KUŠAN, Jakša

KUŠAN, Jakša, novinar i publicist (Zagreb, 23. IV. 1931). Sin botaničara Frana. U Zagrebu 1950. maturirao u klasičnoj gimnaziji; isključen sa Sveučilišta iz političkih razloga, pravni studij nastavio u Beogradu. Školovao se na Akademiji za međunarodno pravo u Hagu 1955. te na Londonskoj školi za ekonomiku i političke znanosti 1957–61. Od 1956. živio u Velikoj Britaniji, 1990. vratio se u domovinu. Radio 1968–71. kao analitičar za komunističke zemlje u londonskom dnevniku The Guardian. U Londonu je 1958. supokrenuo Hrvatski bilten, što je 1959–90. izlazio kao časopis Nova Hrvatska (posljednje polugodište u Zagrebu), dosežući za hrvatsko iseljeništvo najveće naklade (iznimno do 20 000 primjeraka). Pod njegovim je glavnim uredništvom taj nestranački list isprva bio informativni pregled tekućih zbivanja u domovini (za strane novinare 1961. uređivao Croatian News), od pol. 1960-ih i poprište načelnih rasprava o rješenju hrvatskoga pitanja. U uvodnicima, što ih je s drugom građom i monografski objavio (Bitka za Novu Hrvatsku. Rijeka 2000), K. se – dokazujući da radikalne metode nisu prihvatljive svjetskim blokovima, ionako sklonim očuvanju Jugoslavije – zauzimao za strategiju postupne izgradnje demokratske svijesti, suradnje s reformistički nastrojenim hrvatskim komunistima, pa i eventualne potpore prijelazu na vladavinu prava u cijeloj federaciji. U skladu s tim, Nova Hrvatska objavljivala je edicije zabranjene u SRH (npr. Hrvatski pravopis S. Babića, B. Finke i M. Moguša, brojeve Hrvatskoga književnoga lista i Hrvatskoga tjednika), sudbene zapisnike, a od 1973. s Hrvatskom revijom V. Nikolića i dr. nastupala na Frankfurtskom sajmu knjiga. K. je već 1960-ih držao da bi BiH u sastav hrvatske države mogla ući tek slijedom plebiscita. God. 1975. odlučio je da list pristupi Hrvatskomu narodnomu vijeću, u kojem je bio sabornik od 1975. te pročelnik Odjela za tisak i promidžbu 1975–77. i 1979–83. Premda se 1970-ih angažirao u prevođenju djelâ F. Tuđmana i upoznavanju inozemne javnosti s njegovim uzništvom, nakon I. općega sabora HDZ 1990. kritički se odnosio prema njegovoj politici. U RH bio je glavni urednik Hrvatskoga tjednika MH 1991, predsjednik upravnih odbora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska 1993. i Hrvatske matice iseljenika 2000–04, suosnivač Udruge domovine i dijaspore za demokratsko društvo 1995 (poslije Udruga za demokratsko društvo; predsjednik od 2004) te član Vijeća HRT 2001–02. — U pol. 1950-ih surađivao je u periodicima Hrvatski dom (Fribourg), Hrvatski glas (Winnipeg), Američki hrvatski glasnik (Chicago) i International Peasant Union Bulletin (New York), potom u zborniku Hrvatski razgovori o slobodi (München—Barcelona 1972, Zagreb 2000), a nakon povratka u domovinu intervjui su mu objavljeni u Danasu (1990, 442), Večernjem listu (1990, 9660), Globusu (1991, 28; 1993, 136), Nedjeljnoj Dalmaciji (1991, 1064), Novoj Matici (1991, 7), Vijencu (1996, 54), Političkom zatvoreniku (1998, 73–74), Nacionalu (2000, 231), Slobodnoj Dalmaciji (2000, 17 752–17 753), Zarezu (2000, 30) i Hrvatskoj reviji (2010, 3), u kojoj je objavio i kraća sjećanja (1997, 2). Urednička mu se korespondencija čuva u arhivi Nove Hrvatske u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK. Potpisivao se i pseudonimom Jakov Mlady.