BARANYAI, Aladár

BARANYAI, Aladár, arhitekt (Szászvár, 11. XII 1879 — Zagreb, 5. I 1936). Graditeljsku školu završio u Zagrebu 1899. Boravio u Beču i nekim evropskim gradovima. Zapošljava se 1899. u građevnom poduzeću »Pilar-Mally-Bauda.« God. 1905. osniva s arhitektom Slavkom Benedikom u Zagrebu građevno poduzeće (»Benedik i Baranyai«) u kojem je godinama suvlasnik i glavni projektant. Nakon prestanka rada poduzeća (1930), djeluje samostalno. Surađivao je s likovnim umjetnicima (I. Meštrović, J. Turkalj, M. Uzelac); bio je neko vrijeme predsjednik Proljetnog salona u Zagrebu. — Projektirao je stambene i javne zgrade te obiteljske kuće primjenjujući oblike umjerene secesije. Dobro obaviješten o evropskim umjetničkim kretanjima, B. uspijeva secesijske poticaje pretopiti u originalna arhitektonska rješenja smirenih, uravnoteženih masa, neobične elegancije linija i ukrasnih detalja. U ranijim projektima jače je naglašen dekorativni moment — kuća Popović s reljefima I. Meštrovića, Trg Republike 4 (1907); bivša Srpska banka (danas Radio-Zagreb), Jurišićeva ul. 4 (1910); kuća Štern, Boškovićeva ul. 3; stambene i stambeno-poslovne zgrade u Boškovićevoj ul. 8, Jurišićevoj ul. 2, Palmotićevoj ul. 7, Mihanovićevoj ul. 18, Ilici 26. Projekti nastali između dva svjetska rata pokazuju tendenciju prema ekspresivizaciji volumena i redukciji dekorativnih elemenata – kuća Deutsch, Jurišićeva ul. 24 (1924); Dom inženjera i tehničara, Trg J. Vlahovića 6 (1927); stambene zgrade na Trgu žrtava fašizma 2 (1924) i 5, Tkalčićevoj ul. 4 te u Dukljaninovoj i Derenčinovoj ul. Projektirao je mnogobrojne obiteljske kuće u kojima postiže visoku razinu oblikovanja, napose u interijerima, gdje primjenjuje estetska načela J. Hoffmanna i bečkih umjetničkih radionica (Wiener Werkstätte). Jasnom dispozicijom volumena s karakterističnim naglašavanjem krovnih ploha, a osobito interpretacijom unutrašnjeg prostora, njegove obiteljske kuće idu među najbolja ostvarenja te arhitektonske vrste u nas na početku stoljeća. Među njima se posebno ističu one nastale do I svjetskog rata – kuća Tišov na Pantovčaku, kuće Benedik, Kell, Baranyai, Vinski i Hühn u Tuškancu 14, 16, 18, 22 i 24 te kuća Paskijević, Gvozd 2. Kasnijem razdoblju pripadaju obiteljske kuće M. Benedik, Gvozd 3, Petaj i Baranyai, Jabukovac 35 i 37, Lorković, Tuškanac 35 i kuća Sever na Korčuli (1930). — Gotovo u svakom projektu – od skromne obiteljske kuće do reprezentativne uglovnice – B. uspijeva sačuvati umjetničku osobnost i ostvariti nekonvencionalna arhitektonska rješenja, čime je dao jasno obilježje arhitekturi Zagreba.