BALAČ, Vinko

BALAČ, Vinko (Balak, Balaković, Ballachi, Ballachius), vjerski pisac (Dubrovnik, 14. II 1628 — Dubrovnik, 29. IV 1676). Bio je jedino dijete imućne obitelji lopudskog podrijetla. Gimnaziju je polazio kod dubrovačkih isusovaca. U Rimu je 1649. stupio u njihov Red i ondje studirao retoriku, filozofiju i teologiju. Četiri godine predavao je srednjoškolcima u kolegijima Rimske isusovačke provincije (Lacij, Toskana, Umbrija i Marche). Namjeravao je poći u prekooceanske misije, ali mu poglavari ne udovoljiše želji. Kratko je vrijeme djelovao u Dubrovniku, zatim misionario u Carigradu, gdje se istaknuo karitativnim radom brinući se za ratne zarobljenike i okužene pa se i sâm zarazio. Nakon potresa u Dubrovniku 1667, premješten je ponovno u rodni grad, a u jubilejskoj 1675. godini u Rim za ispovjednika hrvatskih hodočasnika u bazilici Sv. Petra. Kako mu je zdravlje oslabilo, vratio se ubrzo u Dubrovnik. — Pisao je vjersko-nabožna djela. Jedna njegova knjižica na talijanskom jeziku je tiskana, a u Knjižnici Male braće u Dubrovniku čuvaju se njegova dva rukopisa na hrvatskom jeziku: Vježbanje za lijepo pričestit se i Tumač vjerovanja (nepotpun spis u dijaloškoj formi). Danas je nepoznat kritički spis što ga je B. 1673, po nalogu vikara dubrovačkog nadbiskupa, napisao i izdao zajedno s rektorom dubrovačkog kolegija Franom Gundulićem. Spisom se – kako to bilježi S. M. Crijević – opovrgava neka neobična tvrdnja što ju je u korizmenoj propovijedi u crkvi Sv. Vlaha izrekao, a i tiskanu objelodanio dubrovački franjevac Ivan Bonarota. Isusovačkoj rezidenciji u Dubrovniku darovao je, poslije očeve smrti, svoju baštinu u vrijednosti od 300 dubrovačkih dukata.