VUKAS, Bernard

VUKAS, Bernard (Bajdo), nogometaš (Zagreb, 1. V. 1927 — Zagreb, 4. IV. 1983). U Zagrebu polazio srednju medicinsku školu te 1969–72. višu trenersku školu (smjer nogomet) Visoke škole za fizičku kulturu. Nogomet počeo igrati u HŠK »Concordia« 1939, od 1945. nastupao za juniorsku momčad Fiskulturnoga društva »Amateur« (od 1946. »Zagreb«), a 1947. prešao u splitski NK »Hajduk«. S njim je ostvario iznimnu igračku karijeru i popularnost (odigrao 615 utakmica i postignuo 300 zgoditaka), postavši jednim od najboljih igrača u njegovoj povijesti. Igrao u navali, podjednako dobro na lijevom i desnom krilu, a najbolji je bio kao povučeni navalni igrač sredine terena. Za »Hajduk« nastupao 1947–57. i kao kapetan momčadi 1959–62, sudjelovao je u osvajanju državnih prvenstava 1950 (bez poraza), 1952. i 1955, u sezoni 1954/55. bio najbolji strijelac prvenstva s 20 zgoditaka. Kad mu je kao prvomu profesionalcu iz Jugoslavije nakon II. svjetskoga rata dopušten prelazak u inozemstvo, 1957–59. igrao u klubu »Bologna«, a 1962–66. u klubovima »Austria« (Klagenfurt), Grazer Athletiksportklub i Kapfenberger Sportvereinigung. Za jugoslavensku reprezentaciju 1948–57. odigrao 59 utakmica (šest puta kao kapetan) i postignuo 22 zgoditka, osvojivši srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. i nastupivši na svjetskim prvenstvima u Brazilu 1950. i Švicarskoj 1954. Kao međunarodno priznati igrač uvršten je u odabrane momčadi koje su igrale protiv reprezentacija Engleske u Londonu 1953 (najbolji igrač utakmice) i Velike Britanije u Belfastu 1955 (najbolji igrač, postignuo tri zgoditka). Nakon završetka igračke karijere povremeno trenirao mlađe uzraste, bio športski direktor »Hajduka« 1968–69. i »Zagreba« 1969, potom u Zagrebu vodio privatni obrt. Svestran igrač neiscrpne energije, vodio je igru i određivao joj dinamiku, bio opasan protivnik s izraženom vještinom driblinga i precizan strijelac, nikad isključen zbog nešportskoga ponašanja. Objavio memoare 50 utakmica u državnom dresu (Split 1956). Za zasluge je – na prijedlog Hrvatskoga nogometnoga saveza, koji ga je proglasio hrvatskim nogometašem stoljeća – odlikovan od Međunarodne nogometne federacije (FIFA) uz njezinu stotu obljetnicu 2004. Spomenik u bronci (V. Hraste) postavljen mu je u atriju stadiona na splitskom Poljudu 2010 (ispred stadiona od 2013).