BENJAMIN

BENJAMIN (Venjamin), dominikanac, suradnik novgorodskog arhiepiskopa Genadija u drugoj pol. XV st. Ime mu i podrijetlo poznati su iz dvaju zapisa. Na jednom prijepisu djela Dionizija Areopagita nalazi se kratka bilješka o turskom osvajanju Carigrada, datirana 1491, kojoj je na kraju dodano da je »to kazao pop Venjamin porijeklom Slovenin a vjerom latinin«. Drugi zapis, datiran 1. VIII 1493, nalazi se iza prijevoda Knjiga makabejskih u jednom prijepisu tzv. Genadijeve Biblije, nekada vlasništvo M. P. Pogodina. Iz tog se zapisa saznaje da je »knjige Makabejske preveo s latinskog na ruski (crkvenoslavenski)… po nalogu arhiepiskopa Genadija… monah obitelji svetoga Dominika imenom Veniamin, rodom Slovenin, poznavalac latinskog jezika i gramatike, donekle grčkog jezika i frjažskog (talijanskog)…« Poznavanje talijanskog i crkvenoslavenskog jezika, zatim mnoge osobine hrvatskog jezika u prijevodu Biblije, strane ostalim slavenskim jezicima u XV st., kao i česta uporaba hrvatskih riječi, dopuštaju tvrdnju da je prevodilac bio Hrvat, kojemu je Benjamin vjerojatno pseudonim a ne redovničko ime. Nepoznati su vrijeme i povod njegova dolaska u Rusiju, ali se zna da je dulje boravio u Novgorodu kod arhiepiskopa Genadija (1484–1504) te mu bio savjetnik i pomagač u borbi protiv sekte »židovstvujuščih« i protiv sekularizacije imanjâ Novgorodske arhiepiskopije. Glavno poznato Benjaminovo djelo jest prijevod nekih knjiga Staroga zavjeta s Vulgate na crkvenoslavenski za izdanje cjelokupne Biblije na crkvenoslavenskom, koje je bio pokrenuo Genadije. Među nekoliko sačuvanih prijepisa tzv. Genadijeve Biblije nema Benjaminova izvornika. Svi su iz redakcije njegovih ruskih pomagača – Dimitrija Gerasimova, Vasila i dr. Vrijednost je Genadijeve Biblije u njezinoj cjelovitosti, pa je ona poslužila kao osnova prvomu tiskanom izdanju crkvenoslavenske Biblije 1580–1581 (Ostroška Biblija). Vrijednost je i značenje Benjaminova rada na Bibliji u njezinu približavanju Vulgati. Benjaminu se pripisuje nepotpisani traktat Slovo kratko (Riječ kratka protiv onih koji diraju u svetu imovinu saborne crkve pokretnu i nepokretnu), nastao vjerojatno 1497. ili 1499 (pogrešno datiran 6. II 1505). Naručio ga je Genadije u obranu imanja Novgorodske arhiepiskopije protiv sekularizacije koju je pokušao provesti veliki knez Ivan III Vasiljevič (1440–1505). Traktat je napisan latinskim jezikom, a preveo ga je na ruski Dimitrije Gerasimov. Sadržaj i stil otkrivaju dobrog poznavaoca Sv. pisma, svestrano obrazovana pisca i vješta polemičara. Ruska recenzija srednjovjekovnog romana o Barlaamu i Josafatu iz XV st., poznata kao Afanasijeva recenzija, napisana je pod znatnim utjecajem rimokatoličkog bogoslova, koji je dobro poznavao razlike u učenju Istočne i Zapadne crkve, prožeta ideologijom »josifljana«. Istraživač i izdavač tog djela N. P. Popov na temelju tih osobina drži da je i u tom prijevodu vrlo aktivno surađivao dominikanac Benjamin. Čini se da je B. pomagao Genadiju pri izradi kalendara prevevši s latinskog osmu knjigu djela Rationale divinorum officiorum Guillaumea Duranda. Prijevod je anoniman, datiran 5. I 1495, ali prema osobinama, nesumnjivo je iz Benjaminova pera. — B. je u svoju književnu i političku djelatnost unosio ideje i običaje Zapadne crkve te tako utjecao na prilike u ruskoj crkvi tog vremena.