Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

LERMAN, Dragutin (Lehrman; Carl, Karl), istraživač (Požega, 24. VIII. 1863 — Kreševo, 12. VI. 1918). Prve razrede gimnazije polazio u Požegi, trgovačku školu završio u Budimpešti, zatim putovao Austrijom, Njemačkom i Engleskom. U Karlovcu se zaposlio kao trgovački pomoćnik 1882, potkraj godine s N. Lukšićem učlanio se u Društvo za istraživanje Gornjega Konga u Bruxellesu i kao najmlađi sudionik bio primljen u ekspediciju H. M. Stanleya. S prekidima je 1882–96. u Kongu istraživao i obnašao više dužnosti u novoutemeljenoj Slobodnoj Državi Kongo. God. 1882–85. sudjelovao je u istraživanju područja Kuilu-Niari (danas u Republici Kongo) te podizanju medicinskih i trgovinskih postaja. Uspostavivši dobru suradnju s urođenicima, 1884. imenovan je zapovjednikom postaja Philippeville (Madingou) i Rudolfstadt (Bas-Kouilou). Nakon isteka ugovora vratio se 1885. u Požegu te služio vojsku u Osijeku 1886–88. God. 1888–91. istraživao je jugoistočni dio Konga oko rijeke Kwango prema Léopoldvilleu (Kinshasa), upravljajući postajom Stanley-Falls 1889. Za boravka 1891–94. istraživao je područje između rijeka Kwango i Kwilu; bio je zapovjednik okružja Popokabaka 1892. te radio na kartiranju hidrografske mreže – u gornjem toku rijeke Kwilu otkrio je 1893. slapove, koje je nazvao Zrinski Chutes. Također je bio član povjerenstva za utvrđivanje granice između belgijskoga Konga i portugalske Angole; dio kartografskih prikaza nastalih 1892–95. objavio kao prilog svojemu članku o istraživanjima toga područja (La Belgique coloniale, Bruxelles 1895, 1; 1896, 40). Za posljednjega boravka 1896. imenovan je generalnim povjerenikom belgijske vlade za distrikt Istočni Kwango (jugozapadni dio današnje Demokratske Republike Kongo). Lermanova otkrića promijenila su postojeće spoznaje o tom dijelu Konga, a njegovi kartografski prikazi uključeni su u službene zemljovide. — Nakon povratka u domovinu bio je 1897–1903. ravnatelj Pučke štedionice u Požegi te podupiratelj više gospodarskih pothvata. Naposljetku se 1912. preselio u Kreševo, gdje je istraživao rude (dnevnički zapisci 1916–18. objavljeni 1992). Za ekspedicija dopisivao se sa suvremenicima u domovini, među ostalima s J. Kempfom, J. J. Strossmayerom (Agramer Tagblatt, 1892; Obzor, 1892–94, 1896), F. Folnegovićem (Hrvatska, 1892–93), E. Kumičićem i A. Harambašićem. Kempf je primljena pisma priredio i tiskao kao knjige (1891. i 1894; ulomak u antologiji Hrvatski putopis. Zagreb 2002). Od druge ekspedicije L. je počeo voditi dnevnik – prvorazredan izvor za poznavanje zemljopisa te etnološko-antropoloških i kulturnopovijesnih značajka kongoanskoga starosjedilačkoga stanovništva; dijelovi su objavljivani u periodicima (Pobratim, 1896–97; Vienac, 1896; Hrvatski list, 1928–29; Novosti, 1941; Suradnja, 1944), a u cijelosti je tiskan posmrtno (1989). Narodnomu muzeju u Zagrebu darovao je zbirku predmeta afričke tradicijske kulture s popratnom dokumentacijom, danas najvrjedniji dio Odsjeka izvaneuropskih kultura zagrebačkoga Etnografskoga muzeja (493 predmeta), a manja zbirka čuva se u Gradskom muzeju Požega. Njegova fotodokumentacija o Kongu, rukopisi i korespondencija sa Strossmayerom čuvaju se u Arhivu HAZU. Zbog iznimnih zasluga u službi primio je više odlikovanja belgijskoga kralja Leopolda II. O njem je snimljen dokumentarni film (L. Kiiru, 1988).

DJELA: Listovi iz Afrike. Požega 1891 (dva izd.). — Novi listovi iz Afrike. Požega 1894. — Afrički dnevnik 1888–1896. Zagreb 1989. — Kreševski dnevnici 1916–1918. Zagreb 1992.
 
LIT.: H. M. Stanley: The Congo and the Founding of Its Free State. New York 1885, 277. — J. Kempf: Uspomena na Dragutina Lermana. Vijenac, 1(1923) 23, str. 454–456; 24, str. 472–476. — Biographie coloniale belge, 4. Bruxelles 1955, 509–510. — A. Lopašić: Commissaire général Dragutin Lerman. Tervuren 1971. — I. Brozović: Naše gore list. Večernji list, 29(1985) 21–22. XII, str. 14, 35. — A. S. Lazarević: Dragutin Lerman – Požežanin. Književna smotra, 17(1985) 59/60, str. 69–75. — Ista: (Predgovor). U: Afrički dnevnik 1888–1896. Zagreb 1989, 6–28. — A. Muraj: (Osvrt na knj. Afrički dnevnik). Narodna umjetnost, 28(1991) str. 439. — V. Kurbel: Hrvat Ango-Ango. Večernji list, 40(1996) 1. XII, str. 23. — D. Bačić-Karković: Putne bilježnice i dnevnici Dragutina Lermana. Fluminensia, 9(1997) 1/2, str. 59–84. — A. Lopašić: Dragutin Lerman. Portrait of an African Pioneer. Etnološka istraživanja, 6(1999) str. 313–320. — M. Kolar: Poruka Dragutina Lermana hrvatskom narodu iz 1904. godine. Zlatna dolina, 8(2002) str. 151–157. — A. Vojinović: Dragutin Lerman – gospodar istočnog Konga. Jutarnji list, 5(2002) 14. IX, str. 83; 15. IX, str. 43; 16. IX, str. 52; 17. IX, str. 51. — D. Zorić: Misionar na Gornjem Nilu. Hrvatska revija, 2(2002) 4, str. 111–112, 118. — H. Kusik: Pustolovni život Dragutina Lermana. Požeški pučki kalendar, 2006, str. 176–187; 2007, str. 198–204. — M. Slukan-Altić: The Croatian Explorer Dragutin Lerman (1863–1918) and His Contribution in the Mapping of Central Africa. U: Shifting Boundaries. History of Cartography in the 19th and 20th Centuries. Portsmouth 2008.
 
Aleksandra Sanja Lazarević i Redakcija (2013)