KLAIĆ, Vjekoslav, povjesničar (Garčin, 21. VI. 1849 — Zagreb, 1. VII. 1928). Sin pedagoga Franje. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu, gdje je bio đak nadbiskupskoga orfanotrofija 1861–63. i sjemeništarac u klasičnoj gimnaziji, koju je završio 1865. Studij teologije napustio 1867. te bio namjesni učitelj u varaždinskoj gimnaziji do 1869, kad je kao vladin stipendist pošao u Beč na studij zemljopisa i povijesti, za koju ga je u gimnaziji oduševio F. B. Kořínek. Završivši studij 1872, nakon položenoga profesorskoga ispita u pol. 1873. imenovan suplentom u zagrebačkoj gimnaziji, a 1878, nakon smrti M. Mesića, suplentom hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu; nakon izbora T. Smičiklasa na mjesto profesora 1882. vratio se u gimnaziju. Gubitak ga je mjesta na Sveučilištu pogodio, pa se neko vrijeme više posvetio glazbi, književnosti i publicistici. Istodobno je 1884–93. kao privatni docent predavao na katedri za geografiju na Mudroslovnom fakultetu. Na Fakultet se, potporom I. Kršnjavoga, vratio 1893. kao profesor na novoosnovanoj katedri opće povijesti. God. 1902–03. bio je rektor Zagrebačkoga sveučilišta, a 1905. odbio je preuzeti katedru hrvatske povijesti predloživši na to mjesto F. Šišića. Zbog neslaganja s politikom Hrvatsko-srpske koalicije i nastojanja da završi sintezu povijesti hrvatskoga naroda, kad nije dobio dopust, zatražio je i dobio umirovljenje 1906. Reaktiviran 1908, predavao do 1922, unatoč nastojanju novih oblasti da ga se umirovi. — Počeo je pisati još tijekom studija 1870, a za života objavio je mnoga povijesna djela, oko stotinu manjih studija i drugih priloga u periodicima Vienac (1870–79, 1882–87, 1889–91, 1893, 1896–97, 1923, 1925; dvadesetak tamošnjih priloga skupio u zbirci Slike iz slavenske povjesti, 1903), Izvěstje o Kraljevskoj velikoj gimnaziji u Zagrebu (1873–75; Izvješće, 1882–83), Obzor (1873, 1879–81, 1890–92, 1926; Pozor, 1882), Hrvatska lipa (1875), Hrvatski svjetozor (1878), Narodni list (1880, 1882) Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva (1880–82; Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 1895, 1899–1912, 1928), Dragoljub (1882), Kroatische Revue (1882, 1887), Agramer Tagblatt (1886, 1890, 1898, 1904), Pobratim (1891), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1896), Rad JAZU (1897–98, 1900, 1904, 1915–16, 1928), Osvit (1898–99), Dom i sviet (1899–1900), Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog(a) zemaljskog(a) arkiva (1899–1903, 1905, 1907–12, 1914; Vjesnik Kraljevskog državnog arkiva u Zagrebu, 1925–26, 1928), Narodne novine (1902), Prosvjeta (1905), Varaždinski viestnik (1905), Hrvatska (1906–07, 1912), Hrvatsko kolo (1906–07, 1910, 1912, 1927), Hrvatska sloboda (1910), Ljetopis JAZU (1913–14, 1926–28), Bullettino di archeologia e storia dalmata (1914), Građa za povijest književnosti hrvatske (1915), Hrvatska prosvjeta (1915), Hrvat (1920–27), Nastavni vjesnik (1921–27), Graničar (1922), Der Morgen (1924), Kroacija (1924), Bogoslovska smotra (1925), Hrvatski list (1925), Mladost. List za hrvatsku katoličku omladinu (1925), Omladina (1925–26), Slobodna Hrvatska (1925), Stari i novi Zagreb (1925), Savremenik (1926), Zagrebački zbor (1926), Hrvatska straža (1936) i zbornicima Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava (1900), Posljednji Zrinski i Frankopani (1908), Sveučilište Kraljevine SHS u Zagrebu 1874–1924 (1925), Zbornik kralja Tomislava (1925), Zbornik Matice hrvatske (1925), izdanima u Zagrebu, te više znanstveno-popularnih članaka u kulturno-prosvjetnim i književnim časopisima, tjednom i dnevnom tisku. Uz to, napisao je brošuru Kralj Dimitar Svinimir i njegovo doba (Zagreb 1876) te jednu od prvih sinteza srednjovjekovne bosanske povijesti u početcima moderne historiografije (Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 1882), u kojoj je na temelju objavljenih izvora – a bez uporabe arhivskoga gradiva – zanimanje usmjerio gotovo isključivo na političku povijest te prikazao slijed bosanskih vladara (oglede o poimanju povijesti Bosne sjedinio u knjižici Bosnensia. Zagreb 1897; prvotno u Obzoru, 1879). Osim tradicionalnoj političkoj, pozornost je pridavao kulturnoj, crkvenoj i gospodarskoj povijesti, povijesnoj topografiji, biografiji, arhontologiji, a njegove genealoške monografije o hrvatskim i slavonskim plemićkim rodovima – Bribirskima (Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, 1897), Nelipčićima (Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 1898), Gusićima (Rad JAZU, 1898), Frankapanima (Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 1899–1900; Krčki knezovi Frankapani, 1901) i Svetačkima (Rad JAZU, 1913) – i danas su klasična literatura o njima. Priredio je i objavio mnogo izvornoga gradiva po časopisima, a kao knjige Vramčevu Kroniku (Zagreb 1908) i srednjovjekovne listine obitelji Keglević (Acta Keglevichiana, 1917) u seriji Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium te Statut grada Zagreba (1912). Iako je istraživačku karijeru započeo baveći se ranim hrvatskim srednjovjekovljem (doba narodnih vladara), najvrjednije prinose dao je u obradbi kasnoga srednjega i ranoga novoga vijeka (posebno pak temi Hrvatske pragmatičke sankcije); u kasnim je radovima područje zanimanja proširio do XIX. st. I njegov magnum opus, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća (napisano samo do kraja vladavine Rudolfa II. Habsburgovca 1608), mnogo je opširniji i temeljitiji u obradbi XV. i XVI. st. nego u prikazu, danas uglavnom zastarjelom, prethodnih doba vladara »hrvatske krvi«, Arpadovića i Anžuvinaca. Iako sintezu nije popratio kritičkim znanstvenim aparatom, u prilozima je donio i komentirao izvore i literaturu kojima se služio; »vječito navođenje citata« isprva je proglasio nepotrebnim opterećenjem, ali u najboljim dijelovima Povjesti potanko prepričava primarne izvore, gradeći njihovim odabirom i ulančavanjem »historijske nizove« ili »glavne smjerove« povijesnoga razvoja (obrazac razvidan i u svojevrsnoj preteči, zbirci odabranih tema Pripoviesti iz hrvatske poviesti, 1886–1891). Te je »genetične« ili »evolucione«, odn. sadržajno i uzročno-posljedično suvisle tijekove držao okosnicom povijesne rekonstrukcije, suprotstavljajući ih predznanstvenoj praksi pukoga kronološkoga nizanja. Tek unutar odgovarajućih cjelina, prema njemu, zadobiva pojedini »čin ili pojav« određeni smisao i vrijednost. Idejama blizak osnovnim nazorima tadašnje njemačke erudicijsko-genetičke historiografije, imao je više sluha od suvremenika Šišića za društvenu širinu povijesnih tijekova, nesvodljivu na uskopolitičku dimenziju, ali je istodobno s manje kritičkoga opreza i tehničke strogoće »puštao govoriti same izvore«. U zaslugu mu treba upisati i uravnoteženu obradbu starije povijesti južnih hrvatskih krajeva i kontinentalne Slavonije, tješnje prepletene s poviješću Ugarske i potom Austrije. Opus je upotpunio raspravom o porabi i prostiranju hrvatskoga imena u Slavena (Hrvati i Hrvatska, 1890) te vrijednim kulturno-povijesnim djelima: studijom o životu i djelu P. Vitezovića Rittera (1914) te knjižicama s kratkim prikazom povijesti Zagreba (Zagreb 1910.–1913., 1918) i povijesti knjižarstva (Knjižarstvo u Hrvata, 1922). — Uz P. Matkovića, Milana Zoričića i H. Hranilovića, jedan je od najzaslužnijih za osnivanje katedre za geografiju na Mudroslovnom fakultetu 1883. Najplodnije njegovo razdoblje na području geografije bilo je 1875–85. Uz više školskih udžbenika i atlasa, piše knjige Prirodni zemljopis Hrvatske (1878), Bosna (1878) i Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati (1880–1883), po kojima je začetnik regionalne geografije, time i antropogeografije u Hrvatskoj. Geografske crtice objavljivao je i u Viencu (1876–78, 1883, 1886, 1891, 1901), Preporodu (1898), Obćinskom glasniku (1902) te Obzoru (1907). — Književnošću se bavio kao urednik časopisa i pisac eseja, pjesama, novela, polemika i autobiografsko-memoarske proze. Književni mu prilozi danas imaju kulturno-povijesno značenje, ali je njegov urednički posao ostavio znatan trag. Još za gimnazijskih dana surađivao je u listu Smilje i kovilje, 1875. uređivao pravaški književni tjednik Hrvatska lipa, a 1883–89. bio je urednik vodećega hrvatskoga književnoga časopisa Vienca. Iako popis suradnika dopušta zaključak da je Vienac bio primjer političkoga i estetskoga pluralizma, K. je, prema vlastitu priznanju, intervenirao jezično i stilski u radove suradnika (npr. K. Š. Gjalskoga i A. Kovačića). Uspio je ostvariti i visoku likovnu razinu časopisa, u kojem su surađivali poznati hrvatski umjetnici (I. Rendić, N. Mašić, V. Bukovac, C. Medović, M. Murat). I kao povjesničar utjecao je na ondašnje književnike; neki od njih (npr. F. Marković, E. Kumičić) služili su se njegovim djelima kao izvorom za svoje romane. Osim u Viencu, objavio je pripovijest u Hrvatskoj lipi (1875), a različitim književnim i društveno-književnim osvrtima javljao se u Hrvatskoj kruni (1903), Narodnim novinama (1904), Hrvatskom pravu (1905), Hrvatstvu (1905), Glasu Matice hrvatske (1906–07), Hrvatskoj (1906–07) i Hrvatskom kolu (1906). — Političkim uvjerenjem pravaš, o pitanju BiH i političkom položaju Hrvatske raspravljao je u listovima Hrvatska (1906, 1908), Agramer Tagblatt (1907–08), Hrvatski dnevnik (1907–08) i Hrvat (1919–21). Istražujući povijest hrvatskoga naroda, uočio je kao konstantu težnju za očuvanjem hrvatske državnosti, pa je hrvatsko državno pravo središnja točka njegovih istraživanja. U obrani gledišta često je polemizirao s mađarskim i srpskim povjesničarima. Odlučno je istupao ne samo protiv srpske romantičarske škole – jedini se od onodobnih hrvatskih povjesničara dosljedno odupirao velikosrpskim interpretacijama hrvatske i srpske povijesti – nego i protiv ozbiljnijih srpskih istraživača (npr. S. Novakovića) te ideološki jugoslavenski orijentirane historiografije. Uzoran je primjer njegovih stajališta »s one strane« političke podobnosti brošura Deset zapovijedi majke Hrvatske svim vjernim sinovima i kćerima (Zagreb 1926; prvotno u Hrvatskoj njivi, 1917), ili njegovo podupiranje namještenja P. Karlića za voditelja katedre hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu. Savjest znanstvenika i svijest rodoljuba u Klaiću su se harmonično udružile, što njegovo povjesničarsko djelo čini živim i danas, kako se pokazalo s ponovnim izdavanjem Povijesti Hrvata 1972. i poslije. Sa svim vrlinama i manama, ono je, uz Šišićevo, najbogatije i najraznovrsnije u početcima moderne hrvatske historiografije. Posmrtno su mu odabrani članci skupljeni u zbirkama Crtice iz hrvatske prošlosti (1928), Slavonske povijesne teme (1994) i Crtice iz prošlosti (2002). God. 1893. izabran je za dopisnoga i 1896. za pravoga člana JAZU, Karlovo sveučilište u Pragu dodijelilo mu je 1922. počasni doktorat za prinos povijesnoj znanosti, a Češka akademija znanosti izabrala ga je za dopisnoga člana. Bio je počasni član MH, od 1910. član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja«, a Zagreb ga je 1925. proglasio počasnim građaninom. Ostavština mu se dijelom čuva u Arhivu HAZU, NSK, Arhivu Sveučilišta u Zagrebu te u unuke Ljerke Klaić-Majnarić.
Mato Artuković i Stanko Andrić
K. se glazbom bavio kao povjesničar, publicist i kritičar, organizator zagrebačkoga glazbenoga života te kao skladatelj, melograf i dirigent. Za boravka u sjemeništu 1863–67. u Narodnom ilirskom skladnoglasja družtvu (poslije »Vijenac«) od 1864. vodio je gudački kvartet, u kojem je svirao violinu, a od 1866. ravnao orkestrom koji je te godine praizveo njegovu uvertiru Posljednja nada. Potom je utemeljio đački orkestar u zagrebačkoj gimnaziji i 1878–83. ravnao njime te 1882–91. Diletantskim orkestrom Hrvatskoga sokola. Kao potpredsjednik HGZ svojim je radom obilježio razdoblje 1890–1928, poglavito u reformiranju glazbene škole, pa je ono u povijesti te institucije poznato kao »Klaićeva era«. Na njegov poticaj doneseni su temeljni propisi škole, proširena je nastava na većinu orkestralnih glazbala, upriličen dolazak mnogih inozemnih umjetnika i nastavnika školovanih na uglednim europskim konzervatorijima. Sve to osiguralo je kontinuirani razvoj škole koja je 1916. proglašena Konzervatorijem Hrvatskoga zemaljskoga glazbenoga zavoda, a 1920. predana na državnu upravu (najposlije 1922. Kraljevska muzička akademija). Zagovarao je uvođenje glazbene povijesti te teorije na Zagrebačko sveučilište. S V. Novakom pokrenuo je i uređivao mjesečnik Gusle, koji je 1892. izlazio kao časopis »za svjetovnu i crkvenu glasbu«. Priredio je izdanje Hrvatska pjesmarica. Sbirka popjevaka za skupno pjevanje (Zagreb 1893), u kojem je i nekoliko njegovih skladba te melografskih zapisa. God. 1879–1925. objavljivao je glazbeno-publicističke, nerijetko polemične članke (polemike s A. Dobronićem, F. K. Kuhačem, F. Duganom st., Gjalskim i S. Miletićem; posljednja i kao brošura Zadnja riječ gosp. dru. Stjepanu pl. Miletiću. Zagreb 1897), te glazbeno-historiografske radove. U njima se ponajprije bavio glazbom u doba hrvatskoga narodnoga preporoda – popijevkama i budnicama (Gusle, Vienac, 1892), V. Lisinskim i njegovim operama (Vienac, 1897; Vatroslav Lisinski i prve dvije hrvatske opere. Zagreb 1919) te njegovim odnosom s upravom HGZ, čime je prvi doveo u pitanje Kuhačeve interpretacije (Sv. Cecilija, 1919), poviješću HGZ (Izvješće Narod. zem. glasb. zavoda u Zagrebu, 1889–90; Agramer Tagblatt, 1890; Jugoslavenska njiva, 1919; Sv. Cecilija, 1925), biografijama skladatelja, domaćih (M. Hajko, J. K. Wisner Morgenstern, Gusle, 1892; F. Livadić, Vienac, 1879) i inozemnih (Vienac, 1883, 1887, 1902; Gusle, 1892), te napisao prvu opsežniju studiju o glazbenim tezama Asserta musicalia J. Križanića (Gusle, 1892). Prinosima hrvatskoj glazbenoj historiografiji s Kuhačem se i Novakom svrstao u red glavnih njezinih predstavnika u drugoj pol. XIX. st. Glazbenom tematikom surađivao je i u periodicima Vienac (1884, 1886, 1889–90, 1894, 1897), Obzor (1890, 1892, 1896–97), Agramer Zeitung (1893), Narodne novine (1897), Hrvatsko pravo (1905), Glas Matice hrvatske (1906), Hrvatska (1907). Od rane mladosti bavio se i skladanjem. God. 1866. na stihove P. Preradovića skladao je solo-popijevku Svraćanje, koju je potom preradio za muški zbor (Školski prijatelj, 1872, 11) i za gudački kvartet (Misli moje, kud bludite); ona je postala njegovom najpopularnijom skladbom. Te godine skladao je muške zborove Pod prozorom (Vienac, 1875, 2) i Na Nehaju gradu (Bisernica. Sbirka popievaka za četiri mužka grla, 5. Zagreb 1886) te Vijenac slavenskih napjeva. Glavninu njegova opusa od približno 25 djela čine solo-popijevke, od kojih je neke skupio u pjesmarici Šest popjevaka za jedno grlo uz pratnju glasovira (Zagreb 1896), i zborovi, a desetak ih je opetovano tiskano u glazbenim prilozima časopisa, pjesmaricama i zbirkama. Njima je ostao u okvirima standardnoga izričaja glazbenih amatera na području hrvatske vokalne glazbe u drugoj pol. XIX. st.
Sanja Majer-Bobetko
DJELA: Kratak sveobći zemljopis. Zagreb 1875, 1881². — Pov(i)(j)est Austro-Ugarske monarkije. Zagreb 1875 (4 izd. do s. a.). — Zemljopis Monarkije austro-ugarske. Zagreb 1875. — Bosna. Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine. Zagreb 1878 (pretisak Stuttgart 1989). — Poviest srednjega vieka. Za niže razrede srednjih učilišta. Zagreb 1878, 1887², 1895³ (2. i 3. izd. pod naslovom Povjes(t)nica srednjega vijeka. Za niže razrede srednjih učilišta). — Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1878. — Veliki atlas za srednje škole i za samouke. Zagreb 1879. — Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, 1–3. Zagreb 1880–1883 (2. i 3. sv. pod naslovom Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati). — Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zagreb 1882 (njem. izd. Leipzig 1885; mađ. izd. Nagy-Becskerek 1890; pretisak Sarajevo 1990). — Pripoviesti iz hrvatske poviesti, 1–3. Zagreb 1886–1891. — Atlas za hrvatsku povjestnicu. Zagreb 1888. — Povjes(t)nica srednjega vieka. Za više razrede srednjih učilišta. Zagreb 1888, 1897², 1902³. — Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u historiji (povijesti) slavenskih naroda. Zagreb 1890, 1930² (pretisak Mainz 1978, Split 1991). — Hrvatska povjesnica. Za više djevojačke škole i liceje. Zagreb 1894. — Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. Zagreb 1897. — Pov(i)jest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, 1–6. Zagreb 1899–1922 (8 izd. do 1988). — Krčki knezovi Frankapani, 1. Zagreb 1901. — Slike iz slavenske povjesti. Zagreb 1903. — Statut grada Zagreba od god. 1609. i reforma njegova god. 1618. Zagreb 1912. — Život i djela Pavla Rittera Vitezovića (1652.–1713.). Zagreb 1914. — Acta Keglevichiana annorum 1322.–1527. Zagreb 1917. — Zagreb 1910.–1913. Zagreb (1918). — Knjižarstvo u Hrvata. Zagreb 1922. — Crtice iz hrvatske prošlosti. Zagreb 1928. — Slavonske povijesne teme. Vinkovci 1994. — Crtice iz prošlosti. Vinkovci 2002. — Potpunije bibliografije: T. Macan u: Povijest Hrvata, 1. Zagreb, 1972², 361–375. — M. Karbić u: Vjekoslav Klaić – život i djelo. Zagreb—Slavonski Brod 2000, 21–55.
LIT.: (Prikazi knj. Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati): G. Urlić Ivanović, Katolička Dalmacija, 12(1881) br. 94. — Književna smotra, 1(1883) 12, str. 92–93. — (Prikazi knj. Poviest Bosne): Kroatische Revue, 1(1882) 1, str. 59. — -ć., Narodne novine, 48(1882) 6, str. 3–4. — (V. Jagić), Archiv für slavische Philologie (Berlin), 6(1882–83) 2, str. 317. — X, Napredak, 23(1882) str. 11–12. — (I. Filipović): Atlas za hrvatsku povjestnicu. Književna smotra, 6(1888) 6, str. 44–45. — (J. Pasarić): Klaić Vjekoslav. Vienac, 22(1890) 43, str. 694–695. — (Prikazi knj. Hrvati i Hrvatska): V. Fleišer (V. F-r.; -r.-), Hrvatska, 5(1890) 226, str. 3; 234, str. 2–3; 236, str. 3. — j. j., Katolička Dalmacija, 21(1890) br. 73. — I. Steklasa (S-a.), Ljubljanski zvon, 11(1891) 12, str. 750–753. — -mt-: Hrvatska pjesmarica, zbirka popjevaka za skupno pjevanje od Vjekoslava Klaića. Novo vreme (Zemun), 6(1894) 36, str. 4. — -r-: Ein kroatisches Liederbuch. Agramer Zeitung, 69(1894) 59, str. 6. — Hrvatska plemena od XII–XVI st. Obzor, 36(1895) 271, str. 3. — D. Gruber: Povjesnica staroga vijeka. Nastavni vjesnik, 3(1895) str. 64–66. — B. Inhof (B. I.): Šest popjevaka za jedno grlo uz pratnju glasovira. Vienac, 28(1896) 52, str. 839. — S. Miletić: Odgovor Vjekoslavu Klaiću. Narodne novine, 63(1897) 93, str. 3. — (Prikazi knj. Povijest Hrvata): Oestlicher Grenz-Bote (Zemun), 19(1898) 47, str. 3–5. — Z. Kolander, Preporod, 1(1898) 12, str. 380. — -r.-, Agramer Zeitung, 73(1898) 253, str. 5–6. — M. Seger, Prosvjeta, 6(1898) 22, str. 703. — J. Purić, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 7(1899–1900) str. 234. — J. Steklasa, Dom in svet (Ljubljana), 12(1899) 8, str. 253–255; 14(1901) 11, str. 699–702. — F. Šišić, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 7(1903–04) str. 253. — Hrvatsko pravo, 10(1904) 2519, str. 3. — S, Narodne novine, 70(1904) 97, str. 3–4. — J. Steklasa, Dom in svet, 18(1905) 5, str. 311–314. — F. Šišić (Š. F.), Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 11(1910–11) str. 283–284. — Novosti, 5(1911) 11, str. 4. — N. Andrić (-dr.), Narodne novine, 77(1911) 22, str. 2–3. — F. Bučar, Savremenik, 6(1911) 5, str. 308–310. — M. Prelog (Historicus), Ibid., 7, str. 409–413. — (Prikazi knj. Bribirski knezovi): Starohrvatska prosvjeta, 4(1898) 1, str. 46–48. — I. Bulić, Novi viek, 2(1898) 8, str. 492–499. — K. Ljerković, Preporod, 1(1898) 7, str. 217–223. — F. Šišić, Narodne novine, 64(1898) 72, str. 1–3. — König Koloman und Kroatien. Agramer Tagblatt, 14(1899) 205, str. 1–2. — Porijeklo banske časti u Hrvata. Nada, 5(1899) 3, str. 46–47. — F. Šišić: Hrvatski knezovi i bani od 1301. do 1382. Narodne novine, 66(1900) 220, str. 1–2. — (Isti): Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I, od Vjekoslava Klaića. Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu, 27(1901) 3, str. 183–186. — J. Purić: Povjesnica novoga vijeka. Nastavni vjesnik, 10(1902) str. 251–252. — (Prikazi knj. Krčki knezovi Frankapani): I. Steklasa, Dom in svet, 15(1902) 5, str. 311–314. — F. Šišić, Vienac, 34(1902) 21, str. 331–333; 22, str. 347–349. — J. Radonić (J. R.), Letopis Matice srpske (Novi Sad), 78(1902) CCXIII/3, str. 138–140. — (Prikazi knj. Slike iz slavenske povjesti): J. Tomišek, Slovan (Ljubljana), 2(1903–04) str. 219–220. — J. Steklasa, Dom in svet, 17(1904) 3, str. 175–176. — F. Dugan: Odgovor prof. Klaiću na njegovo očitovanje. Glazbeni vjesnik, 2(1905) 6/7, str. 53. — F. Šišić: Marturina. Narodne novine, 1(1905) 163, str. 1–2. — D. Mihajlović: Riječ dvije o Klaićevoj Povjesnici srednjega vijeka. Nastavni vjesnik, 14(1906) 10, str. 784–789. — M. Zjalić: Glazbeno pjevačko društvo Vijenac u zagrebačkom sjemeništu. Zagreb 1906, 37–47. — (U povodu objavljivanja Vramčeve Kronike): Obzor ilustrovani, 1(1908) 34, str. 11–14. — B. Drechsler, Savremenik, 3(1908) 8, str. 509–510. — F. Ilešič, Trubarjev zbornik. Ljubljana 1908, 283. — I. Gavrić: O povijesti Bosne. Luč, 7(1911–12) 20/21, str. 81. — S. Srkulj: Zemljovid Hrvatske. Nastavni vjesnik, 19(1911) 10, str. 806–807. — (Prikazi knj. Statut grada Zagreba): Novosti, 6(1912) 59, str. 3. — S. Srkulj, Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu, 38(1912) II/4, str. 359–363; II/5, str. 462–465. — Isti, Obzor, 53(1912) 247, str. 3. — N. Andrić (Dr. N-ć): Kr. Akademija znanosti od g. 1776. Jutarnji list, 1(1912) 212, str. 1–3. — Gj. Szabo: Grad Zagreb. Savremenik, 8(1913) 9, str. 509–514. — Zanimiva hrvatska obitelj (Svetački). Obzor, 57(1914) 148, str. 1. — F. Šišić: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 105–106. — (Prikazi knj. Život i djela Pavla Rittera Vitezovića): N. Radojčić (R.), Letopis Matice srpske, 96(1914–21) 300, str. 144–145. — J. Ibler, Narodne novine, 83(1917) 255, str. 1–2. — M. Prelog (Historicus), Savremenik, 12(1917) 8, str. 410–414. — A. Wenzelides, Sarajevski list, 40(1917) 248, str. 5. — J. A. Glonar, Ljubljanski zvon, 38(1918) 4, str. 363–364. — J. Modestin, Nastavni vjesnik, 26(1918) 10, str. 622–634. — L. Schick, Jutarnji list, 7(1918) 2460, str. 3. — S. Matić, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1921, I/1, str. 130–131. — S. Srkulj (S. S.): Hrvatska pragmatička sankcija. Nastavni vjesnik, 23(1915) 9, str. 701–710. — S. P.: Hrvatski konzervatorij. Narodne novine, 82(1916) 241, str. 1–2. — M. Kučenjak: Glazbeni život u zagrebačkom sjemeništu u godinama 1860.–65. Sv. Cecilija, 11(1917) 3, str. 96–99. — Gj. Szabo: Zagreb 1910–1913. Omladina, 2(1918–19) 1/3, str. 69. — A. Dobronić: Narodna glazba i hrvatski »konzervatorij«. Jugoslavenska njiva, 3(1919) 40, str. 642–644. — R. Horvat: Vjekoslav Klaić. Hrvatska prosvjeta, 6(1919) str. 207–213. — J. Kovač: Vjekoslav Klaić. Zora (Ljubljana), 22(1919–20) 1/3, str. 18–19. — M. Prelog (Historicus): Najstarije isprave porodice Keglevića na Muhačkom polju. Savremenik, 14(1919) 7/8, str. 398–399. — Hrvatski istoričar Klaić. O srpskom »šovinizmu«. Balkan (Beograd), 7(1921) 85, str. 2. — (Prikazi knj. Knjižarstvo u Hrvata): Die Drau, 55(1922) 143, str. 3. — J. Matasović (Jos. M-ć.), Narodna starina, 1(1922) 2, str. 201–203. — B. Vodnik, Jugoslavenska njiva, 7(1923) II/5, str. 203–204. — S. Srkulj: Vjekoslav Klaić. Hrvat, 4(1922) 843, str. 18. — Isti: Kres, Kupiša i Rak. Ibid., 7(1926) 2007, str. 4; 2010, str. 6–7. — A. Goglia: Hrvatski glazbeni zavod 1827.–1927. Zagreb 1927. — (Nekrolozi): Graničar, 10(1928) 27, str. 2. — Hrvat, 9(1928) 2544, str. 1–2; 2547, str. 4–5. — Hrvatska mladica, 1(1928) 7, str. 109–111. — Hrvatski blok, 1(1928) 10, str. 2; 11, str. 2. — Hrvatski list, 9(1928) 184, str. 1. — Hrvatski učiteljski dom, 2(1928) 10/11, str. 259. — Istarska riječ, 6(1928) 28, str. 2. — Jutarnji list, 17(1928) 5893, str. 6; 5895, str. 9. — Muzičar, 6(1928) 9, str. 4. — Napredak, 3(1928) 8, str. 109. — Novo doba, 11(1928) 154, str. 2. — Novosti, 22(1928) 182, str. 3. — Obzor, 69(1928) 299, str. 3. — Pobeda, 8(1928) 27, str. 2. — Politika (Beograd), 25(1928) 7245, str. 8. — Pučka prosvjeta, 8(1928) 8, str. 139. — Riječ, 24(1928) 151, str. 8. — Slobodna tribuna, 8(1928) 772, str. 2. — Slovenec (Ljubljana), 56(1928) 150, str. 7. — Starohrvatska prosvjeta, 2(1928) 1/2, str. 176. — Večer, 9(1928) 2278, str. 3. — Vreme (Beograd), 8(1928) 2343, str. 4. — Hrvatsko pravo, 21(1929–30) 5220, str. 2. — G. Manojlović, Ljetopis JAZU, 1927–28, 41, str. 39–40. — M. Abramić (M. A.), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1928–29) str. 440. — J. Barlè, Sv. Cecilija, 22(1928) 4, str. 161–164. — I. Brđanović, Jugoslavenski list, 11(1928) 156, str. 3. — F. Bulić, Hrvatsko kolo, 9(1928) str. 25–27. — Đ. Deželić, Hrvatska prosvjeta, 15(1928) 11, str. 242–244; 12, str. 268–271. — R. Horvat, Nastavni vjesnik, 37(1928–29) str. 3–19. — A. Jiroušek, Seljačka prosvjeta, 3(1928) 9, str. 178–179. — V. Kralj, Omladina, 12(1928–29) 1, str. 21–22. — M. Milković, Jugoslavenski list, 11(1928) 158, str. 3. — J. Nagy, Morgenblatt, 43(1928) 180, str. 3; Savremenik, 21(1928) 7, str. 273–277; Narodna starina, 8(1929) 18, str. 43–46. — M. Nehajev (Nv.), Glazbeni vjesnik, 10(1928) 7, str. 68–69. — M. Sokolić, Hrvat, 9(1928) 2551, str. 4. — I. Šarinić, Narodni val čovječnosti, pravice i slobode, 2(1928) 153, str. 2. — A. Šimčik, Narodna politika, 11(1928) 77, str. 2–4. — I. K. Švrljuga (t.), Hrvatski učitelj, 2(1928) 13/16, str. 155–156. — M. Vunić, Mladost, 9(1928–29) 1, str. 27–28. — H. Kreševljaković, Napredak (kalendar), 18(1929) str. 185–192. — V. Novak, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1930, X/2, str. 328–329. — A. Goglia: Vjekoslav Klaić i Diletantski orkestar Hrvatskog sokola u Zagrebu. Sv. Cecilija, 22(1928) 4, str. 164–167; 5, str. 205–208; 6, str. 248–251. — P. Karlić: Život i djelovanje Vjekoslava Klaića. Zagreb 1928. — J. Nagy: Vjekoslav Klaić. U: Crtice iz hrvatske prošlosti. Zagreb 1928, 3–28. — M. Šufflay: Značajke hrvatske nacije. Esej o Vjekoslavu Klaiću. Hrvat, 9(1928) 2570, str. 5. — Crtice iz hrv. prošlosti. Obzor, 70(1929) 28, str. 2. — J. Bidlo: Vjekoslav Klaić. Almanach České akademie (Praha), 39(1929) str. 140–145. — M. Cihlar Nehajev: Vjekoslav Klaić. O prvoj godišnjici njegove smrti. Izvještaj Matice hrvatske za godinu 1928. Zagreb 1929, str. I–IV. — I. Esih: Vjekoslav Klaić. U povodu prve obljetnice njegove smrti. Obzor, 70(1929) 173, str. 2–3. — A. Goglia: Komorna muzika u Zagrebu. Zagreb 1930, 45–46, 48. — I. Franić: Dva ugledna historika. Narodne novine, 100(1934) 184, str. 3–4. — A. Goglia: Orkestralna muzika u Zagrebu. Zagreb 1935, 67–68, 73–74, 82. — I. Esih: Hrvatska historiografija u posljednjih 75 godina. Obzor. Spomen-knjiga 1860–1935. Zagreb 1936, 192–195. — J. Janjić: Vjekoslav Klaić. Hrvatska mladost, 27(1943) 1, str. 36–37. — B. Šklebar: Vjekoslav Klaić, hrvatski povjestničar, glazbenik i književnik. Graničar, 2(1943) 34, str. 3. — B. Murgić: Povodom Šišićeve ocjene Vjekoslava Klaića. Hrvatski narod, 6(1944) 1074, str. 2. — T. Macan: Crtica o Vjekoslavu Klaiću. U: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 1972², 5–9. — M. Gross: Historijska znanost. Zagreb 1976. — M. Strecha: O pitanju metodoloških obrazaca hrvatske historiografije u 19. stoljeću. Časopis za suvremenu povijest, 9(1977) 2, str. 67–76. — K. Kos: Razdoblje Vjekoslava Klaića 1890–1920. Arti musices, 9(1978) 1/2, str. 81–106. — J. Andreis: Iz hrvatske glazbe. Zagreb 1979, 199–208. — D. Pavličević: Vjekoslav Klaić – uz 130-tu godišnjicu rođenja i 50-tu godišnjicu smrti. Nastava povijesti, 3(1979) str. 204–206. — T. Macan: Vjekoslav Klaić o suvremenoj Bosni. Marulić, 13(1980) 3, str. 217–221. — I. Krtalić: Polemike u hrvatskoj književnosti, 4–5, 7–10. Zagreb 1982–1983. — L. Šaban: 150 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. Zagreb 1982. — M. Nagy: Skladbe za violončelo u Hrvatskoj. Arti musices, 14(1983) 2, str. 154. — T. Macan: U povodu 60. obljetnice smrti Vjekoslava Klaića. Marulić, 21(1988) 3, str. 305–307. — D. Pavličević: O metodološkim nazorima Vjekoslava Klaića. Historijski zbornik, 41(1988) 1, str. 281–297. — C. Jelavich: Južnoslavenski nacionalizmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udžbenici prije 1914. Zagreb 1992. — S. Blažanović: Vjekoslav Klaić, zaboravljeni književnik. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 36(1997) 36(26), str. 221–232. — V. Brešić: Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb 1997. — D. Feletar: Vjekoslav Klaić kao geograf. Acta geographica Croatica, 33(1998) str. 105–114. — I. Matičević: Vjekoslav Klaić kao književni kritičar. Kolo, 9(1999) 4, str. 104–114. — M. Karbić: Biografija i bibliografija Vjekoslava Klaića. U: Vjekoslav Klaić – život i djelo. Zagreb—Slavonski Brod 2000, 7–20. — M. Gross: Suvremena historiografija. Zagreb 2001², 180–186. — D. Pavličević: Život i djelo Vjekoslava Klaića. U: Crtice iz prošlosti. Vinkovci 2002. — I. Pederin: Časopis Vienac i književna Europa. Zagreb 2006. — R. Palić-Jelavić: Skladateljski opus Vjekoslava Klaića. Arti musices, 39(2008) 1, str. 67–100.
Mato Artuković, Stanko Andrić i Sanja Majer-Bobetko (2009)
