Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BALTIĆ, Mojsije, krajiški upravni časnik i gospodarski stručnjak (Gora kod Gline, 19. II 1804 — Zagreb, 31. X 1879). Sin je krajiškoga upravnog časnika Demetra. Svršivši prve škole u Glini, odlazi 1820. u Graz i tamo nastavlja gimnaziju i Krajiški upravni institut. U posljednjoj godini studija sprijateljio se s Lj. Gajem, koji je također studirao u Grazu. God. 1828. bio je u Karlovcu krajiški upravni praktikant, najvjerojatnije u štabu Slunjske pukovnije, a 8. VIII 1829. položio je ispit za poručnika upravne struke. God. 1835. vjerojatno je prešao u Petrinju, 2. banskoj pukovniji, gdje je štapski ađutant. Iz Petrinje je 1838. pisao Gaju pismo u kojemu ima zanimljivih podataka o odjeku ilirskog pokreta u Banskoj krajini. Ivan Trnski, koji je tada služio u Petrinji, posvetio je Baltiću kao »vriednom domorodcu« svoje Piesme. Kada je u Petrinji 1842. osnovana podružnica zagrebačkoga Gospodarskog društva za Bansku krajinu, B. je bio njezin prvi tajnik sve dok je Dvorsko ratno vijeće nije zabranilo. God. 1848. J. Jelačić je pozvao Baltića u Zagreb davši mu kao dobrom poznavaocu krajiške problematike mjesto u upravi Vojne krajine. Odatle je, napustivši vojnu službu, prešao u Bansko vijeće. Iste godine član je saborskog odbora za krajiško pitanje, koji je izradio saborski članak XXVI O ustavu krajiškom i polašticah Krajine, poznatiji kao ustav Krajine. Za Bachova apsolutizma surađuje u Gospodarskom listu pišući zapažene članke o vinogradarstvu. Radeći kao savjetnik u Namjesničkom vijeću, zanimao se poglavito za prometnu problematiku u Hrvatskoj, u prvom redu za gradnju željeznica. Veliki je njegov prinos osnivanju ratarske škole u Križevcima (1862), prve na Balkanu. Nakon obnove ustavnog života B. je 1860, zajedno sa Slavoljubom Vrbanićem i Bogoslavom Šulekom, jedan od pokretača Pozora. U novom Saboru 1861. ponovno je izabran u odbor za rješenje krajiškog pitanja, koji je zagovarao ukidanje Krajine. B. je dao velik prinos radu Hrvatskog sabora svojim prijedlozima u još nekoliko saborskih odbora, navlastito u odboru za gradnju željeznice Karlovac—Rijeka. Kao savjetnik u Namjesničkom vijeću sastavio je elaborat o izgradnji željeznica u Hrvatskoj (tiskan u Pozoru 23. i 25. VIII 1862), koji je poslužio kao podloga za rad Željezničke konferencije, održane u Zagrebu 20–22. VIII 1862. pod predsjedanjem bana Josipa Šokčevića da bi se – nasuprot austrijskoj i mađarskoj prometnoj politici – raspravilo o mnogim željezničkim projektima i utvrdila zajednička gledišta o budućim magistralnim prugama u Hrvatskoj.

LIT.: (Nekrolog). Obzor, 9(1879) br. 252. — Franjo Kuralt: Razvitak i rad hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva od god. 1841 do 1883. Narodne novine, 50(1884) br. 20–28. — Đorđe Popović Daničar: Mojo Baltić. Prilog istoriji ilirstva. Bratstvo, 1892, V, 126–136. — Josip Horvat: Pisma Ljudevitu Gaju. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1956, knj. 26. — Isti: Povijest novinstva Hrvatske. Zagreb 1962, 201. — Bernard Stulli: Prijedlozi i projekti željezničkih pruga u Hrvatskoj 1825–1863, 1 i 2. Zagreb 1975.
 
Mirko Valentić (1983)