KRMPOTIĆ, Vesna

KRMPOTIĆ, Vesna, književnica i prevoditeljica (Dubrovnik, 17. VI. 1932). U Zagrebu završila gimnaziju 1951. te na Filozofskom fakultetu diplomirala anglistiku i psihologiju 1959. Radila u literarnoj redakciji Radio-Zagreba 1960–62, kao stipendistica indijske vlade polazila studij bengalskoga jezika u Delhiju 1962–64. Slobodna književnica, živi u Beogradu (u Kairu 1967–71, Washingtonu 1973–77, Accri 1981–83). Pjesme, prijevode, radijske drame, eseje i kritike objavljivala u periodicima Hrvatsko kolo (1952), Krugovi (1953, 1955, 1957–58), Međutim (1953), Novine mladih (1953–54, 1956), Republika (1955–58, 1960, 1977, 1990–94, 2004), Horizont (1956), Studentski list (1956), Riječka revija (1958), Književna tribina (1959–60), Književne novine (Beograd 1959–60, 1979), Književnik (1959–61), Telegram (1960, 1962, 1964, 1966–67, 1969), Politika (Beograd 1964, 1971), Zagrebačka panorama (1964), Književnost (Beograd 1969, 1971–73, 1978), Start (1972, 1974), Forum (1974, 1977, 2001), Most (1990), Bilten Franjevačke teologije Sarajevo (2000–04), Kolo (2004), Književna republika (2005) i Autsajderski fragmenti (2006–07). U prvim pjesničkim zbirkama (Poezija, 1956; Plamen i svijeća, 1962) nasljeduje sentimentalni intimizam međuratne lirike te diskretno anticipira krugovaški egzistencijalistički intelektualizam. Zbirkom Jama bića (1965) započinje njezina trajna zaokupljenost indijskom duhovnošću, filozofskim zagonetkama i istočnjačkom mistikom (zbirke Unus ad unam, 1997, Sedam koraka oko vatre, 1997, Sarajevska stoosmica, 2003, Druga strana ničega, 2003, Blaženstvo, 2006, Bog učitelj, 2006, Ljubav, 2006, Žar-ptica, 2012), koju najizrazitije iskazuje u seriji knjiga s ciklusima s po 108 pjesama naslovljenih Stotinu i osam (Skoplje 1991; Zagreb 1994–1995, 1997, 2001; Beograd 1994–1997) te u integralnom izdanju 108×108 (2006; Nagrada HAZU) sastavljenom od 108 samostalnih cjelina s po 108 pjesama, najopsežnijoj pjesničkoj zbirci u hrvatskoj književnosti. Držeći svoje autorstvo posredništvom božanske riječi, s pomoću poetike paradoksa i zakonitosti indijske simbolike brojeva lapidarno uobličuje i transcendira osobna hodočasnička i vjerska iskustva te, impregnirajući razumijevanje indijske kulture, monoteistički svjetonazor i religijski sinkretizam, propituje drevne mitsko-religijske arhetipove. Molitveno-ispovjedni pjesnički dnevnik Ljevanica za Igora (1978) i žanrovski amalgamiran obiteljski roman-kronika Brdo iznad oblaka (1987; Nagrada »Ivan Goran Kovačić« 1988), potaknuti bolešću i smrću sina, autoreferencijalna su svjedočenja o ukorijenjenosti parapsiholoških, okultnih, spiritualnih i mističnih fenomena u svakidašnjici te potanko dokumentiran pokušaj racionalizacije traumatičnoga iskustva. Objavila je i zbirke izabranih pjesama (Raskorak, 1965; Krasna nesuglasja, 1970; Dvogovor, 1981; Niska, 1989; Leute moj mili, 2008) te izbor poezije i proze Plamen neupaljene svijeće (1988). Knjige proze – među ostalim, kulturološko-putopisna studija Indija (1965), zbirka putopisa, pjesama u prozi i zapisaka o egipatskoj povijesti i mitologiji Dijamantni faraon (1975), komentari, prepjevi i prijevodi iz staroegipatske književnosti Čas je, Ozirise (1976), filozofske priče i eseji Košulja sretnog čovjeka (1981) i Pir sunca i mjeseca (1989), fragmentarni dnevnik i zbirka meditacija i molitva Bhagavatar (1990), kratke lirske priče To ljubav ide prema nama (1993), lirsko-meditativna autobiografija Put Jednote (1998), trilogija »pjesmenih priča« Divni stranac (2003–2004) i monografija Portret majke Indije (2013) – komentari su ontološko-metafizičkoga nacrta koji je ostvarila u pjesništvu. I u dijelu opusa za djecu – romanu Troočica s planete svjetlosti (1995) i zbirci kratkih priča Priče pjevice (2008) – stilizira univerzalna pitanja ljudskoga postojanja. Napisala je stihove u grafičkim mapama Dvojevanje A. Kuduza (Zagreb 1980) i Izgubljeni biser I. Lackovića Croate (Zagreb 1987). Na Radio-Zagrebu izvedene su joj drame Kvartet solo (1978), Fantomatika (1980), Jaša Dalmatin (1987), Kraljičin zdenac (1988) i Marija i Marija (1991). S engleskoga je prevela romane Ljubav i novac E. Caldwella (Zagreb 1959), Čarobnjak W. S. Maughama i Tortilla Flat J. Steinbecka (Zagreb 1961), studiju Historija počinje u Sumeru S. N. Kramera (Zagreb 1966), knjigu eseja O životu i seksu H. Ellisa (Zagreb 1968), pjesme R. Tagorea (Gitanjali. Zagreb 1960; Zlatopis. Zagreb 1983) i Rumija (Blago njegova duha – Rumi. Zagreb 2002), djelo Prorok i umijeće mira H. Džubrana (Zagreb 2008) te desetak djela o indijskoj duhovnosti (Vāsyātyana, Kamasutra. Beograd 1966; Sathya Sai Baba, Jednota je božanstvo. Zagreb 1990; Priče mudrosnice. Zagreb 2006). Priredila je zbirke Pjesme i eseji A. B. Šimića i Pjesme Vesne Parun (Zagreb 1964) te Ojađeno zvono T. Ujevića (Zagreb 1981), antologiju indijskih književnosti Hiljadu lotosa (Beograd 1971; Tisuću lopoča. Zagreb 1994), napisala priloge u zbornicima Taj hrvatski (Zagreb 1992) i Književna kritika o Slavku Mihaliću (Zagreb 2002) te sastavila pet zbornika nadahnutih učenjem Sai Babe (Vrline. Zagreb, Beograd 2000–2005), uvrstivši u njih pripovijetke, legende, anegdote i izrjeke iz svjetske folklorne i kulturne baštine. Zastupljena u tridesetak hrvatskih antologija (Novija jugoslavenska poezija, 1962; Antologija hrvatske poezije dvadesetog stoljeća, 1966; Suvremeno hrvatsko pjesništvo, 1971; U sjeni transcendencije, 1987; Skupljena baština, 1993; Uskličnici, 1996; Antologija svjetske ljubavne poezije 20. stoljeća, 1997; Antologija hrvatske radiodrame, 1998; Hrvatski putopis, 2002; Međaši, 2004; Antologija hrvatskoga pjesništva, 2007; sve objavljeno u Zagrebu) i dvadesetak stranih (An Anthology of Modern Yugoslav Poetry. London 1962; Żywe źródło. Varšava 1996; Das Schlangenhemd des Windes. Blieskastel—Zagreb 2000; Sjaelens roetter. Stehag 2001; Klang der Seele. Darmstadt 2002; Points d’exclamation. Pariz 2003; Šimtas ir aštuoni. Kaunas 2004). Prevođena je, među ostalim, na engleski, francuski, litavski, mađarski, njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski i talijanski jezik. Dobila nagrade »Vladimir Nazor« 1975 (godišnja) i 1999 (za životno djelo) te Nagradu DHK »Tin Ujević« 2013.