BALASSA, Franjo de Gyarmáth

BALASSA, Franjo de Gyarmáth, hrvatski ban i carski komesar zagrebačkog distrikta (Kékkő, Mađarska, 1736 — Kékkő, 28. VIII 1807). Podrijetlom je iz ugledne mađarske obitelji koja se u ispravama spominje od prve pol. XIII st. Pripada grofovskom ogranku obitelji koji njegovom smrću izumire. Završio je bečki Theresianum. God. 1762–1785. župan Srijemske županije, 1763. komesar za zdravstvo Slavonije, 1765. član Komisije za reguliranje urbarijalnog pitanja u Slavoniji, 1779. komesar Rijeke i Karlovca, 1783. čuvar krune i rizničar, 1785–1790. hrvatski ban i komesar zagrebačkog distrikta (Hrvatska sa Zaladskom županijom). U isto vrijeme, od 26. IX 1785. do početka 1790, bio je župan Požeške županije, 1791/1792. na čelu Ilirske dvorske kancelarije. Obavljao je i više funkcija van Hrvatske. — Za Balassina banovanja, kojemu su u čast pri dolasku u Hrvatsku prigodnice ispjevali Stjepan Adžić, Franjo Sebastijanović i Ivan Vitković, ukinuta je Severinska županija i stvoreno Ugarsko primorje, uveden katastar i prvi put popisano hrvatsko pučanstvo, a u javnu upravu uveden njemački jezik. Tada je premješteno i vrhovno zapovjedništvo sjedinjene varaždinske i karlovačke krajine (1786) iz Karlovca u Zagreb (u bivši Isusovački kolegij), što je dolaskom njemačkih časnika (i njihovih obitelji) uvelike pridonijelo germanizaciji zagrebačkog života. Provodeći politiku bečkog dvora, koja je išla za centralizacijom i germanizacijom, služio se nasilnim sredstvima. Svojim postupcima izazvao je opće nezadovoljstvo u Hrvatskoj. Protiv njegove politike bio je i zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, koji je 4. VIII 1788. održao govor u skupštini Zagrebačke županije protiv Balassine odluke o obvezatnoj pomoći vojsci u ljudstvu i žitu. Iz godine 1788. sačuvan je i objelodanjen njegov Glavni godišnji izvještaj za zagrebački distrikt (I. Kállay), izvor bogat podacima važnim za poznavanje gospodarskog položaja Hrvatske krajem XVIII st. Kad je nakon neuspjela rata s Turskom potkraj 1790. vraćeno ustavno stanje, B. se više nije mogao održati na banskom položaju te potajno napušta Hrvatsku. A. Oršić u svojim uspomenama navodi da je pobjegao ispred bijesa mladeži još prije nego što je otvoren sabor. Spomen na nedobrovoljni odlazak, koji je u Hrvatskoj dočekan s radošću, sačuvan je u rukopisu Piszma od Balasse Gyarmaticha Bana Horvatzkog (Arhiv Hrvatske u Zagrebu, M. S. C. br. 204). U vrijeme dok je bio na čelu Ilirske dvorske kancelarije predložio je kralju Leopoldu II posebnu promemoriju u kojoj je iznio temelje državne politike u Monarhiji, u interesu dinastije. Ona sadrži osnovne misli na kojima se temeljila unutrašnja politika Beča sve do 1848. B. nastoji organizirati »niže plemstvo, građanstvo i seljaštvo« da u Ugarskoj stupi u vezu s protufeudalno raspoloženim slojevima, napose s nemađarskim narodima (Srbi), kako bi onemogućio povezivanje hrvatskih feudalaca s istomišljenicima u Mađarskoj.