Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BETONDIĆ, Damjan, pjesnik (Dubrovnik, 24. III 1762 — Koločep kod Dubrovnika, 23. XII 1835). Najmlađi je sin pjesnika i prevodioca Josipa. Nakon školovanja u rodnome gradu, plovio je kao kapetan na dubrovačkom brodu nekoliko godina po Sredozemlju (Solun, Malta, Genova, Livorno i dr.). Vrativši se u domovinu, počeo se baviti pjesništvom na talijanskom, latinskom i hrvatskom jeziku. Bio je ponajviše prigodničarski pjesnik. Objavljen je samo dio njegovih pjesama dok je većina sačuvana i rastrkana po rukopisima. Ranije su pjesme posvećene suvremenim političkim događajima: O bici pod Visom 1811. i Dubrovnik oslobođen 1814. Potonja odulja pjesma (63 strofe) prožeta je domoljubljem. Iako bez pjesničke vrijednosti, slikovito je kulturno-povijesno svjedočanstvo gdje B. s mnogo pretjeranosti opisuje grozote i pustošenja Francuza koji su njegovu Dubrovniku oduzeli stoljetnu slobodu, da bi u Austriji vidio pravoga oslobodioca. Pisao je stihove u čast istaknutijih Dubrovčana, literata i kulturnih djelatnika, ponajviše na talijanskom i latinskom jeziku, tako u smrt L. Stulića; Ivana I. Ohmučevića (na latinskom te u skraćenoj hrvatskoj verziji – U smrt Iva Ivelje Ohmučevića-Maretta), Pijerka F. Sorkočevića (na latinskom, hrvatskom i elegija na talijanskom), Nadgrobnica rečenoga pjevaoca u smrt priizvrsne gospođe Kate Karamanove koja priminu u Dubrovniku mjeseca aprila 1830, u smrt Đ. Hidže (1833), R. Radelje, prepisivača i prigodničarskog pjesnika, M. F. Galjufa, istaknutog latinista (uz dvije latinske i hrvatske pjesme Rečeni Galjuf na svome odjeljenju), U. Appendinija (1834). Neke je pjevao uz svadbe (osim nekoliko talijanskih, tu su i hrvatske pjesme o udadbi Jele od Ranjina, pjesme prigodom zaruka Paule Mate Sorga i Antuna Cerve). Stihotvorio je i stereotipne prigodnice u čast austrijskoga vladara Franje I (uz njegov dolazak u Dubrovnik 1818, uz rođendane te u smrt). Posvećivao je pjesme i pojedincima uz svečane zgode (više njih dubrovačkom biskupu A. Giuriceu, zatim u čast B. Albertinija, pjesma tiskana u zbirci Componimenti per la fausta esaltazione al vescovato di Monsignore Berigno Albertini dei Scutari, Dubrovnik 1837). Sačuvani su i njegovi pjesnički sastavci različnoga žanra, primjerice epigrami, soneti i dr. Rukopisi njegovih pjesama nalaze se u Knjižnici Male braće te u Historijskom arhivu u Dubrovniku. Nekoliko pisama (4 upućena njemu dok je plovio i 2 otposlana pred kraj života) sačuvalo se u obiteljskoj ostavštini (Historijski arhiv u Dubrovniku, Arhiv Čingrija). — B. je pripadao širem krugu dubrovačkih prigodničarskih pjesnika prve pol. XIX st., kojih pjesništvo nosi biljeg političke uvjetovanosti i provincijalnoga mentaliteta, pa njegovi opori i tvrdi stihovi vrijede uglavnom u sklopu pokrajinske kulturne povijesti.

DJELA: Pjesni u radosnoj prigodi cestitoga Sarucegna plemenitte djevojcize Gospoghje Paule kchierre Gospara Mata Sorgo V. na Dubrov. s vlastellinom istoga grada Gosparom Antunom Martolize Cerva. Dubrovnik 1830.
 
LIT.: Ivan August Kaznačić: Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich nella libreria de’rr. pp. Francescani di Ragusa. Zadar 1860, 122, 152, 153, 181. — Ante Šepić: Dubrovnik oslobođen. Jedna pjesma protiv Francuza iz god. 1814. Nastavni vjesnik, 35(1926–27) str. 306–309. — Mijo Brlek: Rukopisi knjižnice Male braće u Dubrovniku. Dubrovnik 1952. — Miroslav Pantić: Rukopisi negdašnje biblioteke Bizzaro u Historijskom institutu u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 8–9(1960–1961) str. 591–592. — Isti: Betondić Damjan. Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972.
 
Miljenko Foretić (1983)