MARČINKO, Mato

MARČINKO, Mato, pjesnik, prozaik, povijesni pisac i publicist (Hrastovica kraj Petrinje, 13. II. 1925 — Zagreb, 31. I. 2010). Klasičnu gimnaziju polazio u Zagrebu i završio u Hrvatskim Karlovcima 1944. Na povlačenju prema Bleiburgu u svibnju 1945. zarobljen te do listopada zatočen u bjelovarskom pa petrinjskom logoru. U Zagrebu 1952. diplomirao pravo, radio u poduzećima Klek od 1952 (te godine zbog pripisana mu širenja letaka protiv M. Špiljka pritvoren) te Boje i lakovi od 1954 (Kemoboja od 1960), potom u Industrijskom projektnom zavodu. Pjesme i crtice tiskao u periodicima Hrvatska straža (1942–43), Ustaška mladež (1942), Graničar (Zemun 1944), Hrvatska mladost (1944–45), Hrvatski narod (1944–45) i Nova Hrvatska (1945). Onemogućen u objavljivanju nakon 1945, u Zagrebu izdavao strojopisne pjesničke zbirke (Razgovor čovjeka sa smrću, pseud. A. Marus, 1948; Naglavce u nebo, pseud. T. J. Mar, 1966; Hrvatska obnovljena, pseud. Horoathos Harahuvat, 1970, ciklus tiskan u Hrvatskoj reviji, 1970, 4), među kojima Jutro mrtvih čvoraka (1963, pseud. Trpimir Juranić Mar), uspjelu refleksiju o zlosretnoj sudbini svojevrsna izopćenika, lišenu patosa koji obilježava njegove kasne stihove (Smrt je čekala u Bleiburgu, 2004; Noć pokošenih hrvatoljuba, 2005; Martyrium Croatiae, 2006). Zbog pjesme Hrvatska molitva (Vjesnik bl. Nikole Tavelića, 1971, 5–6; pseud. Matko Maronić) uhićen 1972. i osuđen na godinu dana strogoga zatvora (služio u Staroj Gradiški). Središnji su mu dio pjesničkoga opusa zbirke Povratak ptice (1975), Mjesečev zavičaj (1979) i Noćurci u krajoliku (1981), prinos kršćanskomu promišljanju osobnoga i nacionalnoga usuda. Tiskao izbor iz pjesništva (Moliti nebo, 1995). Tegobna je osobna svjedočanstva dijelom unio u zbirke refleksivnih kratkih proza S ovu stranu dobra i zla (1982) i Drvo života i drvo smrti (1992). Objavio i »prikazanje« Ogledalo slave Hrvata (Zagreb 1980, pseud. Tomislav Hermes; pretisak Pazin 1990) te dramolet Čovjek koji je došao iz Hrvatske (Miljevci, 1982, 2). Pjesme i kratke proze, uglavnom putopisne, skupio u knjizi Hrvatski litopis (2001); posmrtno mu je tiskana zbirka »putopisa i zapažanja« Marijanska hodočašća (2010). Križni put i zatočeništvo opisao je u autobiografiji Muka po Bleiburgu (1999), objavio i s temom povezanu spomenicu Pobijte ih kao pse (2005). Kao povijesni pisac najviše se zanimao za glagoljsku baštinu (Kršni zavičaj, 1985; Marulić, 1988) i staru povijest (Danica, kalendar, 1989), napose za teoriju o iranskom podrijetlu Hrvata (tekstove objavljivane 1982–98. skupio 2000. u knjizi Indoiransko podrijetlo Hrvata); o različitim temama iz hrvatske povijesti od najstarijega doba do suvremenosti pisao opsežne eseje te u knjizi Mučenička Hrvatska (2008). Povijesnim mu djelima pripada i knjižica Gvozdansko (Zagreb 1999) te knjiga U Odžaku se branila hrvatska država (2004). Surađivao među ostalim i u izdanjima Marulić (1971, 1976, 1978–2002, 2005, 2007), Poljica (1977–92, 1994–2001), Sveta baština (1989–90; Naša ognjišta, 1991–94), Ognjište (1990–97, 1999), Hrvatska revija (1991–97), Moja Hrvatska (Zagreb 1992), Kačić (1993), Republika Hrvatska (1993–95), Tko su i odakle Hrvati (Zagreb 1993), Bjelovarski zbornik (1994), Hrvatski iseljenički zbornik (1994), Imotski zbornik (1994–95), Politički zatvorenik (1995–2003), Hrvatski sjever (1996, 1998, 2008), Književna Rijeka (1998), Korabljica (1998), Petrinjski zbornik (1998–2001, 2003, 2007), Hrvatsko slovo (1999, 2001), Lička revija (2002–05) i Zaprešićki godišnjak (2007); mnogi su mu prilozi tiskani kao p. o. Objavio i povijesni pregled rodnoga mjesta i župe (Hrastovica, 1991) te knjigu o B. Buliću (2001). Napisao pogovore u knjigama Hrvatski iranski korijeni M. Vidovića (Zagreb 1991), Sabrana djela V. Kosa (1. Čakovec 1997), Hrvatska glagoljica M. Japundžića (Zagreb 1998) i Susret sa svjetlošću Ane Gasselich Vučinić (Zagreb 2002) te predgovor djelu Otvoreni pečati T. Mikulića (Zagreb 2002). Priredio latinsku sastavnicu u izdanju Izabrane pjesme latinske i hrvatske T. Smerdela (Zagreb 2007). Uvršten među ostalim u izdanja Marulić. Hrvatski književni zbornik (Zagreb 1968), Jubilarni zbornik Hrvatske revije 1951–1975 (München—Barcelona 1976), Hrvatska lađa, 1–2 (Zagreb 1996), Kip domovine (Zagreb 1996), Pod nebom Bleiburga (Međugorje 1998), U sjeni transcendencije (Zagreb 1999), Grad na kamenu (Klis 2000), Smrt Petra Svačića (Imotski 2002), Bog i Hrvati (Imotski 2003), Molitvenik hrvatskih pjesnika (Zagreb 2008), Hvaljen budi, Gospodine moj (Zagreb 2009), Križni put (Zagreb 2010) i Trenutak proze (Zagreb 2010) te prevođen na slovenski, španjolski, njemački, talijanski i latinski. Uglazbljena mu je pjesma Borci (K. Kolb). Rabio je šifre i više od 10 pseudonima, među kojima Tin Slavić i, najčešće, Tomislav Heres. Potpredsjednik MH 1994–96. Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji darovao više stotina knjiga 2000 (zasebna cjelina u Knjižnici petrinjskoga odsjeka Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu).