam ti jedina (Zagreb 1998) te uvršten u niz Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19 (Zagreb 1973). Književni je lik u pripovijesti Brinjsko-lički ustanak god. 1746. I. Devčića (s. a.).

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Hrvati za nasljednoga rata. Rad JAZU, 1877, 487, str. 155–158. — M. Magdić: Život i djela Senjanina Mateše Ant. pl. Kuhačevića, hrvatskoga pjesnika XVIII. vieka. Senj 1878, 9–18. — T. Smičiklas: Poviest hrvatska, 2. Zagreb 1879, 321. — I. Devčić: O pjesmi Matije Kuhačevića Utiha nevoljnih. Novi viek, 3(1898) 7, str. 417–423. — V. Pacher: Mateša Antun pl. Kuhačević, hrvatski pjesnik XVIII. vijeka. Nastavni vjesnik, 12(1904) 1, str. 1–21. — T. Matić: Der kroatische Schriftsteller M. A. Kuhačević und der Aufstand von Brinje. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 35(1914) 1/2, str. 73–130. — A. Petravić: Treće studije i portreti. Split 1917, 91–104. — M. Kombol: Poviest hrvatske književnosti do preporoda. Zagreb 1945. — B. Krmpotić: Mateša Antun pl. Kuhačević. Senjski zbornik, 1(1965) str. 165–172. — Isti (bk): Mateša Antun Kuhačević. Marulić, 2(1969) 1, str. 64–66. — Mateša Antun Kuhačević. Zbornik stihova i proze XVIII. stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19. Zagreb 1973, 39–42. — R. Šušnjara: Mateša Antun pl. Kuhačević. Usponi, 7(1992) 7/8, str. 11–18. — Z. Derossi: U susret tristotoj godišnjici rođenja Senjanina Antuna Mateše Kuhačevića. Senjski zbornik, 23(1996) str. 197–208. — D. Dukić: Epske pjesme Mateše Antuna Kuhačevića. Dani hvarskog kazališta, 22. Split 1996, 186–195. — D. Fališevac: Kaliopin vrt II. Split 2003.
 
Tea Rogić Musa (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KUHAČEVIĆ, Mateša Antun. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.12.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10873>.