LITTROW, Heinrich von

LITTROW, Heinrich von (de Littrow, Enrico), pomorski kapetan, publicist i pisac (Beč, 26. I. 1820 — Opatija, 24. IV. 1895). Prvu izobrazbu stekao u oca, astronoma i upravitelja zvjezdarnice u Beču, gdje je završio gimnaziju. Potom je polazio Pomorski kolegij u Veneciji i 1840. nastavio studij u Beču. Od 1841. kadet u austrijskoj ratnoj mornarici, 1845. suplent za matematiku, nautiku i njemački jezik na Pomorskom kolegiju, 1848–49. zapovjednik parobroda »Trieste«. U crnogorsko-turskom ratu 1852. zapovijedao brodom »Taurus«, 1856. izradio projekt obnove poplavom uništene pesarske luke, 1857–63. u činu kapetana fregate bio ravnatelj Trgovačke i pomorske akademije u Trstu, a za austrijsko-sardinijskoga rata 1859. voditelj izvještajne službe u stožeru austrijske vojske u Italiji. Zapovjednik luke u Gružu 1864. i Senju do 1867. te do 1872. lučke kapetanije u Rijeci, gdje je potom pomorski inspektor. Umirovljen u činu kapetana bojnoga broda 1880. Kao počasni pomorski inspektor postao upraviteljem vojnoga odmarališta u Opatiji 1886. Surađivao je u rječniku Seemännische Gespräche italienisch, französisch, englisch und deutsch (Beč 1861), u suradnji objavio terminološki priručnik Die Marine (1865), samostalno pak kartografska djela Sulle carte idrografiche e sulla rappresentazione del fondo del mare mediante linee isobate od in plastica (Rijeka 1871) i Über Seekarten neuerer Art und über die Darstellung des Meeresgrundes (Pešta 1874) te raspravu Die Torpedos (Graz 1876). Sastavio priručnik Fiume in maritimer Beziehung (Rijeka 1870; i tal. izd.), s litografijama Rijeke i zemljovidima sjevernoga Jadrana, podatcima o gospodarenju lukom i o brodograđevnoj i trgovačkoj djelatnosti u Bakru, Kraljevici i Rijeci, te prvi moderni turistički vodič Rijeke Fiume und seine Umgebung (1884), s ilustracijama i kartama, pregledom onodobnih graditeljskih zahvata u luci i pojedinostima o prometnoj infrastrukturi. Zbirkom pjesama Möwen (1849) popularizirao je pomorsku službu. Tiskao putopise u stihovima Von Wien nach Triest (1863) i Von Fiume nach St. Peter (Beč 1877) te zbirku novela Aus dem Seeleben (1892). Zaokupljen ponajprije likovima pomoraca i morskim krajolikom, zorno prikazuje razdoblje industrijalizacije jadranskih krajeva Monarhije. Autor je jednočinke Xantippe, prvotno tiskane na talijanskome (Santippe. Dubrovnik 1867; s njemačkoga preveo I. A. Kaznačić), a 1880. objavljene (i izvedene) u Beču te u hrvatskom prijevodu (Sušak; I. Fiamin). U listu Laibacher Zeitung 1869–71. objavio radove Aeolus (epizoda iz rata 1859), Über den Tanz und Volkstänze i Über serbische Poesie und ihre Parallelen te prilog iz astronomije Über den Mond (sve tiskano i kao p. o.), surađivao i u bečkim izdanjima Die Presse (satirični esej Schwefelsäure, 1887; tiskano samostalno u Rijeci 1888) i u zborniku Jahrbuch der Österreichischen Gesellschaft vom weissen Kreuze (1889). Autor je knjižica o prvoj austro-ugarskoj polarnoj ekspediciji (Rijeka 1872), za koju je odabrao posadu, te o K. Weyprechtu (Beč—Pešta—Leipzig 1881). U Trstu suosnovao Schillerovo društvo 1860. Zaslužan je za osnivanje jedriličarskoga kluba »Quarnero« u Opatiji 1886. Pokopan na riječkom groblju Kozali (obiteljska grobnica uništena 1968).