Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BAKIĆ (Bachich), plemićka obitelj, vjerojatno podrijetlom iz Bosne ili hrvatskih krajeva uz njezinu granicu; nastanjena u Dalmaciji i Varaždinskoj županiji. Prema M. Paviću, u XVII st. bili su ugledni građani (borghiani) u Velom varošu u Splitu, a navode se kao Bakići, Gabrići, Gabrići Bakići i Bakulići. God. 1671. spominje se u Splitu prvi član obitelji, Gabrijel B., kojemu je Leopold I potvrdio 25. VIII 1699. staro plemstvo i grb istovjetan s grbom Bakića u Ohmućevićevu grbovniku (M. Pavić pogrešno navodi da je umro prije 1691). Oko 1700, članovi obitelji počeli su nositi pridjevak »de Lak«. Neki povjesničari (R. Lopašić) pišući o vojvodi Matiji Bakiću, zapovjedniku grada Krupe, koji je branio za turske opsade 1565. i poginuo s čitavom posadom, navode da potječe iz ove obitelji. Drugi ga pak (J. Hammer i I. Nagy) povezuju sa srpskom despotskom obitelji Bakić (Bakić de Lak) naseljenoj od 1522. u Ugarskoj. A. Starčević je sredinom XIX st. želio oživjeti uspomenu na nj i drugove mu pišući o njima kao o nepravedno zaboravljenima. Jedan od Gabrijelovih sinova bio je bosansko-srijemski biskup → Petar, a unuk Gabrijel (1687–1737), sin Pavla, kanonik (1717), prepozit (1721) i generalni vikar pečujskog biskupa V. Nesselrodea (od 1730). Boravio je kao vizitator svoje biskupije u Slavoniji, a umro u Pečuhu i bio sahranjen u tamošnjoj katedrali. Njegov brat Antun (umro 1745) bio je kanonik Kaptola u Nitri. Treći brat Franjo (umro 1747) upravljao je obiteljskim imetkom u Splitu (poslije 1729). Biskup Petar, kanonik Antun i Franjo B. kupili su u Varaždinskoj županiji imanja i dvorce Križovljan (danas u Križovljanu Radovečkom) i Maruševec (oko 1741). Posjedovali su također imanje i dvor Jalžabet. Franjin sin, kraljevski savjetnik Pavao (umro oko 1793), nasljednik obiteljskih imanja u Varaždinskoj županiji, spominje se u saborskim spisima 1751–1783. God. 1761. bio je kandidat za podžupana te županije (izabran je J. Petković). Njegova žena Judita Grošić, rođ. Lepossi, posjedovala je imanja Goricu i Bikeš u Križevačkoj županiji. Izumrli su u XVIII st. (kao i splitski ogranak; njihov imetak baštinila je poslije pedesetogodišnje parnice obitelj Muljačić). — Dosad nema podataka potječe li iz te obitelji franjevac ugarske provincije Sv. Marije Ernesto B. (1722–1785), koji se rodio i umro u Ugarskoj, a bio podrijetlom iz hrvatske doseljeničke obitelji. Bio je pomoćni dušobrižnik i dobar govornik. Njegovo djelo Mertvački govori (rkp.) čuva se u franjevačkom samostanu u Trnavi.

LIT.: Obitelj. — Iván Nagy: Magyarország családai czimerekkel és nemzékrendi tablákkal, 1. Pest 1857, 97–99. — Matija Pavić: Petar Bakić, biskup bosansko-đakovački (1716–1749). Glasnik Biskupija bosanske i sriemske, 24(1896) 20, str. 175; 24, str. 208–209. — Ivan Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 8. — Đuro Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920, 88. — Stjepan Belošević: Županija varaždinska i slob. i kralj. grad Varaždin. Zagreb 1926, 112, 128. — Baltazar Adam Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Bartol Zmaić: Legalizacija grbova nekih naših obitelji na temelju Ohmućevićevog grbovnika. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, 1967, 7, str. 47. — Tomislav Đurić i Drago Feletar: Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske. Čakovec 1971, 27, 71. — Matija. — Ivan Vajhart Valvasor: Die Ehre des Herzogthums Crain, 4Th. 12 B. Nürnberg 1689 (faks. izd. Heppenheim 1970) 18, 19. — Miklos Istvanffy: Historia regni Hungariae. Viennae, Pragae, Tergestae 17582, 279. — Joseph Hammer: Geschichte des Osmanischen Reiches, 2. Pesth 1834, 310. — (Ante Starčević): Vek XVI. po Hervate. Hervatski kalendar, 1(1858) str. 19. — Radoslav Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina. Zagreb 19432, 173, 174, 175, 270. — Pavao. — Zaključci Hrvatskog sabora. Zagreb 1968, 6; 1970, 7; 1971, 8; 1974, 9. — Ernesto. — Rudolf Strohal u: Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925. Zagreb 1925, 15.
 
Ante Laušić (1983)