KRAUSS, Friedrich Salomo

KRAUSS, Friedrich Salomo (Kraus; Friedrich Salomon, Franz, Miroslav), etnolog, folklorist i seksolog (Požega, 7. X. 1859 — Beč, 29. V. 1938). Gimnaziju završio u Požegi 1877, studij klasične filologije i povijesti u Beču, gdje je 1882. doktorirao tezom De praepositionum usu apud sex scriptores Historiae Augustae. S potporom prijestolonasljednika Rudolfa Habsburgovca i bečkoga Antropološkoga društva obavljao etnografska istraživanja u BiH i Dalmaciji 1884–85. Unatoč negativnu mišljenju V. Jagića, habilitacijskim radom Sreća. Glück und Schicksal im Volksglauben der Südslaven (Mittheilungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien, 1886; i samostalno) stekao venia legendi, no nije primljen na Sveučilište. Bio je tajnik bečkoga ogranka Svjetskoga židovskoga saveza 1891–1901, urednik i suradnik etnološkoga i folklorističkoga mjesečnika Am Ur-quell (Hamburg 1889–96, Der Urquell, 1897–98) te pokretač, urednik i suradnik godišnjaka o spolnosti i erotici Anthropophyteia (Leipzig 1904–13), kojim se, utječući i na druge discipline (suradnja s I. Blochom i S. Freudom), svrstao među utemeljitelje seksologije i koji ga je – nakon više sudbenih procesa zabranjen – financijski iscrpio i donekle kompromitirao. God. 1914–19. ravnatelj i profesor bečke Škole za ratne vojne invalide. U opsežne zbirke Sagen und Märchen der Südslaven, 1–2 (Leipzig 1883–1884; pretisak Charleston 2010) i Tausend Sagen und Märchen der Südslaven (Leipzig 1914; pretisak Paderborn 2012) uvrstio je i hrvatske usmene priče, na temelju svojih i tuđih zapisa, dijelom i objavljene. Kićenom likovnošću i slobodnim odnosom prema izvornicima zbirke su privukle čitatelje, no i negativnu stručnu kritiku. Iako zbog bilježenja po sjećanju, jezičnih zahvata, nedosljedna tumačenja i pojedinačna publiciranja nije bolje ocijenjen ni pristup muslimanskim guslarskim pjesmama (Pandžić Huso i Pavečić Luka Pobra. Mostar 1885; Tri riječi Hercegovca. Mostar 1885; Smailagić Meho. Dubrovnik 1886; Orlović der Burggraf von Raab. Freiburg im Breisgau 1889), u novijoj se folkloristici ti prinosi drže pionirskima. Ambiciozna pak sinteza o običajima južnih Slavena (1885) proglašena je slabim plagijatom B. Bogišića (Jagić). Prilozi su mu, među ostalim, objavljeni u periodicima Mittheilungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien (1883–88), Nada (1883), Bosanska vila (1884, 1886–87, 1889), Narodni list (1884, 1886), Naše doba (Novi Sad 1885–87, 1889), Novi hercegovački bosiljak (1885), Stražilovo (Novi Sad 1885, 1887), Agramer Tagblatt (1886), Das Ausland (Stuttgart 1886–91), Bršljan (1886), Glas Hercegovca (1886), Die Drau (1887, 1893, 1910), Revue des traditions populaires (Pariz 1889), Zeitschrift für Volkskunde (Berlin 1889), Archivio per lo studio delle tradizioni popolari (Palermo 1890), The Popular Science Monthly (New York 1890), Ethnologische Mittheilungen aus Ungarn (Budimpešta 1891, 1897–98), Internationales Archiv für Ethnographie (Leiden 1894, 1896), Kryptadia (Pariz 1899), Karadžić (Aleksinac 1900–01), Kolo (Beograd 1902), Journal of the Gypsy Lore Society (Liverpool 1907–08), Sexual-Probleme (Frankfurt na Majni 1909), Beiträge zur Kenntnis des Orients (Halle an der Saale 1912), Internationale Zeitschrift für Psychoanalyse (Beč—Leipzig—Zürich 1920) i Laographia (Solun 1935). Radovi iz Anthropophyteiae temelj su zbirka Mrsne priče (1984) i Favole proibite iugoslave (1992), a na osnovi ostavštine (Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu) objavljena je zbirka bajka, basna, šaljivih priča i predaja Volkserzählungen der Südslaven (2002). Osobitu popularnost stekle su mu knjige o ženskoj ljepoti (1903) i spolnom životu Japanaca (1907). U svjetskim razmjerima zaslužan za širenje folklorističkih istraživanja na romske i židovske zajednice. Autor je i suautor dramskih tekstova Billige Bräute (Beč 1895; Singspiel Die Braut muss billig sein! Leipzig 1903, uglazbio V. Đorđević, Leipzig 1905) i Künstlerblut! (Leipzig 1903) te romana Um holder Frauen Gunst (Leipzig 1905). U Leipzigu je 1903. pokrenuo i do 1906. uređivao Biblioteku izabranih srpskih remek-djela, za koju je i prevodio na njemački. S grčkoga preveo Artemidora (Symbolik der Träume. Beč 1881), s hrvatskoga Šijake V. Korajca (Die Pfahlbauern. Beč 1898). Služio se inicijalima, pseudonimima i šiframa Suljo Serhatlija, Selim Vilimov, Rudolf, K., K-ss.