BALOVIĆ, Julije

BALOVIĆ, Julije (Ballovich, Giulio), pomorac, pisac i sakupljač narodnih pjesama (Perast, 24. III 1672 — Perast, 10. IX 1727). Jedan od sedmero sinova peraškog patricija Matije Andrijina i Ane Burović. Sa ženom Anom Visković B. je imao šestero djece. U Perastu je bio sudac i poslovni čovjek. Oko 1694. boravio je u Veneciji. U mornarici je bio brodski pisar, zapovjednik broda i dr. Kao kapetan peraških čuvara ratne zastave na mletačkom admiralskom brodu, sudjelovao je u pomorskim bitkama s gusarima i Turcima. Više puta je službeno pohvaljen (zbirka pohvalnica 1698–1718. u Arhivu Balović, Arhiv JAZU u Zagrebu). Posjedovao je brod »S. Kristoforo«. — Napisao je dva pomorska priručnika s istim naslovom Pratichae schrivaneschae di me Giulio Ballovich Perastino (rkp. iz 1693. u Naučnoj biblioteci u Splitu i rkp. iz 1695. u Arhivu Zavoda za znanstveni rad Istraživačkog centra JAZU u Splitu; oba dovršena u Veneciji). Sadržaj im je sličan, ali ne i identičan (C. Fisković). Prema istom piscu, vjerojatno je rukopis iz 1695. bio pripremljen za tisak. Djelu iz 1693. priložen je usporedni rječnik talijanskog, hrvatskog, grčkog, albanskog i turskog jezika. Najpotpuniji, talijansko-hrvatski rječnik – jedan je od prvih te vrste u nas (objavio ga J. Luetić). U rukopisu se nalazi i jedan crtež broda. Rukopisu iz 1695. dodane su abecede različnih jezika i pisama – grčkog, hrvatskog, asirskog, turskog i etiopskog te glagoljice, ćirilice i dr. Fisković donosi i podatke o 23 lista s crtežima brodova, pomorskih sukoba i obalnog područja, koji se čuvaju u spomenutomu splitskom arhivu. Po njegovu mišljenju njih je najvjerojatnije crtao B. (prvi ih je publicirao F. Visković, kao crteže iz »nekog starog albuma«), a isto tako i crtež u rukopisu iz 1693. B. je napisao i Perašku kroniku (jedan dio rukopisa u Nadžupskom arhivu crkve Sv. Nikole u Perastu, a drugi u Naučnoj biblioteci u Splitu, M 111 i M 112). Kronika, koju je započeo pisati 1714, sadrži pregled događaja od najstarijih vremena do piščevih dana. Dijelove teksta objavio je S. Vulović (Gospa od Škrpjela, 96, 100, 105–108, 123–134; on pogrešno navodi da je kronika pisana potkraj XVII st.), a sastavljači antologije Proza baroka (G. Brajković i M. Milošević) objavili su odlomak, kojem su dali naslov Perast moj dragi rodni kraj (str. 524–526). Kronikom se koristio kao izvorom i F. Visković. Njegov nećak, povjesničar i pisac Andrija Markov, spominje ga u svojim Annali di Pirusto kao pisca-kroničara s imenom Dentalio. Sakupljao je narodne pjesme. Podatke o njegovim rukopisnim zbirkama prvi je publicirao Vulović 1873. Tek 1874. utvrdio je, da je najveću zbirku, poznatu kao Balovićev rukopis, sakupio Julije i o tome obavijestio V. Bogišića, koji je devet bugarštica iz Balovićeva rukopisa uvrstio u zbirku Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa (sv. 1, Beograd 1878; u predgovoru V. Bogišić nije naveo ime sakupljača Julija). Vulović je pisao i o Balovićevu prijepisu djela Junija (Džona) Palmotića Danica (prepisano u Veneciji 1692, u Arhivu Balović u Zagrebu; na naslovnoj stranici iza riječi »a Vpisah ono ia« stoji ime Luco Millinovich; grafološkom analizom utvrđeno je da je to naknadno upisano, rukopisom koji se razlikuje od Balovićeva). Uz prijepis priložen je i tekst devet razgovora u stihovima, prema Vuloviću vjerojatno djelo nekoga dubrovačkog pjesnika. — »Poslije izvjesnih naučnih dilema, danas je utvrđeno da Julije sam nije pisao pjesme, nego se neobično intenzivno bavio sakupljanjem narodnih pjesama i s pravom zauzeo važno mjesto među značajnim predvukovskim sakupljačima narodnih pjesama« (Proza baroka). Bio je »svestran i naobražen pomorac i poslovan čovjek, koji je izašao iz razvijene i tradicijom bogate bokeljske pomorske sredine« (J. Luetić).