Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BALOVIĆ, Andrija (Ballovich, Andrea), povjesničar i pisac (Perast, 18. V 1721 — Perast, 28. VII 1784). Sin patricija Marka Matijina. Uočivši njegovo zanimanje za obrazovanje, poveo ga je zadarski nadbiskup V. Zmajević, Peraštanin, u Zadar, gdje se u sjemeništu pripremao za svećenički poziv. Studij je nastavio u Ilirskom kolegiju u Loretu (Italija) stekavši doktorat filozofije i teologije. Od 1753. u svećeničkoj je službi u Risnu, a od 1766. do smrti opat Svetog Jurja i župnik u Perastu. Prema P. Butorcu, kao potomak patricijskog staleža suprotstavljao se demokratizaciji gradske uprave (oko 1766/1767), za čim je težilo peraško pučanstvo pod utjecajem novih ideja koje su se širile iz Francuske. O tome svjedoči i njegova korespondencija (s izvještajima pohranjena u nekadašnjemu Općinskom arhivu u Perastu). — Suvremenici spominju Balovića kao prevodioca crkvenih pjesama (od kojih se sačuvalo samo nekoliko) i nabožnih djela na hrvatski jezik. Tripo Smeća (Smekja, Smecchia) ističe ga i kao vrsnog propovjednika. G. Brajković i M. Milošević, sastavljači antologije Proza baroka, objavili su njegovu propovijed Kako su Peraštani osjećali pomoć Gospe od Škrpjela kroz svoju istoriju (pisana poslije 1748, str. 306–316) u prijevodu S. Vulovića, koji je taj tekst pogrešno objavio kao propovijed V. Zmajevića (Gospa od Škrpjela, Zadar 1887, 37–47). U istoj antologiji objavljeni su prijepisi molitvi Pranje nogu na veliki četvrtak i Devetica od Božića (str. 381–384), Balovićevi prijepisi prijevoda s talijanskog (rukopisi u Nadžupskom arhivu u Perastu). U antologiji (str. 245) ispravljen je Vulovićev pogrešan podatak (Riedki običaj kod starih Peraštana, Narodni list, 1882, 51) da je B. pisao tekst Svadbeni običaji peraške nevjeste (rkp. na talijanskom jeziku u istom arhivu, Misc. III P 19). Pisao ga je F. Morandi (1748–1826). Bavio se i prepisivanjem djelâ domaćih pisaca. U Arhivu Balović (Arhiv JAZU u Zagrebu) pohranjeni su njegovi prijepisi Crijevićeva prijevoda De rebus gestis beatae Osannae a Catharo, rukopisnog djela V. Zmajevića Specchio della verità i dr. U istom se arhivu nalazi i njegov rukopis kratke povijesti Dalmacije na talijanskom jeziku (iz 1750, bez naslova) te rukopis zbirke molitvi na hrvatskom jeziku, koje je prema popisu arhivalija tog arhiva sam zabilježio. Njegovo veće djelo je talijanska kronika poznata kao Annali di Pirusto, s naslovom Historia della valorosa Nobile Nazione Pirustina, del Seno Rezonnico e della Dalmazia Superiore, ò sia Croatia rubea (rkp. iz XVIII st. u Porodičnom arhivu Visković, Muzej grada Perasta). Odlomci teksta Anala objavljeni su u prijevodu s talijanskog u već spomenutoj antologiji (str. 83–92, 147–151, 170–173, 528–529). P. Butorac navodi da je on najvjerojatnije i pisac soneta Sonetto in lode di Pirusto priloženog uz tekst Anala. — Prema Miloševiću, Balovićeva je osobita zasluga za povijest književnosti u tome što je u Boki pribilježio imena onih »koji su se bavili literaturom« (Mauro, Pirustino, Mazari, Buća, Ćizmaj, Peroje, Dentalio itd.), od kojih čak ni u Vulovićevo doba »ni pametara nema.«

LIT.: Srećko Vulović: Popis narodnih bokeških spisatelja i njihovih djela. Prvi program C. k. realnog i velikog gimnazija u Kotoru, 1872–73, str. 25. — Franjo Visković: Storia di Perasto. Trieste 1898, 238, 242, 251, 257, 295–296, 308, 321–322. — Pavao Butorac: Opatija Sv. Jurja kod Perasta. Zagreb 1928, 5, 71–72, 79, 81, 94. — Isti: Kronika Andrije Balovića. Glas Boke, 4(1935) 157, str. 5–6. — Miloš Milošević: Pomorski elementi u obiteljskom arhivu Balovića iz Perasta. Pomorski zbornik, 1964, 2, str. 691, 693, 695–696. — Vodič kroz arhivsku građu sa sumarnim inventarima muzejskih i crkvenih fondova i zbirki. Kotor 1977, 360. — Proza baroka. XVII i XVIII vijek. Titograd 1978, 81–82, 87, 145–146, 169, 304–305, 380, 527.
 
Redakcija (1983)