KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Antun

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Antun, političar (Varaždin, 10. V. 1776 — Tonimir kraj Varaždinskih Toplica, 28. VIII. 1851). Gimnaziju završio u Varaždinu, studij filozofije u Zagrebu, a prava u Požunu. U Varaždinskoj županiji obnašao javne službe od 1795 (odvjetnik, jurasor, veliki sudac 1802–13, podžupan 1818–31), u Zagrebu bio prisjednik Banskoga stola 1831–50. Kao hrvatski nuncij na zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru 1825. i 1832–36. opirao se širenju mađarskoga utjecaja u javnom životu u Hrvatskoj, braneći pravo na uporabu latinskoga jezika i protiveći se uvođenju mađarskoga kao službenoga. U Hrvatskom saboru bio član odbora za pregled spisa u Zemaljskom arhivu 1830, za uređenje saborskoga poslovnika i vođenje dnevnika 1837, a 1825–47. sudjelovao u sastavljanju uputa o obrani municipalnih prava hrvatskim izaslanicima na zajednički sabor. Imenovan 1832. kraljevskim savjetnikom, 1836. vrhovnim ravnateljem škola u Hrvatskoj i Slavoniji. Za njegova je mandata 1837–42. utemeljeno više škola i izgrađeno više novih školskih zgrada, a broj učenika gotovo se udvostručio. Radio je i na školovanju i usavršivanju nastavnika te na osuvremenjivanju udžbenika, nastojeći oko tiskanja knjiga prema novom, poboljšanom pravopisu, što su oblasti opstruirale. Od 1841. češće se sukobljivao s oblastima jer nije provodio odredbe o uvođenju mađarskoga jezika kao nastavnoga, te je 1844. na prijedlog Ugarskoga namjesničkoga vijeća prisilno umirovljen pod izlikom blagosti prema akademskoj mladeži koja je sudjelovala u nemirima 9. XII. 1843. Kao kraljevski povjerenik 1841. proveo restauraciju karlovačkoga i sisačkoga poglavarstva. Novčano podupirao gospodarske i kulturne projekte u Hrvatskoj, a 1836–46. bio predsjednik HGZ, koji je pod njegovim utjecajem postao jednim od glavnih preporodnih uporišta. Njemu u čast tiskano je nekoliko prigodnica (Lj. Švalek, Zagreb s. a.; O. Babulak, Osijek 1837; A. Rožić, Varaždin 1839).