Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JELIĆ, Vojin, književnik (Knin, 27. XI. 1921 — Zagreb, 19. XII. 2004). Gimnaziju završio 1940. u Šibeniku te u Beogradu počeo studirati farmaciju. Od 1943. u partizanima, od 1944. u redakciji lista Srpska riječ. Studij šumarstva započinje 1945. u Pragu, a završava u Zagrebu 1949. U uredništvu je revije Jugoslavija 1948. u Beogradu, 1949. predaje u Poljoprivrednom tehnikumu u Zaprešiću, od 1950. radi u Zagrebu kao sekretar, najprije Saveza kulturno-prosvjetnoga društva NRH, potom Srpskoga kulturno-prosvjetnoga društva »Prosvjeta«, 1960. Savjeta za nauku i kulturu IV Sabora SRH, a od 1961. do umirovljenja 1977. član je predsjedništva Republičke konferencije SSRN. Pripovijetkama, crticama, reportažama, feljtonima, osvrtima i pjesmama surađivao u zborniku Proza mladih (Beograd 1948) i periodicima Srpska riječ (1944–45, 1948, 1953–54, urednik 1952–53; Prosvjeta, 1956–70; urednik 1955–71), Studentski list (1947–49, 1955), Izvor (1948–49), Omladinski borac (1948; Novine mladih, 1952–54), Zora (1948), Republika (1950–55), Vjesnik (1951–61, 1968, 1970, 1974), Hrvatsko kolo (1952), Kulturni radnik (1952–53, 1958, 1960, urednik 1950), NIN (1952–53, 1956–57, 1959, 1968), Borba (1953, 1955–56, 1958, 1960–61, 1963, 1965–66, 1970–74), Matica (1953–54, 1957), Globus (1954), Zadarska revija (1954), Mogućnosti (1955–56, 1958, 1963, 1966–67, 1969), Književnost (1956, 1961, 1968), Mladost (Beograd 1959), Žena (1959–61), Telegram (1960, 1962, 1966–67), Radost (1961, 1968–74), Forum (1963, 1965–67, 1972, 1975, 1978, 1981), Umjetnost i dijete (1970, 1973). U proznom opusu tematski je vezan uza život kninskih Srba i njihovu sudbinsku određenost zavičajnom i folklorno-mitskom elementarnošću. Realistički strukturirane prve novelističke zbirke Đukin đerdan (1950), Ljudi kamenjara (1950) i Limeni pijetao (1952) tematiziraju život i egzistencijalne probleme ljudi na prostoru Kninske krajine u prijelomnim trenutcima prije i u doba II. svjetskoga rata. Bogat novelistički opus tematski se prožima i nadopunjuje romanima, a u pojedinim novelama i romanima pojavljuju se isti ili slični likovi. Ratna tematika nastavlja se u romanu Anđeli lijepo pjevaju (1953, druga verzija 1961), koji je kritika ocijenila vrhuncem Jelićeva književnoga stvaralaštva te primjerom uspješnoga spajanja nekoliko tijekova hrvatske prozne tradicije. U njem razbija tradicionalnu naraciju, uvodeći oblike dnevničke proze, i služi se iskustvom filmske tehnike u smjenjivanju zgusnutih proznih kadrova. Postupke kadriranja i kolažiranja autorskoga i dokumentarnoga iskaza i dinamičnoga prepletanja radnje razvija i u romanu suvremene tematike Trka slijepih konja (1959) te u dokumentarno-lirsko-meditativnoj prozi Ne damo vam umrijeti (1961), što je inače prepoznatljivo u »modelu tzv. nonfiction literature« (B. Bošnjak). U autobiografskom romanu Trči mali život (1963) kroz sjećanja infantilnoga pripovjedača oblikuje još jednu ruralnu prozu, u romanu Kirvaj (1970) monološkim svjedočenjem glavnoga junaka povezuje povijest i sadašnjost, a u Doživotnim grešnicima (1981) bavi se novijim razdobljem. U romansiranoj kronici Pogledaj svoje ruke (1996) progovara o »srpskom pitanju« u uvjetima ratnih zbivanja i nastanka neovisne Hrvatske 1990-ih, a temu rodnoga kraja zaokružuje u romanu Dražba zavičaja (2000). Zaokupljen uglavnom retrospektivnom prozom i urastao u svijet nacionalnih mitova, kojima se baš ne uspijeva oduprijeti, J. je »uspješno prožimao stvarnost s fikcijom i u tomu je bio blizak iskustvima moderne angloameričke i francuske proze« (S. P. Novak). Pisao i za djecu. U zbirkama pripovijedaka i pjesama Psiću, a kako je tebi ime (1959), Hrabriji nego igračka (1965), Ukradeno dvorište (1971), Ništa nije ništa (1973) i Kapetan gola brka (1977) otkriva nesuglasja između djetinjstva i svijeta odraslih, kao svijeta nametnutih pravila i zabrana, koja se mogu prevladati izvornim povratkom djeteta spontanoj igri duha i mašte. Zastupljen je u priručniku za odgojitelje Priče za najmlađe (Zagreb 1989) te u antologijama Lijet Ikara (Zagreb 1990), Sunčeva livada (Zagreb 1990) i Svjetliji svijet (Šibenik—Banja Luka 1990). Prevođen na češki, slovenski, makedonski i engleski. Primio Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 1987.

DJELA: Đukin đerdan. Zagreb 1950. — Ljudi kamenjara. Zagreb 1950. — Limeni pijetao. Zagreb 1952. — Anđeli lijepo pjevaju. Zagreb 1953 (5 izd. do 1984), Beograd 1961. — Nebo nema obala. Zagreb 1956. — Psiću, a kako je tebi ime. Zagreb 1959. — Trka slijepih konja. Zagreb 1959. — Lete slijepi miševi. Zagreb 1960. — Ne damo vam umrijeti. Zagreb 1961. — Trči mali život. Beograd 1963, Zagreb 1966. — Hrabriji nego igračka. Zagreb 1965. — Domino. Zagreb 1969. — Kirvaj. Zagreb 1970. — Ukradeno dvorište. Zagreb 1971 (4 izd. do 1988). — Ništa nije ništa. Beograd 1973. — Pobožni đavo. Zagreb 1975, 19772. — Gorki bajami. Zagreb 1977. — Kapetan gola brka. Zagreb 1977. — Doživotni grešnici. Beograd 1981. — Kozji dvorac. Zagreb 1986. — Pogledaj svoje ruke. Split 1996. — Dražba zavičaja. Zagreb 2000.
 
LIT.: M. Selaković: Pripovijetke Vojina Jelića. Republika, 6(1950) 11/12, str. 837–839. — M. Žeželj: Vojin Jelić. Limeni pijetao. Ibid., 8(1952) 5, str. 327–329. — Š. Vučetić: (Pogovor). U: V. Jelić, Anđeli lijepo pjevaju. Zagreb 1953, 270–271. — (O knj. Anđeli lijepo pjevaju): M. Bandić, Vjesnik u srijedu, 3(1954) 29. XII, str. 7. — B. Milačić, Ibid., 10. III, str. 7. — S. Novak, Republika, 10(1954) 4, str. 351–355. — N. Simić, Borba, 19(1954) 6. III, str. 4. — (O knj. Trka slijepih konja): B. Hećimović, Republika, 15(1959) 11/12, str. 54. — K. Špoljar, Književnik, 1(1959) 5, str. 129–132. — (O knj. Lete slijepi miševi): Z. Jakšić, Zadarska revija, 10(1961) 2, str. 155–157. — I. Mandić, Republika, 17(1961) 4/5, str. 54. — Z. Majdak: Lirski memento. V. Jelić, Ne damo vam umrijeti. Ibid., 18(1962) 4, str. 182. — B. Donat: Poslijeratni hrvatski roman. Forum, 7(1968) 2/3, str. 403. — B. Pavlovski: Pobožan đavo u artističkome (razgovor). Oko, 4(1976) 119, str. 7. — K. Nemec: Slojevita proza. Vjesnik, 38(1977) 15. XII, str. 14. — (O knj. Doživotni grešnici): S. Đorđić, Politika (Beograd), 78(1981) 24. X, str. 10. — M. Marković, Vjesnik, 42(1981) 8. IX, str. 7. — I. Mandić, Republika, 38(1982) 5, str. 114. — B. Bošnjak: Vojin Jelić (predgovor s bibliografijom i lit.). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 151. Zagreb 1984, 7–26. — N. Idrizović: Hrvatska književnost za djecu. Zagreb 1984, 189–192. — I. J. Bošković: Nekrolog za Knin. Slobodna Dalmacija, 54(1997) 4. II, str. 6–7. — K. Luketić: Bure i budale (razgovor). Zarez, 2(2000) 7. XII, str. 6. — S. P. Novak: Povijest hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas. Zagreb 2003.
 
Nevenka Videk (2005)