LENKOVIĆ, Ivan
traži dalje ...LENKOVIĆ, Ivan (Lenkowitsch, Lenkowicz, Lenkhouitsch, Lenkhouitz; Hans, Joannes, Johann), vojskovođa (? — Otočec kraj Novoga Mesta, 22. VI. 1569). Podrijetlom iz Like, odakle se ogranak Lenkovića pred turskom ugrozom iselio u Kranjsku potkraj XV. ili na poč. XVI. st. te ondje stekao posjede između Krke i Kupe. Od 1522. zabilježen je u službi Ferdinanda I. Habsburgovca. Istaknuo se pri obrani Beča 1529, zapovijedao konjaništvom kranjskih staleža vjerojatno od 1530. Prema kraljevu nalogu te je godine organizirao obranu Bihaća; izvješćivao je o tamošnjim teškim prilikama te tražio pomoć u ljudstvu i opremi. Od 1537. dozapovjednik Bihaćke kapetanije, najkasnije od 1539. senjski kapetan i zapovjednik uskoka od Senja do Save. Premda mu prihodi nisu bili dostatni, od 1540. nastojao je oko obnove utvrda Senjske kapetanije te jačanja vojnih posada. Oko 1546. postao je kapetanom žumberačkih uskoka; zauzimajući se za uređenje njihova statusa i trajno naseljivanje, priložio je novac za otkup vlastelinstva Mehovo radi odštete vlasnicima žumberačkih posjeda dodijeljenih im 1547. Te godine imenovan je zamjenikom vrhovnoga zapovjednika Hrvatske i Slavonske krajine pa je trajno i uglavnom neuspjelo na različitim stranama – i u pape 1550 – tražio pojačanja u logistici i ljudstvu. God. 1550. sastavio je izvješće o utvrdama Senjske i Bihaćke kapetanije s potankim opisom njihova stanja te iznio prijedloge potrebnih popravaka i nadogradnja s procjenom troškova. Pritom se pokazao kao vrstan poznavatelj ratnoga graditeljstva i dobar strateg. Iste je godine prema njegovu prijedlogu započeta izgradnja utvrde na strateški bitnoj zaravni Nehaj iznad Senja (radovi završeni 1558); oko zaravni mnogi su objekti porušeni kako ne bi poslužili Turcima (kraljevim je posredovanjem izglađen sukob s Frankapanima zbog rušenja franjevačkoga samostana). Bio je član povjerenstva za utvrđivanje Zagreba 1552, kad je zbog nedostatka novca malo učinjeno. Na kraljev je nalog 1553. sastavio nacrt obrane hrvatskih i slavonskih granica, gotovo u potpunosti prihvaćen; uz redovito plaćene vojne posade, ustrojena je postrojba za čuvanje gorskih prolaza te uhodarska i dojavna služba, što je na neko vrijeme zaustavilo turske provale. Imenovan vrhovnim zapovjednikom Hrvatske i Slavonske krajine 1556, uglavnom se posvetio obrani njezina hrvatskoga dijela. Sukladno mogućnostima, zauzimao se za obranu kroza sustav većih i strateški važnijih utvrda, a za više manjih predlagao napuštanje i rušenje. To je izazvalo otpor (ponajviše Zrinskih) pa su njegovi prijedlozi odbačeni u Hrvatskom saboru 1558–60. Napadajima na okolne gradove pomagao je opsjednutomu Sigetu 1556, proslavio se u bitki kraj Svete Helene 1557, pobijedivši nadmoćniju tursku vojsku, zaustavio napredovanje Malkoč-bega i oteo mu tek osvojeni Bušević 1558, a s N. Zrinskim pobijedio u bitki kraj Žirovice 1560. God. 1563. ponovo je sastavio izvješće o utvrdama od Siska do Trsata, s podatcima o vlasništvu i broju posade, za svaku predloživši treba li služiti obrani ili biti napuštena. Nakon toga je zbog bolesti obranu prepustio zamjenicima I. Alapiću i H. VIII. Auerspergu, boraveći uglavnom na posjedima u Kranjskoj (Otočec, Mehovo, Črnomelj, Poganec, Podbrežje), za obranu kojih je dao podignuti utvrdu Podbrežje na Kupi (dovršena 1557). Uzalud je u kralja Maksimilijana II. zagovarao obranu Krupe (izgubljena 1565). Na ponovljene vlastite zahtjeve kralj ga je razriješio dužnosti 1567. Pokopan je u franjevačkoj crkvi sv. Leonarda u Novom Mestu (replika nadgrobnoga spomenika s likom i natpisom u utvrdi Nehaj).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
LENKOVIĆ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11693>.