KRSTULOVIĆ, Vladimir

KRSTULOVIĆ, Vladimir (Vlado), glumac i pjevač, tenor (Zagreb, 29. V. 1927 — Zagreb, 15. II. 2007). Završio Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu 1949. Iste se godine zaposlio u Jadran-filmu te bio asistent režije na filmu Plavi devet K. Golika (1950). Kazalištem se počeo baviti 1946. nastupajući kao zborist u splitskom HNK. Od 1951. angažiran u Zadru u Narodnom kazalištu kao glumac (Ferdinand, F. Schiller, Spletka i ljubav, 1952; Pintorović-beg, M. Ogrizović, Hasanaginica, 1952; Jago, W. Shakespeare, Othello, 1953; Fredy, T. Rattigan, Duboko plavo more, 1954; Jimmy O’Connor, T. Williams, Staklena menažerija, 1955) i redatelj (P. Budak, Klupko, 1953; Mirjana Matić-Halle, Teške sjene, 1954), od 1955. u Splitu u HNK (Don Jere, R. Marinković, Glorija; Puba Fabriczy, M. Krleža, Gospoda Glembajevi; Knez od Aragona, Shakespeare, Mletački trgovac) te 1956. u Dječjem kazalištu »Titovi mornari« (Fagin, C. Dickens, Oliver Twist). Od 1957. do umirovljenja 1978. zaposlen u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, gdje je ostvario kreacije poput Tome Sale, Lešandra Panpana i Barbe Tome (I. Tijardović, Splitski akvarel, 1963, 1966, 1975), Clemensa Wurzbachera (S. Albini, Barun Trenk, 1965), Šjora Bepa Pegule (Tijardović, Mala Floramye, 1965), Vice i Šime (J. Gotovac i C. Jakelić, Đerdan, 1966, 1984, 1992), Sebastijana Fadena (J. N. Nestroy, K. Kraus i Z. Mahler, Uže s jednim krajem, 1968), Motela Kamzoila (J. Stein i J. Bock, Guslač na krovu, 1970), Malvolia (Shakespeare, Na Tri kralja, 1971), Dunda Maroja (M. Držić, M. Fotez, S. Stražičić i Đ. Jusić, Dundo Maroje ’72, 1972, 1981), Tetengalija Svengalija (N. Škrabe, B. Senker, T. Mujičić i S. Kalogjera, O’Kaj, 1974), Antonija (E. De Filippo, Subota, nedjelja i ponedjeljak, 1974) i engleskoga Sobara Stanleya (M. Grgić i A. Kabiljo, Jalta, Jalta, 1971), kojega je odigrao više od 500 puta. Bio je jedan od vrhunskih komičara i glumaca pjevača koji su obilježili tzv. zlatno doba zagrebačkoga mjuzikla. Posljednje uloge odglumio je u Komedijinoj predstavi Kvartet R. Harwooda 2000. te u Krležinu Velikom meštru sviju hulja 2001. u Zagrebačkom kazalištu mladih. Igrao je, uglavnom manje uloge, u filmovima (K. Papić, Izbavitelj, 1976; J. Sedlar, Četverored, 1999) i TV serijama (J. Marušić, Velo misto, 1980–81; Z. Tadić, Nepokoreni grad, 1982; E. Galić, Putovanje u Vučjak, 1986) te koprodukcijama (H. Reinl, Winnetou, 1963, i Die blutigen Geier von Alaska, 1973; P. Fourastié, Mandarin, 1972).