Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

MAŽURANIĆ, Vladimir, pravni povjesničar i leksikograf (Karlovac, 16. X. 1845 — Zagreb, 17. I. 1928). Sin pjesnika i političara Ivana, nećak književnika i kazališnoga djelatnika D. Demetra. Maturirao 1862. u zagrebačkoj klasičnoj gimnaziji, studij prava započeo u Beču, a završio 1866. na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1869. položio sudački ispit. U Zagrebu bio 1867–69. sudački vježbenik i prislušnik, 1869–70. pristav pri Sudbenom stolu i 1870–71. odvjetnički perovođa u pisarnici J. Kopača, u Karlovcu 1871–72. gradski sudac te 1875–78. i 1879–81. podžupan, u Ogulinu 1872–75. zamjenik državnoga odvjetnika, u Jastrebarskom 1881–82. podžupan. Voditelj urbarskoga odsjeka u Odjelu za unutarnje poslove Zemaljske vlade 1882–84, odsječni savjetnik u njezinu Odjelu za pravosuđe 1884–98 (od 1895. kao dodijeljeni zamjenik predsjednika Banskoga stola), zamjenik predsjednika Banskoga stola 1898–1908. i njegov predsjednik od 1908. do umirovljenja 1912. Po austro-ugarskom zaposjednuću BiH 1878. imenovan je civilnim povjerenikom generala J. Filipovića sa zadaćom preustroja uprave i sudstva, ali se ubrzo povukao zbog neprihvaćanja njegova prijedloga sređivanja zatečenih zemljišnovlasničkih odnosa. Izradio osnovu, obrazloženje i nacrt Zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljištnih zajednicah s provedbenom naredbom od 19. IX. 1897. Uočivši nesređenost i neprikladnost pravnoga nazivlja u sudbenoj i upravnoj praksi, pisao o potrebi, načelima izradbe i značenju hrvatskoga pravno-povijesnoga rječnika u programatskom članku O rječniku pravnoga nazivlja hrvatskoga (Rad JAZU, 1902, 150; p. o.). Sustavno je obrađivao hrvatske pravno-povijesne spomenike kao polazište za prikaz kontinuiteta porabe službenoga hrvatskoga jezika i razvoja pravne terminologije te za istraživanje višestoljetnih društvenih prilika. Sastavio Prinose za hrvatski pravno-povjestni rječnik (objavljeno u 10 svezaka 1908–22, Dodatci 1923, pretisak 1–2, 1975; sve tiskano u Zagrebu) – sintezu njegova pionirskoga rada na prikupljanju i promicanju hrvatske pravne baštine, nezaobilazan priručnik te kapitalno djelo hrvatske leksikografije. Bio je sljedbenik Zagrebačke filološke škole, protivio se tuđicama predlažući uvođenje izraza u skladu s hrvatskom pravnom starinom i adekvatnih novotvorenica. U leksički iznimno bogat rječnik uvrstio je, osim pravnih, ekonomske, sociološke, etnografske te kulturnopovijesne pojmove, ali unatoč pozitivnoj recepciji do danas je izostalo njegovo cjelovito znanstveno vrjednovanje. Opsežnije rasprave (Hrvatski pravno-povjestni izvori i naša liepa književnost, O »Ligi naroda«) objavljene su mu u Ljetopisu JAZU (1911, 26; 1919, 34), a raznovrsni prilozi u Viencu (1870–71, 1883–84, 1891, 1901), izdanju Slava preporoditeljem! (Zagreb 1885), Narodnim novinama (1902), Vjestniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva (1902), Mjesečniku Pravničkoga družtva u Zagrebu (1914), Omladini (1919–20), Obzoru (1921, 1928), Narodnoj starini (1924), spomenici Księga pamiątkowa ku czci Oswalda Balzera, 2 (Lavov 1925), Zborniku kralja Tomislava (Zagreb 1925), spomen-spisu Josip Juraj Strossmayer (Zagreb 1926), Hrvatskom kolu (1927), Mladosti (1928), Riječi (1928) i Sveslavenskom zborniku (Zagreb 1930). Proučavao je doticaje Slavena, navlastito Hrvata, s islamskim svijetom, a njegova istraživanja drže se ishodišnima u hrvatskoj orijentalistici (skupljena u izdanju Südslaven im Dienste des Islams vom X. bis ins XVI. Jahrhundert. Zagreb—Leipzig 1928; njem. prijevod Kamila Lucerna). Mažuranićeve obradbe povijesnih tema poslužile su kao literarno nadahnuće u djelima M. Nehajeva (Vuci), Ivane Brlić-Mažuranić (Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata) i Jasne Horvat (Alikvot). Književni mu opus obuhvaća pjesme i eseje (dijelom tiskano u Viencu, uglavnom u rkp.) te drame (Grof Ivan. Zagreb 1883, književna nagrada iz Zaklade Dušana Kotura; Anarkiste. Vienac, 1884, 22–26). Priredio i uvodnim studijama popratio Demetrova (Teuta. Grobničko polje. Zagreb 1891) i Mažuranićeva (Pjesme Ivana Mažuranića. Zagreb 1895, Sušak 19242) izdanja te zauzeto branio očevo autorstvo spjeva Smrt Smail-age Čengića (Obzor, 1892, 248, 1893, 218; Vienac, 1892,44; Hrvatska, 1893, 217–218). Bio je redoviti član JAZU od 1910, njezin predsjednik 1918–21 (darovao joj obiteljsku zbirku isprava 1911; zaslužan za osnivanje umjetničkoga razreda 1919), član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« te počasni član inozemnih akademija i društava. Ostavština (isprave, rukopisi, korespondencija) čuva mu se u Arhivu HAZU (fond XV–43), Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU i u NSK (R 5784–5785, 5852, 6429–6430, 6965–6995, 7900–7901). Portretirali su ga M. C. Crnčić i sin Božidar Darko.

LIT.: (O drami Grof Ivan): Agramer Zeitung, 59(1884) br. 191. — J. Pasarić (J. P-ć), Vienac, 16(1884) 32, str. 511–515; 33, str. 526–528; 34, str. 540–542. — F. Supilo: Znamenita rasprava u Zagrebu. Crvena Hrvatska, 3(1893) br. 39. — (O Pjesmama Ivana Mažuranića): Obzor, 36(1895) br. 210. — Prosvjeta, 3(1895) 18, str. 575. — F. Bučar (F. B.), Obzor, 66(1925) 10, str. 4. — (O Prinosima za hrvatski pravno-povjestni rječnik): I. Pivčević, Naše jedinstvo, 15(1908) br. 129. — L. Polić, Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu (MPD), 34(1908) 12, str. 1076–1080. — I. Ružić, Ibid., 10, str. 905–911. — J. Šilović, Ibid., 11, str. 1004–1009; 12, str. 1080–1082; 36(1910) 4, str. 310–312, 365–368; 8/9, str. 774–779. — S. Bobčev, Ibid., 35(1909) 2, str. 174–175; 11, str. 1068–1069; 50(1924) 10, str. 427–428. — K. Kadlec, Ibid., 35(1909) 8/9, str. 832–833; 39(1913) II/8–9, str. 838–839; 40(1914) II/8–9, str. 797–799; 48(1922) 12, str. 510; 50(1924) 8, str. 340–341. — F. Spevec, Ibid., 36(1910) 4, str. 305–310. — M. Gruber, Narodne novine, 79(1913) br. 67. — M. Kostrenčić, MPD, 39(1913) I/5, str. 483–486; 42(1916) I/6, str. 372–374; 48(1922) 12, str. 506–509. — F. F. Zigelj, Ibid., 39(1913) II/8–9, str. 840. — F. Ilešič, Ljubljanski zvon, 35(1915) 2, str. 96. — J. Kapras, MPD, 41(1915) I/1, str. 53; 50(1924) 10, str. 428. — O. Balzer, Ibid., 48(1922) 12, str. 510–511. — S. Ivšić, Nastavni vjesnik, 31(1922–23) str. 261–264. — V. Lunaček, Obzor, 63(1922) 260, str. 1; 64(1923) 317, str. 1–2. — V. Heneberg, Narodna starina, 2(1923) 6, str. 259–263. — E. Miler, MPD, 49(1923) 3, str. 121–131; 6, str. 254–266. — H. Werk (Hugo), Arhiv za pravne i društvene nauke (Beograd), 13(1923) V(XXII)/6, str. 463–467. — A. V. Solovjev, Ibid., 14(1924) IX(XXVI)/1, str. 72–75. — H. Sirotković, Vjesnik, 36(1975) 28–29. XII, str. 10. — I. Pranjković, Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, 1995, 4, str. 125–132. — Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, 1924/25–1928/29, str. 96–98. — E. Lovrić: Promocija Vladimira Mažuranića na čast doktora prava honoris causa. MPD, 51(1925) 10, str. 455–457. — J. Andrassy: Novo djelo Vladimira Mažuranića. Obzor, 67(1926) 125, str. 2. — Isti: Tragom Vladimira Mažuranića. Savremenik, 20(1927) 9/10, str. 369–374. — Isti: Njemačka publikacija o istraživanjima Vladimira Mažuranića. Obzor, 69(1928) 10, str. 3. — Isti: Slaveni u Španiji prije hiljadu godina. Narodna starina, 7(1928) XVI/1, str. 85–94. — I. Brlić (I. B.): Odjek Mažuranićevih istraživanja u inostranstvu. Novosti, 22(1928) 121, str. 6. — I. Brlić-Mažuranić: Jesen. (Mome ocu k osamdesetom rođendanu.). Hrvatsko kolo, 9(1928) str. 38–39. — M. Nehajev: Esej o Vladimiru Mažuraniću. Hrvatska revija, 1(1928) 1/2, str. 1–21; 2(1929) 5, str. 273–280. — L. Šik: (O otkrićima F. Bulića i V. Mažuranića). Morgenblatt, 43(1928) 255, str. 9. — (Nekrolozi): J. Andrassy, Narodna starina, 7(1928) XVI/1, str. 101–103. — I. Brlić (I. B.), Novosti, 22(1928) 18, str. 4. — F. Bulić, Obzor, 69(1928) 25, str. 2. — F. Ilešič, Riječ, 24(1928) 17, str. 6. — M. Jasinski, Slovenski pravnik (Ljubljana), 42(1928) 3/4, str. 76–80. — A. Jelačić, Vreme (Beograd), 8(1928) 2185, str. 3. — E. Lovrić, MPD, 54(1928) 2, str. 93–94. — Đ. Ljubić, Hrvatska prosvjeta, 15(1928) 2, str. 42–44. — V. Novak, Srpski književni glasnik (Beograd) NS 1928, XXIII/4, str. 314–320. — (Poljaci o V. Mažuraniću): I. Esih (ie.), Obzor, 70(1929) 192, str. 2. — Z. Marković (Z. M.), Savremenik, 22(1929) 11/12, str. 458–459. — I. Esih: Gebalim i Hrvatska. Obzor, 73(1932) 138, str. 2–3. — A. Dabinović: Hrvatska državna i pravna povijest. Zagreb 1940. — D. Ćepulić: Mažuranići u hrvatskoj književnosti. Zagreb, 11(1943) 10/12, str. 367–372. — S. Ježić: Hrvatska književnost od početka do danas 1100–1941. Zagreb 1944. — M. Mirković: Ekonomska historija Jugoslavije. Zagreb 1958, 4, 44–45. — A. Bogner-Šaban: Književna nagrada iz zaklade Dušana Kotura. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 7(1981) 20, str. 106. — I. Beuc: Povijest institucija državne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zagreb 1985, 35, 44, 46, 48, 50, 90, 110, 135. — Isti: Povijest država i prava na području SFRJ. Zagreb 1986, 209, 212, 223, 273, 276, 313–314, 328, 333, 336. — J. Bratulić: Vladimir Mažuranić. U: Portreti hrvatskih jezikoslovaca. Zagreb 1993, 113–119. — H. Sirotković: Uloga vinodolske obitelji Mažuranić u pravnoj, te političkoj i kulturnoj povijesti hrvatskog naroda. Rad HAZU, 1993, 465, str. 164–168. — M. Mamić: Temelji hrvatskoga pravnog nazivlja. Zagreb 19992, 7, 12, 37, 49, 54–55, 64–65, 67–68, 70, 74–76, 129–130, 149, 184–185. — B. Hećimović: Vladimir Mažuranić i kazalište. Dani hvarskoga kazališta, 26. Zagreb—Split 2000, 229–239. — Ž. Harašić i V. Pezelj: Teorija prava u časopisu »Mjesečnik« (1875–1945). Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 43(2006) 3/4, str. 491–492, 497. — T. de Canziani Jakšić: Dr. Dimitrija Demeter i njegova ostavština u Spomeničkoj knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić. Acta medico-historica Adriatica, 6(2008) 2, str. 244, 247, 249. — A. Kos Lajtman i J. Horvat: Tematsko-motivske veze u stvaralaštvu Vladimira Mažuranića i Ivane Brlić-Mažuranić. Riječ, 15(2009) 4, str. 182–206. — 150 godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 1861–2011. Zagreb 2011, 16–18, 267, 270, 281, 291–292, 315. — S. Kaštela: Vladimir Mažuranić – pravi član i predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Rad HAZU, 2012, 512, str. 119–144.
 
Marino Jureković (2015)