Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BENEŠIĆ, Ante, pjesnik i dramatičar (Ilok, 12. VI 1864 — Ilok, 12. IV 1916). Obitelj potječe iz Vukovara (nazivala se Benicsich) odakle se preselila u Ilok. Ante je sin Stjepana (Stipana), remenara, iz prvog braka s Ankom rođ. Pristojković; stariji je polubrat književnika Julija Benešića. Prezimenu obitelji dao je konačan oblik. Osnovnu je školu polazio u Iloku, gimnaziju u Osijeku, gdje je i maturirao 1882. Pravo je studirao u Beču i Zagrebu, a doktorirao 1886. Neko je vrijeme bio odvjetnički pripravnik u Zagrebu, a zatim odvjetnik i javni bilježnik u Iloku. Dugo je bio predsjednik iločkoga pjevačkog društva i za njegove potrebe pisao lakrdije. — Književnošću se počeo baviti kao gimnazijalac u osječkomu gimnazijskom društvu »Javor«, a prve 4 pjesme objavio je u almanahu Zvonimir, koji je sâm uredio i tiskao u Zagrebu 1886. Pjesmu iz tog almanaha Curičica mala uglazbio je I. Zajc 1887. B. je surađivao u Viencu (1888), Prosvjeti (Zagreb 1902, 1903, 1912), Savremeniku (Zagreb 1906, 1910–1912, 1914), Mladom Hrvatu (Opatija 1910, 1911), Neues Tagblattu (1912) i Domovini (Punta Arenas 1917). U Knutu, mitrovačkom šaljivom listu I. Velikanovića (koji je i materijalno pomagao) objavio je (1904–1906) više šaljivih i satiričkih pjesama i priča pod pseudonimom Rade B., kovač. Drugi mu je pseudonim bio O, strašno. U Knutu je 1905. objavio lakrdiju Oskulometar (Cjelovomjer) i satiričku dramu Među trnjem. Njegova lakrdija Soba br. 13 prikazana je i objavljena u Zagrebu 1901, a 1905. s još dvjema lakrdijama (Pero Sapunica i Strah od kapi) tiskana u knjizi Tri lakrdije. Strah od kapi objelodanjen je najprije u Knutu (1904). Vedre srijemske pjesme objavio je 1905. i 1906. u dvjema sveskama Pjesama. Pisao je i povijesne drame. God. 1903. u Zagrebu je prikazan Diogenes (dramatizacija Šenoina Diogenesa), a 1905. prikazana je i tiskana tragedija Damjan Juda (prema J. Kohariću). Sljedeće godine objavio je u Zagrebu idilički ep Branko i Grozdana, a 1907. drame Kraljević Marko i Petronij (dramatizacija Sienkiewiczeva romana Quo vadis). Sva je ta djela objavio o svom trošku. Lake šale, objavljivane u časopisima, tiskao je pod naslovom Pregršt šale i satire (Zagreb 1911), a anakreontske pjesme u knjizi Anakreontika (1913). Preveo je Štrajk kovača F. Coppéea. U Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU čuvaju se rukopisi njegovih pjesama, proznih sastavaka, novinskih članaka te romantičnog epa Radovan i neobjavljenih drama: Odvjetnik Petrović, Car Probo, Gospodin Debeljković, Otkaz braka, Egoiste, Ilirizam u Osijeku i Djaci. — D. Prohaska je istakao svježinu i originalnost Benešićevih anakreontskih i hedonističkih pjesama, sklonost idili, šali i satiri. O njemu se u novije vrijeme nije pisalo.

DJELA: Soba br. 13. Zagreb 1901. — Damjan Juda. Zagreb 1905. — Pjesme. Zagreb 1905. — Tri lakrdije. Zagreb 1905. — Branko i Grozdana. Zagreb 1906. — Pjesama knjiga druga. Zagreb 1906. — Kraljević Marko. Zagreb 1907. — Petronij. Zagreb 1907. — Pregršt šale i satire. Zagreb 1911. — Anakreontika. Zagreb 1913.
 
LIT.: Milivoj Dežman (Iv.): Ante Benešić, Soba br. 13. Agramer Tagblatt, 16(1901) 102, str. 6. — Isti (I.): Diogenes. Roman A. Šenoe, dramatizovao ga A. Benešić. Obzor, 44(1903) br. 196. — (Vladimir Lunaček ?): Damjan Juda. Dnevni list, 1(1905) 75, str. 1–2. — Antun Gustav Matoš: Pjesama knjiga druga. Hrvatska smotra, 1906, 1, str. 117–119. — Isti: A. Benešić, Branko i Grozdana. Ibid., str. 212–213. — Dragutin Prohaska: A. Benešić, Pjesme. Savremenik, 1(1906) I/2, str. 146–147. — Isti: A. Benešić, Kraljević Marko. Ibid., 3(1908) 1, str. 52–53. — Isti: A. Benešić, Petronij. Ibid., 3, str. 181–182. — A. Benešić, Pregršt šale i satire. Narodna obrana, 10(1911) 185, str. 3. — Dragutin Prohaska: Naš anakreontički genre. Savremenik, 9(1914) 2, str. 112–114. — (Tito Strozzi): Bilješka. Krik, 1(1913–14) 2, str. 11–12. — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 31(1916) 102, str. 6–7; Hrvatska riječ, 1(1916) 88, str. 3; Napredak (kalendar), 11(1917) str. 184–186. — Dragutin Prohaska: Ante Benešić (1864–1916). Savremenik, 11(1916) 9/12, str. 359–361. — Ferdo Nikolić: Dr. Ante Benešić. Jeka od Osijeka, 2(1919) str. 63–72.
 
Mirko Žeželj (1983)