JURIČIĆ, Juraj (Jurischitsch, Juritschitsch; Georgius), propovjednik i prevoditelj (Vinodol, prva pol. XVI. st. — Ljubljana, 26. X. 1578). Bio je svećenik u Vinodolu. Već 1547. propovijedao u Kamniku u duhu protestantizma. Potom otišao u Ljubljanu i pristao uz protestantizam, te mu je 1561. zabranjeno propovijedanje u crkvi Njemačkoga viteškoga reda. Zamjenjivao je 1561–62. Primoža Trubara u ljubljanskoj evangeličkoj crkvi sv. Elizabete. Nakon što mu je opet bilo zabranjeno propovijedati, »po svoj je prilici neko vrijeme boravio u Vinodolu« (F. Bučar). God. 1562–63. bio je korektor i prevoditelj u hrvatskoj tiskari u Urachu, zatim se vratio služiti u Kamnik i nastavio prevoditi. Kada je 1564. odande protjeran, u Ljubljani je 1565. postao drugi propovjednik i đakon, a 1574. vojni kapelan. — Preveo je prvih 30 poglavlja Mojsijeva Petoknižja, koji su bili povjereni jezičnoj redakturi J. Cvečića. S Antonom Dalmatinom, S. Konzulom Istraninom i Cvečićem surađivao u prijevodima djela Beneficium Christi – Govorenje vele prudno (Tübingen 1563), Drugi del Novoga testamenta (Tübingen 1563), Edna kratka summa nikih prodik’ od’ tuče i od’ čarnic (Tübingen 1563) i Crikveni ordinalic (Tübingen 1564), za koji je napisao predgovor na njemačkom, a na slovenskom je tiskao Spangenbergovu Postillu (Ljubljana 1578), prevevši sam drugi i treći dio. U Tübingenu je pod Trubarovim imenom i bez njegova znanja 1563. tiskao pjesmaricu Ene duhovne peisni, u koju je uz Trubarove te prevedene njemačke pjesme i psalme dodao i osam svojih duhovnih i crkvenih pjesama, zbog čega je bio kritiziran. U njegovim slovenskim prijevodima ima dosta elemenata hrvatskoga jezika. Protivnici su ga pogrdno nazivali Juri Kobila ili Stuttenjörg, a uz njegovo ime u slovenskoj narodnoj predaji vezivani su i događaji iz života ostalih reformatora, te je prema toj tradiciji Josip Jurčič napisao pripovijest Jurij Kobila (Slovenska vila. Ljubljana 1865).
