BELIA, Pravdoje

traži dalje ...

BELIA, Pravdoje (Belija, Belja, Justus), šumarski stručnjak (Male Žablje kod Ajdovščine, 2. XI 1853 — Rab, 15. VII 1923). Nakon završene Deželne kmetijske šole u Gorici (1877/1878), studirao je i 1882. diplomirao šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Zaposlio se u Drnišu, ali uskoro, oko 1887, prelazi u Rab; gdje do umirovljenja 1920. radi kao općinski nadšumar. Tu 1890. započinje pošumljivanjem golog krša. Današnja park-šuma Komrčar, neposredno uz grad Rab, šume Frkanj, Suha Punta, Kalifront, kao i mnoge druge pošumljene površine na Rabu – koje su jedna od osnova rapskog turizma – rezultat su njegova rada. Bavio se i floristikom te je surađivao s Dragutinom Hircem. Na njegovu inicijativu osnovana je rapska gradska limena glazba, kojoj je bio prvi predsjednik. Tu su se okupljali rapski obrtnici i radnici djelujući u narodnom duhu. Nakon smrti, 1924, podignuta mu je u Komrčaru spomen-ploča, a o 50-godišnjici smrti postavljena je bista (1974).

LIT.: B. Nikšić: Jedna stogodišnjica. Šumarski list, 77(1953) 12, str. 527. — Josip Šimičić i Đuro Rauš: Otkrivanje spomen biste šumaru Pravdoju Beliju na Rabu 16. XI 1974. Ibid., 98(1974) 12, str. 551–555.
 
Oskar Piškorić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BELIA, Pravdoje. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1634>.