Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BEGOVIĆ, Božena, spisateljica, prevodilac i kazališna radnica (Split, 18. III 1901 — Zagreb, 10. VI 1966). Kći je književnika Milana Begovića i Paule, rođ. Goršetić. Osnovnu školu polazila je u Hamburgu (1908–1912), četiri razreda gimnazije (1912–1916) i Akademie für Musik und darstellende Kunst u Beču (1916–1919). Kao glumica nastupala je u Beču (1919/1920), Steyeru (1920/1921), Dubrovniku (1922/1923) i Zagrebu (1923/1924). Bila je režiser i glumica u dubrovačkoj kazališnoj družini (1924–1926), prva je spikerica i recitator na Radio-stanici u Zagrebu (1926/1927). God. 1927–1929 živi u Dubrovniku kao profesionalna književnica i prevodilac. Potom se vraća u Zagreb, gdje je bila činovnica u Banskoj upravi (1929–1931), tajnica u HNK (1931–1945), direktor Drame (1945/1946) i dramaturg (1946–1950). Predavala je i dikciju na Glumačkoj školi u Zagrebu (1945/1946). Od 1948. radila je na osnivanju Zagrebačkoga pionirskog kazališta, bila mu direktor (1950–1953), a istodobno i dramaturg HNK. Od umirovljenja 1953. živjela je u Zagrebu. Sudjelovala je u osnivanju i bila prva predsjednica Društva hrvatskih književnica (1938–1941). Suurednik je Almanaha Društva hrvatskih književnica (1938, 1939). Dva puta je izabrana za odbornicu Narodnog odbora grada Zagreba (1945, 1947), bila je član Upravnog odbora Društva književnika Hrvatske (1945–1947), član GO AFG-a za Hrvatsku (1948) i dr. Odlikovana je Ordenom rada drugog stupnja. — U književnosti se javila crticom Die Befreiung u časopisu Muskete (Beč 1917). Do 1924. pisala je na njemačkom jeziku pjesme i dramu Der Tod des Achilles. Na hrvatskom se javila pjesmama Valovi i Povratak u Domu i svijetu (1923). Uz pjesme pisala je i kazališne kritike, prikaze, prozne crtice i kazališne komade objavljujući u periodicima: Agramer Tagblatt (1921; Morgenblatt, 1927, 1928, 1933, 1935–1937, 1939), Dom i svijet (1923, 1940), Vijenac (1923), Savremenik (1927), Hrvatska revija (1932), Kazališni list (1933), Komedija (1934, 1938), Almanah Društva hrvatskih književnica (1938, 1939), Hrvatska pozornica (1940/1941), La Suda stelo (1940), Republika (1945), Kazališni list (1947, 1948), Na pruzi (zbornik, 1947), Žena danas (1953–1956), Žena u borbi (1953–1956), Telegram (1960) i dr. Kao glumica predstavila se zagrebačkoj publici ulogom Blanche u praizvedbi Svadbenog leta M. Begovića (1923). Iste je godine igrala Lucille u Građaninu plemiću (Molière) i neke manje uloge. Zbog bolesti je napustila glumu te djelovala kao kazališni animator, redatelj, pedagog i dramaturg. Napisala je libreto za balet Faunova noć T. Sygietynskog (prikazan u Ljubljani 1925). Autorica je drame sa suvremenom tematikom Između jučer i sutra (1935) i romantične komedije Lampioni (1937), izvedenih u Zagrebu, a dramatizirala je roman Selme Lagerlöf Gösta Berling (prikazan u više hrvatskih kazališta). U Zagrebu su izvedeni i njezini igrokazi za djecu: Pioniri na ljetovanju (1948), Drug za druga (1949), Zločesti mačak (1949), Zlatna lopta (1950), Mali vrtlar (1952). Prevodila je poeziju, prozu, drame i eseje. Na njemački je prevela više tekstova iz novije hrvatske lirike (G. Krklec, M. Krleža, M. Feldman, V. Parun, M. Slaviček i dr.), više dramâ (Dundo Maroje M. Držića, Srna M. Feldmana, Slučaj maturanta Wagnera M. Matkovića, Kristofor Kolumbo, U agoniji i Gospoda Glembajevi M. Krleže) te Krležine novele i Banket u Blitvi. Prevodila je i na esperanto, češki i francuski te s francuskog (H. de Balzac, G. de Maupassant, Stendhal, Saint-Simon, J. Anouilh) i njemačkog (S. Zweig, R. Musil, H. von Kleist i dr.). U rukopisu su ostali prijevodi istočnjačke poezije. — B. je pjesnikinja sentimentalnog lirizma. U dramama je nastojala razobličiti hipokriziju građanskog morala, no uspješnija je bila kao kazališni radnik, a napose vrstan prevodilac (S. Batušić).

DJELA: O životu. Zagreb 1939. — Drug za druga. Zagreb 1951. — Stih – Proza – Teatar. Zagreb 1974.
 
LIT.: Vilim Peroš: Božena Begović, Između jučer i sutra. Omladina, 18(1934–35) 5, str. 196. — Ljubimka Draškić: Božena Begović, Između jučer i sutra. Ženski pokret, 16(1935) 1/2, str. 20–21. — Branimir Livadić: Kazalište. Hrvatska revija, 8(1935) 2, str. 100–101. — Ljubomir Maraković: Između jučer i sutra. Hrvatska straža, 7(1935) 6, str. 4. — Ivan Nevistić (I. N.): Feministička dijalektika i sovjetski humor. Pravda, 31(1935) 10 853, str. 4. — S. L.: Božena Begović, Između jučer i sutra. Književnik 8(1935) 1/2, str. 79–80. — Žarko Harambašić (ha): Književnica Božena Begović otvorila je prvu školu u državi za učenje govora. Jutarnji list, 26(1937) 9205, str. 7. — Josip Horvat (jh): Lampioni. Ibid., 26(1937) 9126, str. 10. — Branimir Livadić: Božena Begović, Lampioni. Hrvatska revija, 10(1937) 8, str. 432. — (Kalman Mesarić): Lampioni. Komedija, 4(1937) 23(155) str. 6–7. — b.: Božena Begović, O životu. Ivanka Laszovski, Pjesme. Ženski svijet, 1939, 4, str. 16. — Radoslav Andrija Glavaš (A. R. Buerov): Suvremena lirika. Hrvatska smotra, 7(1939) 7/8, str. 417–420. — Marija Jurić (Z.): Božena Begović. Hrvatica, 1(1939) 12, str. 406. — Vojtěch Měrka (vm): Druhy a třeti svazek Družstva charvátských spisovatelek. Česko-jihoslovanská revue, 9(1939) 8, str. 162–163. — Oton Orešković (Or.): Lirika hrvatskih književnica. Zagrebački list, 1(1939) 130, str. 10. — Janko Tufegdžić (J. T.): Nove zbirke pesama. Srpski književni glasnik, N. S., 1939, LVIII/8, str. 507–508. — Enrico Damiani: Božena Begović, O životu. L’Europa orientale (Rim), N. S., 20(1940) 3/4, str. 151–152. — Hinko Wolf (hw): Veliki uspjeh dramatizacije Božene Begović u Skopskom kazalištu. Hrvatski ženski list, 3(1941) 4, str. 12. — Božena Begović. Gluma, 1(1943–44) 4/5, str. 66. — Slavko Batušić: Ostvarenja domaćih književnica u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Žena, 28(1971) 1, str. 40–58. — Isti: Pogovor u: Božena Begović, Stih – Proza – Teatar, Zagreb 1974, 143–163. — Potpuniju lit. do 1940. vidi u: Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 188.
 
Martin Kaminski (1983)