LAY, Ivan

LAY, Ivan, urbanist (Đakovo, 25. VI. 1915 — Zagreb, 16. XI. 1995). Višu tehničku školu završio 1934. u Sarajevu, gdje je potom surađivao s D. Gabrijanom u pripremi gradskoga urbanističkoga plana. Od 1935. radio u državnoj službi u Ogulinu, Zagrebu, Slavonskoj Požegi, Osijeku i Subotici, potom u terenskoj službi nadzora Ministarstva građevina u Srbiji, nakon II. svjetskoga rata u Zagrebu u planskom odjelu Ministarstva građevina. Suosnivač je 1947. Urbanističkoga instituta Ministarstva građevina NRH (poslije Urbanistički institut SRH) i u njem zaposlen do umirovljenja 1973; 1949–52. bio i profesor u Tehničkoj školi. Organizirao je urbanističku službu te surađivao, među ostalim, u izradbi generalnih urbanističkih planova Zagreba (Plan zona, Prometni plan i Plan izgradnja, 1948), Siska (1948), Bitolja (1949), Kutine (1956), Klanjca (1957) i Dubrovnika (1959), prostornih planova Istre (1969), Slavonije, Nacionalnoga parka Plitvice (1971) i općine Županja. Sudjelovao u natječaju za generalni urbanistički plan Slavonskoga Broda (1955) te izradio detaljni plan Duge Rese (1961) i detaljno rješenje novoga centra Đakova (1963). U suradnji s regionalnim zavodima za zaštitu spomenika kulture izradio četrdesetak studija povijesno-urbanističkoga razvoja hrvatskih gradova (Zagreb, Osijek, Požega, Nova Gradiška, Krapina, Karlovac, Petrinja, Sisak, Gospić, Knin) i naselja, svojevrsne smjernice planiranja njihova budućega razvoja s pretpostavkama obnove i zaštite. Bavio se metodologijom urbanističkoga planiranja i zauzimao za interdisciplinarni istraživački pristup kojim se nastoje sagledati mnogovrsni uzroci pojava u prostoru te za suradnju struka povijesti umjetnosti i urbanizma temeljenu na zajedničkim stajalištima o zaštiti širih prostora i ambijenata, a ne samo pojedinačnih spomenika. Pri izradbi tzv. Modaliteta zaštite hrvatskih gradova i širih područja nerijetko surađivao s M. Prelogom i Institutom za povijest umjetnosti (Historijsko-urbanistički razvoj naselja i prostora Istre i spomenici kulturne baštine, 1967; Analitička studija karlovačke »Zvijezde«, 1979; Sociološko demografska studija Gornjega grada i Kaptola za potrebe izradbe provedbenoga urbanističkoga plana uređenja i revitalizacije Gornjeg grada i Kaptola, 1979). Objavljivao radove iz urbanizma (Revija za sociologiju, 1975) i zaštite spomenika kulture i prirode (Plitvička jezera, čovjek i priroda. Zagreb 1974). Širio je granice arhitektonske i urbanističke struke, naglašujući nužnost pristupa cjelovitosti prostora i očuvanja prirodne i kulturne sredine kao trajne memorije naroda.