Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

MARIČIĆ, Veljko, glumac (Sisak, 23. III. 1907 — Rijeka, 30. X. 1973). Sin glumca Josipa. Zubotehničar. Od 1927. glumio u Dubrovačkom kazališnom društvu (Jerry, J. H. Manners, Peg, srce moje!, 1927), potom bio angažiran u Dramskom studiju pri zagrebačkom HNK 1931–33 (Franc, I. Cankar, Kralj na Betajnovi, 1933), u osječkom HNK 1933–34. i 1936–38. te sarajevskom Narodnom kazalištu 1934–36. God. 1938–53. radio u zagrebačkom HNK, a od 1953. u riječkom Narodnom kazalištu »Ivan Zajc«, gdje je nastupao i nakon umirovljenja 1963. Ostvario širok raspon uloga, od romantičnih junaka do psihološki složenih likova. U Sarajevu se istaknuo kao Petrov (M. Feldman, Profesor Žič, 1934), Marek (F. X. Svoboda, Parni kotao, 1935), Hromi (M. Begović, Božji čovjek, 1935) i Kirčev (S. Kostov, Golemanov, 1935), u Osijeku, glumački sazrijevajući, odigrao naslovnu ulogu u Čovjeku H. von Hofmannsthala (1936), potom 1937. Horvata na praizvedbi drame U logoru M. Krleže, Romea u Romeu i Juliji W. Shakespearea te Truffaldina u komediji Sluga dvaju gospodara C. Goldonija. U zagrebačkom HNK u praizvedbama djela hrvatskih dramatičara utjelovio Andru (A. Šenoa i T. Strozzi, Prosjak Luka, 1938), Derenčina (H. Lucić i M. Držić, Pir mladog Derenčina, 1939), Ivu (Zlata Kolarić Kišur, Povratak, 1940), Josu (M. Budak i Strozzi, Ognjište, 1941), Husein-bega Gradaščevića (A. Muradbegović, 1942), Marijana (S. Kolar, Sedmorica u podrumu, 1949), Halil-agu (Mirjana Matić-Halle, Teške sjene, 1950) te Milivoja (M. Božić, Skretnica, 1951), a uspjelo je tumačio i Maru i Popivu (Držić i M. Fotez, Dundo Maroje, 1938, 1942), Pavla Gregorijanca (Šenoa i M. Dežman, Zlatarovo zlato, 1941), Silberbrandta (Krleža, Gospoda Glembajevi, 1946) i Orsata (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija, 1950). U djelima svjetskih dramatičara zapažen je kao Cléante (Molière, Tartuffe, 1937), Orsino, Demetrije i Jago (Shakespeare, Na Tri kralja, 1939, San ljetne noći, 1946, i Othello, 1947), Rajski (I. A. Gončarov i J. Bor, Bezdan, 1940), Pilad (J. W. Goethe, Ifigenija na Tavridi, 1941), Burke (E. O’Neill, Anna Christie, 1943), Armand Duval (A. Dumas ml., Gospođa s kamelijama, 1945), Vronski (L. N. Tolstoj i N. D. Volkov, Ana Karenjina, 1948), Richard Dudgeon (G. B. Shaw, Đavolov učenik, 1949), Hektor (J. Giraudoux, Trojanskog rata neće biti, 1952), Agamemnon (Eshil, 1952) te Boulanger (G. Flaubert i Strozzi, Madame Bovary, 1953). Na poč. 1940-ih nastupao i u zagrebačkim alternativnim družinama, u kabaretu Vesela pozornica Dverce (Zdenko, J. Armin, Glavni zgoditak, 1940) i na Komornoj pozornici (Cornier, F. de Curel, Novo božanstvo, 1943). U riječkom kazalištu u hrvatskom repertoaru tumačio Hasanagu (M. Ogrizović, Hasanaginica, 1954), Prometeja (M. Matković, 1959), Leonea (Krleža, Gospoda Glembajevi, 1959) i Kessela (Božić, Pravednik, 1961), a u svjetskome Posa (F. Schiller, Don Carlos, 1955), Cyrana de Bergeraca (E. de Rostand, 1955) i Feđu (Tolstoj, Živi leš, 1957). Istaknuo se kao vrstan tumač naslovnih likova Shakespeareovih tragedija (Othello, 1954, Macbeth, 1958, Richard III, 1959, Kralj Lear, 1967). Na Dubrovačkim ljetnim igrama zapamćen je kao prvi izvođač Hamleta, kojega je 1952–56. igrao više od stotinu puta, tumačeći ga potom i u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Puli i Zadru. Na Igrama među ostalim nastupio kao Toant (Goethe, Ifigenija na Tavridi, 1953) i Don Fernando (P. Corneille, Cid, 1955). Temperamentan glumac markantne pojave, snažne izražajnosti i zvučna glasa, likove je gradio samouvjereno i dojmljivo, spajajući romantičarski zanos i psihološko-realističnu uvjerljivost. Bavio se i režijom (P. Schurek, Ulični pjevači, 1946, Narodno kazalište Split; J. S. Popović, Pokondirena tikva, i Kolar, Sedmorica u podrumu, 1949, Narodno kazalište Sisak; Begović, Bez trećega, 1964, Narodno kazalište Dubrovnik). Glumio u domaćim filmovima (Lisinski O. Miletića, 1944; Plavi 9 K. Golika, 1950; Druga strana medalje F. Hadžića, 1965), koprodukcijama prema romanima K. Maya (Kralj petroleja H. Philippa, Winnetou 3 H. Reinla i Labirint smrti A. Vorhera, 1965) i TV serijama. Baveći se i fotografijom (od 1942. član Fotokoluba Zagreb, poslije Fotokluba Rijeka), u duhu zagrebačke škole fotografije u 1950-ima snimao različite motive (Jutarnja toaleta, 1957; Dubrovnik; U luci), istaknuvši se prizorima iz kazališnoga života i kazališnim portretima (čuvaju se u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU). Dobio Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 1970. Međunarodni festival malih scena u Rijeci dodjeljuje više po njem nazvanih nagrada od 1994.

LIT.: B. Gršković (Gama): Zasluženi uspjeh Dramskog studija zagrebačkog kazališta. Večer, 14(1933) 3. VII, str. 4. — M. Kovačić (M. K.): Miroslav Krleža na osječkoj sceni. Povodom praizvedbe drame U logoru. Hrvatski list, 18(1937) 14. I, str. 14. — H. Wolf (H. W.): Početak kazališne godine. Zlatarovo zlato. Hrvatski narod, 3(1941) 10. IX, str. 10. — N. Fedorov: Husein-beg Gradaščević. Drama u tri čina od Ahmeda Muradbegovića. Spremnost, 1(1942) 14, str. 9. — Isti: Prilog poviesti kazališta. Kazalištne sjene. Jozo Laurenčić. Veljko Maričić. Nedjeljne viesti, 3(1943) 68, str. 4. — V. Kovačić: Anna Christie. Nova Hrvatska, 3(1943) 20. IV, str. 10. — M. Hanžeković: Grkovićeva Komorna pozornica. Gospodarstvo, 4(1944) 20. I, str. 4–5. — B. Livadić (ld.): Gospođa s kamelijama. Hrvatski narod, 7(1945) 4. V, str. 2. — J. Decreus: Od Elsinora do Lovrijenca. Kazališne vijesti, 3(1952–53) 7, str. 19–21. — A. Štimac: Gostovanje zagrebačke Drame u Rijeci. Riječka revija, 1(1952) 3, str. 174–176. — P. Franjković: Šekspirovi karakteri i ličnosti u umjetničkoj interpretaciji prvaka riječkog Narodnog kazališta (uz premijeru Otela). Ibid., 3(1954) 3/4, str. 175. — A. Košćina: Tragom kazališne kritike. Ibid., 5(1956) 6, str. 344. — I. Jindra: Bilješke o kazalištu. Ibid., 15(1965) 3/4, str. 165, 167. — Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969. Zagreb 1969, 481–482. — B. Hećimović: Velika imena hrvatskog glumišta, VI. Republika, 29(1973) 1, str. 85–95. — (Nekrolozi): Matica, 23(1973) 12, str. 30. — N. Batušić, Vjesnik, 34(1973) 3. XI, str. 7. — Isti: Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb 1978. — S. Batušić: Hrvatska pozornica. Zagreb 1978, 80–82. — V. Mađarević: Otvorene igre. Zagreb 1978. — Đ. Rošić: Iz gledališta. Riječki kazališni zapisi. Rijeka 1980. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — B. Šömen: Prvi hrvatski film Lisinski u Zagrebu. Vjesnik, 51(1990) 18. X, str. 11. — A. Bogner-Šaban: Kazališni Osijek. Zagreb 1997. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896–1997. Zagreb 1998. — A. Lederer: Redatelj Tito Strozzi. Zagreb 2003. — V. Lozić i Z. Kuzmić: Dvije ljubavi. Vijenac, 12(2004) 277, str. 12. — Isti: Majstori hrvatske fotografije. Zagreb 2006, 15, 46, 96–97, 268. — B. Senker: Bard u Iliriji. Zagreb 2006. — Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu 1941–1945. Zagreb 2009, 52, 65, 68, 74, 78, 93, 146, 242, 260, 269. — S. Banović: Država i njezino kazalište. Zagreb 2012. — Potpunija lit.: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 16–17. Zagreb 2004.
 
Zdenka Hercegovac (2018)