KRIVAK KLAUŽER, Teodor

KRIVAK KLAUŽER, Teodor, graver, medaljar i zlatar (Budimpešta, 24. I. 1900 — Zagreb, 19. III. 1980). Graverski zanat izučio u Budimpešti u gravera J. Schucka. God. 1920. doselio se u Zagreb, gdje radi u umjetničkoj radionici, a 1930-ih i 1940-ih samostalni je rezbar i cizelir u vlastitoj radionici (Preradovićeva ul., kbr. 2). S I. Kerdićem, kojega je učenik 1929–32. i suradnik 1933–45, radi na izvedbi kovanoga novca NDH (otkovana i bila u optjecaju samo nominala od dvije kune u cinku). Nakon rata organizira i vodi poduzeće Industrija i kovnica »Orešković Marko« (IKOM), od 1951. nastavnik je na Akademiji za primijenjenu umjetnost, 1956. osniva Odjel za umjetničku obradu plemenitih metala u Školi primijenjene umjetnosti, gdje do umirovljenja 1961. predaje kaligrafiju, graviranje i emajliranje. Uz medalje i plakete, izrađivao je predmete umjetničkoga obrta, nakit, odličja, grbove i značke, izvrsno vladajući svim tehnikama obradbe kovina. U njegovu medaljarskom opusu (Međunarodna izložba umjetničke fotografije u Zagrebu, 1937; Zagrebačko klizačko društvo, 1939; Srednjoškolski tenis-turnir, 1940; Mihovil Abramić, naličje, 1950; Tito u Indiji i Burmi, 1955; Žeton Hrvatskog numizmatičkog društva, 1965; Hrvoje Vukčić Hrvatinić, 1972) ističu se portretna medalja Franjo kardinal Šeper (1958) i naličje medalje Ž. Janeša Teodor Krivak-Klaužer (1968), na kojem simbolično prikazuje svoje djelovanje i portretira Janeša. Prema Kerdićevu autoportretu gravirao je 1941. lice medalje Ivo Kerdić 60. rođendan. Surađivao i s drugim kiparima (I. Meštrović, K. Angeli Radovani) te graverom V. Mataušićem. Izradio je kopiju dukata Stjepana Tomaševića 1970. Pod njegovim je umjetničkim i tehničkim vodstvom izrađena kopija škrinje sv. Šimuna za zagrebačku izložbu Zlato i srebro Zadra 1951 (danas u atriju zgrade HAZU). Izlagao na Zagrebačkom trijenalu (1955) i Svjetskoj izložbi u Bruxellesu (1958). Djela mu se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu i Narodnom muzeju u Beogradu.