Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

LJUBETIĆ, Jerko, prevoditelj i pisac (Sutivan, 5. VII. 1933 — Split, 9. VII. 2021). U Splitu završio Ekonomski tehnikum 1952. i Višu pedagošku školu 1956, u Zadru na Filozofskom fakultetu studij engleskoga i južnoslavenskih jezika i književnosti 1975. Predavao od 1955. u Šestanovcu te 1958–63. i 1965–67. u Splitu, gdje je od 1968. do umirovljenja 1995. savjetnik za strane jezike u Zavodu za unapređivanje osnovnog obrazovanja SRH (od 1991. Zavod za školstvo). Nastavnik hrvatskoga u Punta Arenasu 1963–65. Najveći dio opusa posvetio je postignućima Hrvata u Čileu, afirmiravši se kao jedan od najboljih poznavatelja i promicatelja hrvatsko-čileanskih kulturnih veza. Napose proučavao djela čileanskih književnika hrvatskoga podrijetla, prevodio ih, tumačio i tragao za hrvatskim poticajem i odjekom u njima. Priredio i preveo pjesnički izbor Hrvatska, ja te osjećam (Split 1998) i dvojezičnu knjigu Hrvatska–Čile (Zagreb 2000). Sa španjolskoga među ostalim preveo i uglavnom popratio pogovorom djela Hrvati u Magallanesu M. Martinica Berosa (1997), Iz daleka zauvijek N. Mihovilovica Rajcevica (2003), Njezine bose noge po snijegu (2004) i Zaraza ludila (2007) J. Mihovilovicha Hernándeza, Ludi Keko i Luka Milić N. i D. Mihovilovica Rajcevica (2005), Četiri gospodara E. Mimice Barassija (2006), Rosa Yagán Miličić Patricije Štambuk (2008), Božićne i druge priče Pepite Turine (2015) i Drame S. Vodanovića (2019), sve tiskano u Splitu. Autor je kraćih romana Mrežanica (Split 1970) i Suhoziđe (Split 2007), obilježenih mediteranskim ambijentom te temom povijesnoga bremena i izgubljena zavičaja, prozne zbirke Balada o brodu od papira (Split 2019), drame Valovi i pijesak (Mogućnosti, 1961, 7; izvele amaterske kazališne skupine u Splitu i Zagrebu 1963) te tridesetak priča i novela. Priredio i predgovorom popratio izdanje Pjesme, proza, članci, eseji i zapisi V. Čerine (Split 1977). Eseje, feljtone, prijevode, prozu i osvrte objavljivao u izdanjima Stvarnost (1952–53), Vidik (1954–55, 1957), Mogućnosti (1958, 1967, 1970, 1972, 1976–77, 1980, 1984, 1989, 1991, 1993, 1995–96, 1998, 2000–02, 2004, 2008–13, 2018; urednik 1981–86), La Prensa austral (Punta Arenas 1964), Slobodna Dalmacija (1966, 1977–78, 1984, 1986, 1995–96, 2003; urednik Dječjega kutića 1961–62), Nedjeljna Dalmacija (1972; urednik Tribine stvaralaštva 1971–72), Matica. Iseljenički kalendar (1986–87, 1989; Hrvatski iseljenički zbornik, 2008–09), Matica (1987, 1989, 2002, 2004), Hrvatska obzorja (1994–96), Selekta (1995), Dubrovnik (1996, 1999, 2004, 2009), Hrvatsko slovo (1996–99), Književna Rijeka (1996–99), Brački zbornik (1997, 2001), Forum (1997), 15 dana (1997), Kolo (1998), Prvi libar o Milnoj (Supetar 1998), El Croata errante (Buenos Aires 1999), Europski glasnik (2001), Časopis za suvremenu povijest (2002), Sutivan (Zagreb 2007) i Španjolska Croatica (Zagreb 2007). Dobio Nerudinu medalju 2004. Dopisni član Čileanske akademije za jezik od 2006.

LIT.: N. Disopra: (O knj. Mrežanica). Mogućnosti, 20(1973) 1, str. 53–65. — J. Fiamengo: Književnost čileanskih Hrvata. Slobodna Dalmacija, 50(1993) 14. I, str. 35. — (O knj. Hrvatska, ja te osjećam): T. Maroević, Ibid., 57(1999) 29. VI, Pr., str. 6. — T. Podrug, Hrvatsko slovo, 5(1999) 231, str. 8. — (O knj. Hrvatska–Čile): I. Bošković, Slobodna Dalmacija, 58(2001) 22. V, Pr., str. 6. — T. Podrug, Vjesnik, 62(2001) 21. XI, str. 17. — R. Šobat: Jerko Ljubetić ovjenčan Nerudinom medaljom. Ibid., 65(2004) 13. VII, str. 14. — S. Kekez: Privukla me čilo-hrvatska književnost (razgovor). Slobodna Dalmacija, 64(2006) 7. IX, Pr., str. 42–43. — K. Müller Turina: Jerko Ljubetic – académico. Studia Croatica (Buenos Aires), 47(2006) br. 148. — (O knj. Suhoziđe): N. Nekić, Hrvatsko slovo, 13(2007) 26. X, str. 22. — Ž. Lovrenčić, Dubrovnik, 22(2011) 1, str. 315–316. — S. Vulić: Od Juana Mihovilovicha do Jerka Ljubetića. Hrvatsko slovo, 17(2011) 867, str. 22. — I. Radić: Pisci koji nisu iščiljeli. Slobodna Dalmacija, 71(2014) 14. VIII, str. 33.
 
Klara Pranjko (2021)