MARKO KRIŽEVČANIN

MARKO KRIŽEVČANIN (Marcus Stephanus Crisinus Croata, Marek Križin, Marko Stjepan Ivan Krizin), kanonik (Križevci, o. 1588 — Košice, 7. IX. 1619). Početnu izobrazbu stekao vjerojatno u rodnom gradu, isusovačku gimnaziju polazio u Beču 1600–06, humaniora i filozofiju učio 1606–11. na Sveučilištu u Grazu te studij okončao doktoratom iz filozofije, teologiju studirao u papinskom zavodu Germanicum u Rimu 1611–15. Nakon svećeničkoga ređenja 1615. vratio se u domovinu te se u Križevcima i okolici posvetio pastoralnomu radu. Na poziv ostrogonskoga nadbiskupa Pétera Pázmánya otišao je za profesora i ravnatelja sjemeništa u Trnavu, gdje je u prosincu 1616. postao katedralnim kanonikom, a 1618. arhiđakonom Komárna (Komárom). Kaptol ga je potom imenovao upraviteljem negdašnje benediktinske opatije u Széplaku (Krásna nad Hornádom) kraj Košica. Nezadovoljan, uzalud je 1619. molio varadinskoga biskupa Jánosa Telegdija da ga oslobodi službe. Sprijateljivši se s isusovcima Melchiorom Grodzieckim i Istvánom Pongráczom, koji su djelovali u Košicama, i on se onamo povukao pred protestantskim postrojbama Györgya Rákóczyja. Kad je vojska 5. IX. 1619. ušla u grad, sva su trojica utamničeni, zlostavljani te 7. rujna pogubljeni (Marku, kojemu je odrubljena glava, nuđena je opatija u Széplaku ako prijeđe na kalvinizam). Tijela su im bačena, potom pokopana u kanalu, odakle su u ožujku 1620. zauzimanjem Katalin Forgách prenesena u Alsó-Sebes (Nižná Šebastová), potom u Hertník, 1635. u Trnavu u samostan klarisa, a 1784. uršulinka (ondje je jedna od najstarijih njihovih slika, nastala prije 1628). Relikvija Markove lubanje pohranjena je poslije u ostrogonskoj katedrali. Istražni postupak za kanonizaciju košičkih mučenika proveden je 1628. i 1661. te ponovo pokrenut 1859. Blaženima ih je 1. XI. 1905. proglasio papa Pio X, a svetima 2. VII. 1995. papa Ivan Pavao II. Spomen im se slavi 7. rujna. — U Košicama je na mjestu mučeništva potkraj XVII. st. podignuta crkva te 1923. u katedrali oltar njima u čast. Marku Križevčaninu posvećene su mnogobrojne crkve i kapele u Hrvatskoj (Zagreb 1941, Pofuki 1974, Vratnik 1994, Pomperovec 1999, Lepa Ves 2003, Skradnik 2005, u sklopu doma po njem nazvanoga dobrotvornoga društva, osnovanoga 1936. i obnovljenoga 1994, Donja Šemnica 2011). Među ostalima portretirali su ga nepoznati majstor u XVIII. st. (HPM), J. Bužan (1906, crkva sv. Ane u Križevcima), Z. Homen (1993, svetčeva kapela u Križevcima), M. Jakubin (1995, župna crkva u Novom Virju) i S. Đukić Pišta (2007, katedrala u Varaždinu). A. Starčević autor je mozaika u svetčevoj crkvi u Zagrebu (1979; Hrvatska pošta izdala marku s detaljem mozaika 1996), Jakubin vitraja u župnoj crkvi u Mrkoplju (2005), N. Šanjek skulpture na pročelju katedrale u Varaždinu (2012). S drugim svetcima i blaženicima prikazali su ga I. Dulčić (1959, crkva Gospe od Zdravlja u Splitu, freska; 1969, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu), D. Butala (1985, svetište sv. Josipa u Karlovcu), Jakubin na freskama (1995, crkva sv. Ane u Bjelovaru; 2005, svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu), J. Bifel u mozaiku (1999, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Makarskoj), I. Mršić na reljefnom oltaru župne crkve u Županji 2000. i H. Ljubić na vratima katedrale u Varaždinu 2002. Među tridesetak dosad pronađenih njime nadahnutih glazbenih djela oratorij mu je posvetio V. Hranilović (tekst M. Soljačić), mise K. Adamič, M. Demović i V. Glasnović, zborne skladbe F. Dugan st., N. Njirić i L. Županović, crkvene zborne popijevke J. Andrić, A. Fazinić, Marija Terzicija Fosić, S. Hadrović, Lujza Kozinović, P. Mravunac, Z. M. Pšag, V. Rosenberg Ružić i V. Vuletin te duhovne šansone O. Bogdanović, N. Garašić, Đurđica Hrg, Valerija Kramar, Mirta Palošika, Tamara Perc i Daniela Sisgoreo Morsan. Tematiziran je i u književnosti (K. Lončarević, Marcus Crisinus, praizvedba u Germanicumu u Rimu 1969) te stripu (M. i H. Pleše, Sv. Marko Križevčanin. Zagreb 2012). O njem je snimljen dokumentarni film Marko Križevčanin – u obrani vjere (N. Kostanić i N. M. Dianežević, 2013). U Zagrebu su mu posvećeni izložba 1995 (crkva sv. Marka Križevčanina) i koncert 2008. U Križevcima od 1996. djeluje po njem nazvana međunarodna likovna kolonija, a 2008. ondje su objavljeni CD Molitva svetom Marku Križevčaninu i molitvenik Sveti Marko Križevčanin.