JUSTINIJANOVIĆ, Juraj

JUSTINIJANOVIĆ, Juraj, matematičar (Stari Grad, 8. III. 1895 — Zagreb, 26. VII. 1965). Gimnaziju završio u Splitu 1912, a matematiku i nacrtnu geometriju studirao na filozofskim fakultetima u Grazu, Beogradu i Zagrebu, gdje je i diplomirao 1921. Doktorat tehničkih znanosti stekao je 1924. tezom Određivanje krivulja drugoga stepena s obzirom na imaginarne odredbene dijelove, a uz pripomoć prostornih relacija na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. Ondje je nakon studija kraće vrijeme asistent, u Splitu 1921–26. gimnazijski profesor, a potom je postavljen za profesora više matematike i nacrtne geometrije na novoosnovanoj Pomorskoj vojnoj akademiji u Dubrovniku. Od 1942. profesor je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, 1944–45. i rektor. God. 1952. izabran je za izvanrednoga, a 1956. za redovitoga profesora na zagrebačkom Tehničkom (poslije Strojarsko-brodograđevnom) fakultetu. U razdoblju 1948/49. do 1959/60. predavao je i u Geometrijskom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta. Bio je istaknuti pedagog i jedan od promicatelja Zagrebačke geometrijske škole. Glavno je područje njegova znanstvenoga i stručnoga rada bila nacrtna geometrija, posebice stereografska projekcija s pomoću koje je riješio neke probleme krivulja drugoga stupnja i probleme u kristalografskoj geometriji. Radove iz toga područja objavljivao je u časopisima Tehnički list (1921), Glas Srpske kraljevske akademije (Beograd 1929, 1934–35), Mornarički glasnik (1936), Rad JAZU (1936), Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1954–55), Tehnički pregled (1954). Autor je više skripata i udžbenika iz diferencijalnoga računa i nacrtne geometrije.